BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Državljanstva, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade ...
User avatar
By pravnik
#3166
Tatishvili protiv Rusije

(prestavka br. 1509/02) - 22. februar 2007.

Osnovne cinjenice

Podnositeljica predstavke je rođena 1939. u Gruziji. Zadržala je državljanstvo bivšeg SSSR-a do 31. decembra 2000. kada je ostala bez državljanstva.
Dana 25. decembra 2000. gđa Tatishvili se prijavila odjelu Policijske stanice za registraciju stana kao njenog mjesta boravka. Predala je svoj bivši SSSR pasoš, izjavu saglasnosti potpisanu od strane vlasnika stana, dokaz o plaćanju redovnog održavanja stana, izvod iz registra građana i obrazac prijave za registraciju boravišta.
Nakon što joj je rečeno od strane direktora odjela da njen zahtjev ne može biti obrađen jer nije u srodstvu sa vlasnikom, podnositeljica predstavke je osporila odluku pred Okružnim sudom u Moskvi.
Dana 13. februara 2001. Okružni sud je odbacio njen zahtjev u skladu sa odredbama Zakona o stambenom smještaju koje regulišu ugovore opštinskih zakupa, s naglaskom na činjenicu da ne postoji porodična veza između podnositeljice predstavke i vlasnika stana. Također je smatrao da podnositeljica predstavke nije dokazala svoje rusko državljanstvo niti je potvrdila namjeru da ga dobije, ukazavši na „sporazum” između Rusije i Gruzije koji obostrano zahtijeva vizu.
Dana 19. marta 2001. podnositeljica predstavke se žalila, posebno iz razloga što nikad nije imala gruzijsko državljanstvo, zbog čega nije primjereno tražiti u njenom slučaju da mora imati vizu, i da se, u svakom slučaju, propisi o boravištu jedinstveno primjenjuju na svakoga ko zakonito boravi na teritoriju Ruske Federacije bez obzira na državljanstvo. Konačno, moskovski Gradski sud je pojasnio utvrđenja okružnih sudova i, ne ispitujući njene pritužbe, odbacio zahtjev podnositeljice predstavke iz razloga što nije dokazala rusko državljanstvo ili dostavila dokumente kojima potvrđuje pravo da se useli u stan o kojem je riječ.
Činjenica da nije imala formalno registrovano boravište spriječilo je podnosite- ljicu predstavke da ostvaruje osnovna socijalna prava, jer, na primjer, nije imala pri- stup medicinskoj pomoći, socijalnom osiguranju i starosnoj penziji, te je spriječilo da ima u posjedu imovinu ili da se vjenča.

2. Odluka Suda

Oslanjajući se na član 2 Protokola br. 4, podnositeljica predstavke se žalila zbog proizvoljnog odbijanja domaćih vlasti da registruju njeno boravište na adresi koju je izabrala, suštinski joj na taj način komplikujući svakodnevni život i čineći neizvjesnim njen pristup medicinskoj njezi. Podnositeljica predstavke se također žalila zbog nepravičnog sudskog postupka u vezi sa njenim zahtjevom, a posebno zbog toga što sudovi nisu primijenili domaći zakon na pravilan način, što je suprotno članu 6 stav 1 (pravo na pravično suđenje).

Clan 6 stav 1

Sud je istakao da član 6 stav 1 obavezuje sudove da iznesu razloge za svoje odluke.
Sud je primijetio da je žalba podnositeljice predstavke odbačena, prvo, zbog toga što je okružni sud smatrao da je njeno pravo da se useli u stan bilo sporno iako je dokazano da je vlasnik stana dao svoju saglasnost, što je prihvatio taj isti sud. Sud je uočio da okružni sud nije dao obrazloženje za ovaj nedosljedan zaključak. Drugo, žalba je bila odbačena iz razloga što su se domaći sudovi oslonili na „sporazum” između Rusije i Gruzije o uslovima za vizu, koji zapravo nisu postojali, a uslov za vizu za državljane Gruzije, u suštini, sporazumom nije bio uveden. Dalje, Sud je smatrao da nema dosljednosti u tome da se okružni sud oslonio na „sporazum” koji reguliše uslove za ulazak i boravište gruzijskih građana, kad čak nije utvrđeno da je podnositeljica predstavke Gruzijka.
Sud je dalje istakao da je moskovski Gradski sud prihvatio stav okružnih sudova u sažetom obliku, bez preispitivanja argumenata u žalbama podnositeljice predstavke. Iako je prihvatanje razloga za niži sud, u principu, prihvatljiva tehnika, u uslovima ovog slučaja nisu ispunjeni uslovi pravičnog suđenja. Imajući u vidu da je žalba podnositeljice predstavke ukazala na to da su odluke okružnih sudova lišeni bilo kakvog činjeničnog i/ili pravnog osnova, utoliko je važnije da grad pruži mjerodavne razloge za svoje vlastite.
U skladu s tim, Sud je smatrao da je obrazloženje okružnog suda i naknadno prihvatanje ovog obrazloženja od strane moskovskog Gradskog suda po žalbi, bez navođenja odgovarajućih razloga za svoju vlastitu odluku, očigledno manjkavo, i da zahtjevi pravičnog suđenja nisu ispunjeni. Zaključio je da je došlo do povrede člana 6 stav 1.



66 67




Clan 41

Sud je dosudio podnositeljici predstavke dosudio 15 eura na ime materijalne štete (kao naknadu za administrativnu kaznu koju je trebalo da plati), 3.000 eura na ime nematerijalne štete i 2.500 eura za troškove i izdatke.

ZAKON O PRIZNAVANJU INOSTRANIH OBRAZOVNIH ISPRAVA […]