- Sat Jun 22, 2019 11:51 am
#3286
Član 48. KZ BiH
Nesporno je da prilikom odmjeravanja kazne sud u svakom slučaju ima u vidu svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne, ali isto tako neophodno je imati u vidu da zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu kaznu od one koju limitira stepen krivične odgovornosti i težina konkretnog krivičnog djela.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je prilikom odmjeravanja kazne za osnovu pravilno uzeo zakonom propisane granice kazne za navedena krivična djela, imajući u vidu svrhu kažnjavanja uzimajući u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje utiču na mjeru odnosno visinu kazne. Iako je pri tome cijenio sve okolnosti koje je našao, a koje utiču na visinu kazne, kako pojedinačno utvrđenih tako i na izrečenu jedinstvenu kaznu...., ovo vijeće nalazi da je prvostepeni sud u predmetnom slučaju pri vrednovanju otežavajućih okolnosti precijenio njihov značaj i uticaj na visinu utvrđenih pojedinačnih kazni, kao i na mjeru jedinstvene kazne koju je odmjerio na osnovu člana 53. KZ BiH. Naime, nesporno je da prilikom odmjeravanja kazne sud u svakom slučaju mora da ima u vidu svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne, ali isto tako neophodno je imati u vidu da zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivične dogovornosti i težina konkretnog krivičnog djela. U protivnom, osnovano bi se postavilo pitanje legitimnosti takve kazne, jer bi načelo pravednosti i srazmjernosti kazne bilo izgirano i kazna kao takve nepravedna i u osnovi utilitaristička.
(Presuda Suda BiH, Kž-151/04 od 15.03.2005.godine)
Nesporno je da prilikom odmjeravanja kazne sud u svakom slučaju ima u vidu svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne, ali isto tako neophodno je imati u vidu da zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu kaznu od one koju limitira stepen krivične odgovornosti i težina konkretnog krivičnog djela.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je prilikom odmjeravanja kazne za osnovu pravilno uzeo zakonom propisane granice kazne za navedena krivična djela, imajući u vidu svrhu kažnjavanja uzimajući u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje utiču na mjeru odnosno visinu kazne. Iako je pri tome cijenio sve okolnosti koje je našao, a koje utiču na visinu kazne, kako pojedinačno utvrđenih tako i na izrečenu jedinstvenu kaznu...., ovo vijeće nalazi da je prvostepeni sud u predmetnom slučaju pri vrednovanju otežavajućih okolnosti precijenio njihov značaj i uticaj na visinu utvrđenih pojedinačnih kazni, kao i na mjeru jedinstvene kazne koju je odmjerio na osnovu člana 53. KZ BiH. Naime, nesporno je da prilikom odmjeravanja kazne sud u svakom slučaju mora da ima u vidu svrhu kažnjavanja koju treba postići primjenom kazne, ali isto tako neophodno je imati u vidu da zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strožu mjeru kazne od one koju limitira stepen krivične dogovornosti i težina konkretnog krivičnog djela. U protivnom, osnovano bi se postavilo pitanje legitimnosti takve kazne, jer bi načelo pravednosti i srazmjernosti kazne bilo izgirano i kazna kao takve nepravedna i u osnovi utilitaristička.
(Presuda Suda BiH, Kž-151/04 od 15.03.2005.godine)