BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#4533
X and Others v. Bulgaria (br. 22457/16), 2.2.2021., presuda Velikog vijeća1

Aplikanti su italijanski državljani bugarskog porijekla, dječak (X) i njegove dvije sestre (Y i Z) koji su bili smješteni u sirotištu u Bugarskoj prije nego što ih je italijanski par u junu 2012. godine usvojio, kada su imali 12, 10, odnosno 9 godina. Trenutno žive u Italiji.

Nekoliko mjeseci nakon usvojenja, usvojitelji su prijavili raznim italijanskim vlastima da su njihova djeca bila izložena ozbiljnom seksualnom zlostavljanju dok su bila u sirotištu u Bugarskoj.

Na različite datume 2012. i 2013. godine, usvojitelji su djecu odveli na preglede kod dvojice italijanskih psihologa specijalizirani za slučajeve zlostavljanja djece.

Psiholozi su s djecom provodili terapijske seanse, od kojih su neke video snimljene i sastavili su izvještaj. Italijanska policija je naknadno pripremila pisani zapis na osnovu video snimke.

U novembru 2012. otac aplikanata kontaktirao je italijanski telefon za pomoć djeci u opasnosti, kojim upravlja Telefono Azzurro, udruženje od javnog interesa.

Dogovoreno je da će Telefono Azzurro prijaviti slučaj italijanskim tijelima gonjenja i da će otac kontaktirati italijansku Komisiju za međunarodno posvojenje (CAI) i bugarsko Ministarstvo pravosuđa.

Ubrzo nakon toga, otac aplikanata poslao je e-mail bugarskoj državnoj agenciji za zaštitu djece (SACP). Telefono Azzurro poslao je e-mail Centru Nadja, bugarskoj fondaciji specijaliziranoj za zaštitu rizične djece. Centar Nadja proslijedio je ovu poruku SACP, koji je obavijestio bugarsko Ministarstvo pravosuđa. SACP je nakon toga zatražio od oca, u poruci napisanoj na bugarskom, da dostavi dječja bugarska imena kako bi se provela provjera. Nijedna strana nije pratila ovu prepisku.

Otac aplikanata također je podnio žalbu italijanskom državnom tužilaštvu. Telefono Azzurro je javnom tužitelju poslao evidenciju telefonskih razgovora s ocem aplikanata, njegovo pismo o navodnim činjenicama i izvještaj koji su napisali psiholozi.

Osim toga, otac aplikanata kontaktirao je italijanskog istraživačkog novinara, koji je objavio članak u italijanskoj štampi u januaru 2013. godine. Nakon saznanja o članku, SACP u Bugarskoj je naložio inspekciju sirotišta i o tome obavijestio državno tužilaštvo.

Nakon što je spis zaprimljen od italijanskih državnih tužilačkih tijela, započela je policijska istraga. Vlasti za zaštitu djece također su izvršile još jedan nadzor. Konačno je došlo do prekida postupka, jer je državno tužilaštvo smatralo da nema dokaza da su počinjena bilo kakva krivična djela.

U januaru 2014. italijansko Ministarstvo pravosuđa službeno se obratilo bugarskim vlastima. Pokrenuta je daljnja istraga, nakon čega je regionalno tužilaštvo u Bugarskoj potvrdilo odluku o prekidu postupka.

Pozivajući se na čl. 3. (zabrana mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja), 6. (pravo na pravično suđenje, 8 (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života) i 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) Evropske konvencije, aplikati tvrde da su bili izloženi seksualnom


1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između stavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.

zlostavljanju u sirotištu u Bugarskoj. Oni su tvrdili da su bugarske vlasti propustile da ih zaštite od takvog postupanja i da provedu istragu.

Evropski sud je odlučio ispitati ove pritužbe sa stajališta člana 3. Konvencije te je zaključio sljedeće:

- da su aplikanti zbog svoje mlade dobi i statusa djece koja su ostala bez roditeljske skrbi i smješteni u instituciju, bili u posebno ranjivoj situaciji i da su seksualno zlostavljanje i nasilje kojima su navodno bili izloženi, ako su utvrđeni, u dovoljnoj mjeri ozbiljni da bi potpali u opseg primjene člana 3. Konvencije.

- da nije došlo do kršenja materijalnog dijela člana 3 (zabrana neljudskog ili ponižavajućeg postupanja) Evropske konvencije. Sud je naročito utvrdio da nije imao dovoljno podataka da utvrdi da su bugarske vlasti znale ili trebale znati za stvarni i neposredni rizik da aplikanti budu podvrgnuti zlostavljanju, što bi dovelo do obaveze poduzimanja preventivnih operativnih mjera zaštite protiv takvog rizika.

- da je došlo do kršenja procesnog dijela člana 3. Europske konvencije. Posebno je uzeto u obzir da su istražna tijela, koja nisu iskoristila dostupne istrage i mehanizme međunarodne suradnje, nisu poduzela sve razumne mjere da rasvijetle činjenice ovog slučaja i nisu poduzele cjelovitu i pažljivu analizu dokaza koji su bili pred njima. Opaženi propusti činili su se dovoljno ozbiljnim da se zaključi da provedena istraga nije bila učinkovita za svrhe člana 3. Konvencije, protumačeno u svjetlu ostalih primjenjivih međunarodnih instrumenata, a posebno Konvencije Lanzarot.

Poštovani mene interesuje nakon koliko vrem[…]

Potrebna je ispravka ovog posta: član 11. stav 1. […]