BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#803
Utvrđenje smetanja posjeda izvršenog oduzimanjem nekretnine

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
BROJ: _____________________
Banja Luka, 17.12.2007. godine


Osnovni sud u Banjoj Luci i to sudija pojedinac M.M, u pravnoj stvari tužitelja J.J iz Banja Luke, selo Karanovac 41, koga zastupa punomoćnik N.N, advokat iz Banjaluke, protiv tuženog P.P. iz Banja Luke, selo Karanovac br. 43, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 17.11.2007. godine u prisustvu parničnih stranaka i punomoćnika tužitelja, dana 17.12.2007. godine donio je


R J E Š E N J E


Utvrđuje se da je tuženi smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dvorišta njegove kuće br. 41 u Karanovcu na taj način što je dana 14.01.2007. godine srušio ogradu u dužini od 10 metara, koja je postavljena između dvorišta koje koristi tužitelj, označenog kao kč.br. 1662 upisana u pl. 1504 k.o. Karanovac i dvorišta koje koristi tuženi, označenog kao kč.br. 1977 upisana u pl. 1503 k.o. Karanovac, te time proširio svoje dvorište i na dvorište koje koristi tužitelj, slijedom čega se nalaže tuženom da uspostavi pređašnje posjedovno stanje tako što će postaviti ogradu na mjesto gdje je bila, te da se ubuduće kloni smetanja tužitelja na ovaj ili sličan način, kao i da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 420,00 /četiristotinedvadeset/ KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.


O b r a z l o ž e n j e


Tužitelj je u tužbi od 25. 01. 2007. godine i tokom postupka naveo da uz svoju kuću u Karanovcu koristi i plac označen kao kč.br. 1662 upisan u pl. 1504 k.o. Karanovac, koji je ograđen daščanom ogradom. Uz plac koji koristi nalazi se i kuća koju koristi tuženi, a koja je sagrađena na kč.br. 1977 upisana u pl. 1503 k.o. Karanovac. Dana 14.01.2007. godine oko 15 časova tuženi je povrijedio posljednje stanje posjeda na placu koji uživa tužitelj na taj način što je samovoljno u dužini od 10 metara porušio ogradu prema kući i placu koji koristi tužitelj te proširio dvorište kuće koju on koristi na dvorište tužitelja, navodno da bi njegova djeca mogla da trče po većem dvorištu, ističući da je i dvorište kuće tužitelja u državnoj svojini. Stoga je tužitelj predložio da izvede dokazivanje uviđajem na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, te da se nakon toga utvrdi čin smetanja posjeda i da se naloži tuženom da uspostavi pređašnje stanje, kao i da se tuženi obaveže na naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na tužbu tuženi je priznao činjenice koje je naveo tužitelj. Naveo je da je zaista porušio drvenu ogradu u označenoj dužini, jer je time htio da za svoju i drugu djecu stvori više prostora za igru na državnom zemljištu. Smatra da, iako je kuća u kojoj živi tužitelj njegova, zemljište ispod nje i oko nje je nacionalizovano. Pošto tužitelj nema djece, njemu nije potrebno mnogo zemljišta. On je više puta molio tužitelja da ukloni ogradu kao nepotrebnu, ali ovaj to nije htio da učini. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije, jer je drvenu ogradu, kako on kaže, uklonio u opštem interesu.

S obzirom da je tuženi priznao odlučne činjenice u ovoj stvari sud je zaključio da u smislu odredbe člana 125. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03 do 63/07- u daljem tekstu : ZPP) nije potrebno izvoditi dokaze koji su predloženi u tužbi.

U ovoj parnici je nesporno da je na način iznesen u tužbi i riječi tužitelja na glavnoj raspravi, tuženi smetao tužitelja jer je 14.01.2007. godine oko 15 časova uklonio u dužini od 10 metara daščanu ogradu između dvorišta kuće u kojoj stanuje i dvorišta kuće u kojoj stanuje tužitelj, te na taj način stvorio, kako on kaže, šire dvorište za igru. Međutim, tuženi nije ovlašten da svojevoljno mijenja posljednje faktičko stanje posjeda, a ukoliko postoji potreba za stvaranjem zajedničkih dvorišta o tome donosi odluku nadležni organ i tuženi nije ovlašten da to učini po svom nahođenju. Stoga izložena radnja tuženog nije dozvoljena i on je dužan da u ostavljenom roku uspostavi posljednje stanje posjeda i da se ubuduće kloni smetanja tužitelja na isti ili sličan način.

Iz navedenih razloga tužiocu pripada pravo na sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda u skladu sa odredbama člana 78. i 79. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima(„Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – u daljem tekstu SOSPO).Tužilac je tužbu podnio sudu blagovremeno, u subjektivnom roku od 3o dana, pa je njegovom tužbenom zahtjevu udovoljeno.

Odluka o parničnim troškovima je donesena na osnovu člana 386. st. 1 ZPP. Tužiocu su dosudjeni zahtjevani troškovi sudskih taksa na tužbu i odluku u iznosu od po 50,00 KM i troškovi zastupanja po punomoćniku na dva ročišta u iznosu od po 160. KM za svako ročište, u skladu sa Tarifnim brojem 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad advokata („Službeni glasnik RS“, broj 68/05).


S U D I J A
M.M.



POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja parnične stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

https://www.advokat.attorney/

PRAVILNIK VISOKOG SUDSKOG I TUŽILAČKOG VIJEĆA BOS[…]