BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#758
Utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme

Ovdje možete preuzeti ogledni primjer utvrđenja radno pravnog statusa. Presudom se usvaja tužbeni zahtjev i utvrđuje da se radni odnos tužitelja, koji je zasnovan na određeno vrijeme sa prekidima, po samom zakonu smatra radnim odnosom na neodređeno vrijeme i tuženi se obavezuje da tužitelja vrati na rad.

Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.

Primjer pripremila: sudija Rosa Obradović, Vrhovni sud Republike Srpske.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANЈOJ LUCI
Broj: ____________________
Banja Luka, 18.01.2007. godine



Osnovni sud u Banjoj Luci po sudiji pojedincu D.M., u pravnoj stvari tužitelja F.F. iz Česme broj 17. Banja Luka, koga zastupa punomoćnik M.M. advokat iz Banja Luke, protiv tuženog „L. K.“ D.O.O. sa sjedištem u Ulici Rade Radana broj 13. u Banja Luci, koga zastupa zakonski zastupnik, direktor M.M. iz Banja Luke, Ulica Rajka Kostića broj 14. radi utvrđenja radno pravnog statusa, V.S. 10.001,00 KM nakon održane glavne i javne rasprave dana 18.12.2006. godine, u prisustvu punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženog, donio je dana 18.01.2007. godine slijedeću:


P R E S U D U


Usvaja se tužbeni zahtjev i utvrđuje da se radni odnos tužitelja, koji je zasnovan na određeno vrijeme sa prekidima, po samom zakonu smatra radnim odnosom na neodređeno vrijeme i tuženi se obavezuje da tužitelja vrati na rad, na ranije radno mjesto na kojem je tužitelj radio ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.025,00 KM (tri hiljade dvadesetpet konvertibilnih maraka) u roku od 15 od dana donošenja ove presude.

O b r a z l o ž e n j e


U tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 25.11.2003. godine tužitelj navodi da je kod tuženog zasnovao radni odnos, na radno mjesto alatničara stupanjem na rad na osnovu rješenja broj 26/98 kojim je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme (na period od 17.9.1998. godine do 17.11.1998. godine), da je istekom vremena na koje je zasnovao radni odnos ponovo zasnovao radni odnos na određeno vrijeme s prekidima i to: na osnovu rješenja broj 33/98 za period od 18.11.1998. godine do 30.11.1998. godine, rješenja broj 15/99 u periodu od 1.02.1999.godine do 31.03.1999. godine, rješenja broj 27/99 u periodu od 01.04.1999. godine do 30.06.1999. godine, rješenja broj 56/99 u periodu od 1.07.1999. godine do 30.09.1999. godine, rješenja broj 77/99 u periodu od 01.10.1999. godine do 30.11.1999. godine, rješenja broj 81/99 u periodu od 01.12.1999. godine do 31.12.1999. godine, rješenja broj 18/00 u periodu od 15.03.2000. godine do 15.06.2000. godine, rješenja broj 21/00 u periodu od 21.06.2000. godine do 21.09.2000. godine, rješenja broj 32/00 u periodu od 27.09.2000. godine do 27.12.2000. godine, ugovora o radu broj 45/00 od 17.04.2001. godine do 17.12.2001. godine, ugovora o radu broj 57/01 od 18.01.2002. godine do 18.06.2002. godine, ugovora o radu broj 61/02 od 19.10.2002. godine do 19.01.2003. godine i ugovora o radu broj 101/03 od 24.01.2003. godine do 24.02.2004. godine, čijim istekom (sa danom 24.04.2004. godine) tuženi odbija da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu (na određeni ili na na neodređeno vrijeme) i da od tada tužitelj ne radi kod tuženog. Tvrdi da se zakonom propisani rok od 24 mjeseca u toku posljednje tri godine računa počev od isteka posljednjeg ugovora o radu broj 101/03 po kojem je tužitelj bio radno angažovan kod tuženog u periodu od 24.11.2003. godine do 24.04.2004. godine, pa unazad do dana donošenja prvog rješenja o zasnivanju radnog odnosa po rješenju broj 26/98 za period od 17.09.1998. godin.
Kako tuženi odbija da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, to predlaže da sud donese presudu i da utvrdi da je radni odnos koji je tužitelj zasnovao kod tuženog na određeno vrijeme s prekidima, po samom zakonu prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme i predlaže nametanje obaveze tuženom da tužitelja vrati na posao na ranije ili drugo ogovarajuće radno mjesto do 17.11.1998. godine.

Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja u osnovi i navodi da nisu ostvareni zakonom propisani uslovi za prerastanje radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme računajući zakonom propisani rok od 24 mjeseca u okviru tri godine počev od dana stupanja na snagu Zakona o radu (dana 16.11.2000. godine) i da tužitelj u ovkiru tog perioda nema 24 mjeseca rada s prekidima kod tuženog. Tuženi, rok od 24 mjeseca rada tužitelja računa od dana stupanja na snagu Zakona o radu (od 16.11.2000. godine) ističući da tužitelj nakon stupanja tog zakona na snagu, nije ostvario rad u trajanju od 24 mjeseca u periodu od tri godine po stupanju na snagu navedenog Zakona. Prema navodima tuženog, odredbe Zakona o radu nemaju retroakativno dejstvo i ne mogu se primjenjivati na rad koji je tužitelj obavljao kod tuženog po osnovu rješenja o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme, prije stupanja na snagu navedenog zakona.
Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

Za rješavanje predmetnog spora u primjeni je odredba člana 18. stav 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03, 20/07, dalje: ZOR , Zakona o radu-Prečišćeni tekst „Službeni glasnik RS broj 55/07, dalje: ZOR- prečišćeni tekst) kojom je propisano da, ako se radnik nakon prekida rada zbog isteka roka iz ugovora o radu, više puta zapošljava kod istog poslodavca na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme i na taj način ostvari 24 mjeseca rada u poslednje tri godine, smatrat će se da je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.

Nesporno među strankama je da je tužitelj radio kod tuženog na određeno vrijeme sa prekidima u periodu: od 17.08.1998. godine do 24.04.2004. godine sa prekidima i to: od 17.09.1998. godine do 17.11.1998. godine, od 18.11.1998. godine do 30.11.1998. godine, od 01.02.1999.godine do 31.03.1999. godine, od 01.04.1999. godine do 30.06.1999. godine, od 01.07.1999. godine do 30.09.1999. godine, od 01.10.1999. godine do 30.11.1999. godine, od 01.12.1999. godine do 31.12.1999. godine, od 15.03.2000. godine do 15.06.2000. godine, od 21.06.2000. godine do 21.09.2000. godine, od 27.09.2000. godine do 27.12.2000. godine, od 17.04.2001. godine do 17.12.2001. godine, od 18.01.2002. godine do 18.06.2002. godine, od 19.10.2002. godine do 19.01.2003. godine i od 24.01.2003. godine do 24.02.2004. godine.

Sporno je, tumačenje i primjena norme tj. da li u zakonski rok ulazi i vrijeme prije stupanja na snagu ZOR.

Na sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem rješenja i ugovora o zasnivanju radnog odnosa tužitelja kod tuženog na određeno vrijeme i to rješenja: broj 26/98 od 01.09.1998. godine, broj 33/98 od 18.11.1998. godine, broj 15/99 od 20.01.1999. godine, broj 27/99 od 01.04.1999. godine, broj 56/99 od 01.07.1999. godine, broj 77/99 od 01.10.1999. godine, broj 81/99 od 01.12.1999. godine, broj 18/00 od 20.02.2000. godine, broj 21/00 od 18.06.2000. godine, broj 32/00 od 25.09.2000. godine i ugovora o radu: broj 45/00 od 15.03.2000. godine, broj 57/01 od 15.01.2001. godine, broj 61/02 od 01.10.2002. godine i ugovora o radu broj 101/03 od 24.01.2003. godine.

Ocjenom izvedenih dokaza u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (″Službeni glasnik Republike Srpske″ br. 58/03 do 63/07, dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:

Zakon o radu RS saglasno odredbi člana 167. ZOR stupio je na snagu 16.11.2000. godine, kada je prema članu 166. tog Zakona prestao da važi Zakon o radnim odnosima („Službeni glasnik RS“ broj 25/93, 14/94 15/96, 21/96, 3/97 i 10/98).

Prema tome kod činjenice da je tužitelj bio radno angažovan kod tuženog na osnovu rješenja o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme i da se više puta zapošljavao do dana stupanja na snagu ZOR i nakon toga, spornim se ukazalo pitanje ispunjenja zakonom propisanih uslova za primjenu člana 18. st. 2. tog zakona, a s tim u vezi i osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje da su ispunjeni zakonom propisani uslovi za utvrđenje da je radni odnos na određeno vrijeme preobražen u radni odnos tužitelja na neodređeno vrijeme.

Kako je tužitelj u periodu do dana stupanja na snagu ZOR radio ukupno 19 mjeseci i 7 dana, a nakon stupanja na snagu navedenog zakona (dana 16.11.2000 godine) radio je ukupno 25 mjeseci, ovaj sud nalazi da je – unazad tri godine, računajući od dana isteka poslednjeg ugovora o zasnivanju radnog odnosa tužitelja na određeno vrijeme (koji je istekao 24.4.2004. godine) tužitelj radio kod tuženog 25 mjeseci i da je rad u trajanju od 25 mjeseci ostvaren nakon stupanja na snagu ZOR.

Pravilnim tumačenjem zakonske norme o vremenskim važenjima zakona po ocjeni ovoga suda na navedenu (pretpostavljenu) činjeničnu i pravnu situaciju bi se primjenjivao novi zakon tj. ZOR koji bi se neposredno primjenjivao na tzv. „nesvršena fakta“.

Na osnovu iznijetog proizlazi da su ispunjeni uslovi iz člana 18. st. 2. ZOR za utvrđenje da je radni odnos tužitelja zasnovan na određeno vrijeme s prekidima po samom zakonu prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme i za utvrđenje obaveze tuženog na ispunjenje činidbe vraćanjem tužitelja na rad, na ranije ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Zato prigovori tuženog da su ovi uslovi ispunjeni djelimično za vrijeme važenja Zakona o radnim odnosima a djelimično za vrijeme važenja ZOR, nisu osnovani i u suprotnosti su sa naprijed izvedenim dokazima. Ovaj sud zaključuje da je za primjenu navedene odredbe bitno ostvarenje zakonom propisanih uslova: rad sa prekidima u trajanju od 24 mjeseca u periodu od poslednje tri godine, pri čemu je bez značaja da li se radi o radnom odnosu zasnovanom prema Zakonu o radnim odnosima ili o radnom odnosu zasnovanom po ZOR.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbe člana 176. ZPP-a donio odluku kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

Odluka o troškovima spora zasniva se na primjeni člana 386. stav 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove. Troškovi tužitelja u ukupnom iznosu od 3.025,00 KM se odnose na preduzimanje pravnih radnji po punomoćniku, advokatu: za sastav tužbe, zastupanje na pripremnom ročištu i na ročištu za glavnu raspravu u iznosu od po 480,00 KM u skladu sa Tar. br. 2., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srpske br. 68/05), za odsustvo iz kancelarije od 3. časa u iznosu od 180,00 KM u skladu sa Tar. br. 9., i na ima paušala od 25% u iznosu od 405,00 KM u skladu sa Tar. br. 12. što iznosi ukupno 2.025,00 KM, kao i troškove takse na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM (ukupno na ime taksi 1.000,00 KM) na osnovu Tarifnog broja 1. tačka 1 i tačka 6 Tarifnog broja 2. tačka 1. Taksene tarife propisane zakonom o sudskim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske broj 18/99).



Sudija
D. M.


PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude, nezadovoljana strana ima pravo na žalbu
u roku od 15 dana od donošenja iste Okružnom sudu u Banja Luci
putem ovoga suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

izvor http://epravo.ba
Unuane protiv Engleske

Unuane v. the United Kingdom (br. 80343/17), 24.11[…]

Le Mailloux protiv France (br. 18108/20), 3.12[…]

Yevgeniy Dmitriyev v. Russia (br. 17840/06), 1.1[…]

Danilov protiv Rusije

Danilov protiv Rusije (br. 88/05), 1.12.2020.[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja