- Sat Nov 21, 2015 5:16 pm
#853
Ublažena kazna zatvora
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNA I HERCEGOVINA
______________ KANTON
OPĆINSKI SUD U _______
Broj: _________________
_______, ________ godine
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!
Općinski sud u _____, u vijeću sastavljenom od sudija H.K. kao predsjednika vijeća, P.S. i S.H. kao članova vijeća, uz sudjelovanje G.Lj. kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog T.A., zbog krivičnog djela – Razbojništvo – iz člana 289. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), a po optužnici Kantonalnog tužiteljstva ________ kantona broj _______ od _______ godine, nakon održanog javnog glavnog pretresa dana ________ godine u prisustvu kantonalnog tužitelja Š.F., optuženog T.A. i njegovog branitelja O.N., advokata iz ________, donio je i istog dana javno objavio
P R E S U D U
Optuženi T.A. sin A. i I. rođene M., rođen _____ godine u _____, stalno nastanjen u selu ____ broj ___, općina _____, po narodnosti Bošnjak, državljanin Bosne i Herecgovine, JMBG ..., neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom mašinskom školom, nezaposlen, bez imovine, vojsku nije služio, vodi se u vojnoj evidenciji u ______, bez čina, nije odlikovan, protiv njega se ne vodi krivični postupak za neko drugo krivično djelo, neosuđivan, nalazi se na slobodi,
k r i v je
što je:
dana _______ godine, oko 18,00 časova, u _____, u Ul. _____, s ciljem pribavljanja sebi protupravne imovinske koristi, s leđa prišao maloljetnom M.H., rukama ga obuhvatio oko tijela, udario nogom u potkoljenicu i ugurao ga u ulaz zgrade tražeći da mu preda mobilni telefon, pa, kada mu je M.H. predao svoj mobilni telefon marke „___“ tip ... sa korisničkom karticom, vrijednosti 100,00 KM, gurnuo ga na beton u haustoru zgrade i trčećim korakom izašao iz zgrade,
čime je učinio krivično djelo – Razbojništvo – iz člana 289. stav 1. KZ FBiH,
pa ga sud, uz primjenu navedene zakonske odredbe i primjenu člana 49. stav 1., 50. tačka b) i 51. stav 1. tačka d) KZ FBiH,
O S U Đ U J E
Na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca
Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), optuženi se obavezuje da oštećenom M.H. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 100,00 KM.
Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH, optuženi se obavezuju da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 270,00 KM, te da sudu plati paušal u iznosu od 50,00 KM.
O b r a z l o ž e nj e
Kantonalno tužiteljstvo _______ kantona optužnicom broj _______ od _____ godine, koja je potvrđena odlukom sudije za prethodno saslušanje ovog suda dana _______ godine, stavilo je na teret optuženom T.A. krivično djelo – Razbojništvo - iz člana 289. stav 1. KZ FBiH.
Oštećeni M.H. postavio je prema optuženom T.A. imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100,00 KM, koji se odnosi na naknadu štete koja mu pričinjena učinjenjem konkretnog krivičnog djela a koja se odnosi na vrijednost mobitela koji mu je oduzet.
U svom uvodnom izlaganju na glavnom pretresu kantonalni tužitelj je izjavio da će dokazima, čije je izvođenje predloženo u optužnici, dokazati da je optuženi T.A. učinio krivično djelo za koje se tereti optužnicom, dok je branitelj optuženog izjavio da će dokazi odbrane pokazati da su dokazi na kojima se zasniva optužnica nepouzdani i da ne mogu biti osnov za donošenje presude kojom će optuženi biti oglašen krivim. Pri tim stavovima, tužitelj i branitelj su ostali i u svojim završnim riječima.
U toku dokaznog postupka, kao dokazi optužbe saslušani su kao svjedoci M.H., M.S., B.S., B.D i U.K. i vještak neuropsihijatar A. dr. B., te su pročitani pisani nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra od _______ godine i izvod iz kaznene evidencije na ime optuženog T.A. Kao dokazi odbrane saslušani su svjedoci T.I. i T.Ab.
Cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud je utvrdio činjenično stanje kao u izreci ove presude.
Da je optuženi T.A. dana ______ godine, oko 18,00 časova, u _______, u Ul. Mehmedalije Maka Dizdara, s leđa prišao maloljetnom M.H., rukama ga obuhvatio oko tijela, udario nogom u potkoljenicu i ugurao u ulaz zgrade tražeći od njega da mu preda mobilni telefon, pa, kada mu je M.H. predao svoj mobilni telefon marke „_______“ tip ... sa korisničkom karticom, vrijednosti 100,00 KM, gurnuo ga na beton u haustoru zgrade i trčećim korakom izašao iz zgrade, sud je utvrdio, prije svega, na osnovu iskaza svjedoka – oštećenog M.H. i svjedoka B.S.
U toku dokaznog postupka izvršeno je psihijatrijsko vještačenje optuženog T.A. Na osnovu iskaza te pisanog nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra A. dr. B., utvrđeno je da optuženi T.A. boluje od epilepsije, ali da zbog rijetkih gubitaka svijesti nije došlo do psihičkih promjena. U vrijeme učinjenja djela kao ni poslije toga, optuženi nije imao napad gubitka svijesti, te, pošto ne postoji drugi osnov koji bi to doveo u pitanje, optuženi je u vrijeme učinjenja djela bio sposoban shvatiti značenje svoga djela i upravljati svojim postupcima. Prema tome, optuženi T.A. je u vrijeme učinjenja djela bio uračunljiv.
Svjedok – oštećeni M.H. u svom iskazu je naveo da se dana _____ godine oko 18,00 sati vraćao kući iz škole, da ga je iznenada neko sa leđa uhvatio rukama oko tijela, udario nogom u nogu i ugarao u haustor obližnje zgrade, da je tražio od njega mobitel i da je on odmah iz đepa jakne izvadio svoj mobitel marke _____ tip ... i predao ga toj osobi, a da ga je ta osoba potom odgurnula na beton u haustoru i istrčala iz zgrade. Svjedok je takođe naveo da je vidio osobu koja ga je napala i oduzela mu mobitel, da je odmah prepoznao jednog učenika mašinske škole, kojega je ranije viđao u gradu i da je, kada je došao kući, zajedno sa svojim drugom B.S. ispričao šta se desilo svome ocu M.S. i ocu B.S. – B.D., da su potom njih četvorica otišli u grad i po gradu tražili optuženog i, kada su ga vidjeli kako sjedi u kafiću „_____“, otišli su u policiju i prijavili događaj. Uz to što u toku postupka nije ukazano ni na jednu okolnost zbog koje bi svjedok – oštećeni M.H. lažno teretio optuženog T.A., na tačnost iskaza ovog svjedoka upućuje i iskaz svjedoka B.S., koji ne samo da je potvrdio u cjelosti dio iskaza svjedoka – oštećenog M.H. koji se odnosi na obavještavanje njihovih očeva o onome što se dogodilo i njihovu osobnu potragu za osobom koja je napala oštećenog i oduzela mu mobitel, nego je izjavio i da je vidio optuženog kako istrčava iz haustora, da ga je prepoznao jer i on kao i optuženi ide u mašinsku školu, te da je u haustoru vidio oštećenog, kojeg poznaje jer im očevi rade u istoj banci, kako ustaje sa poda haustora. S obzirom da ovaj svjedok ide u istu školu kao i optuženi i da ga, kako je izjavio, svakodnevno viđa u školi, ovaj sud nalazi da ne postoji sumnja u pogledu pouzdanosti prepoznavanja optuženog od strane ovog svjedoka u trenutku kada je optuženi istrčao iz haustora zgrade.
Na tačnost iskaza svjedoka – oštećenog M.H. i svjedoka B.S. ukazuju i iskazi svjedoka M.S. i B.D., njihovih očeva, koji su u cijelosti potvrdili njihove iskaze u dijelu koji se odnosi na njihovo obavještavanje o napadu na oštećenog i oduzimanju od njega mobitela, na njihovo traženje optuženog po gradu i obavještavanje policije o događaju kada su optuženog primjetili u kafiću „____“.
S obzirom da iz iskaza ovih svjedoka proizilazi da su od događaja pa do obavještavanja policije o događaju prošla otprilike tri sata, okolnost da kod optuženog nije pronađen mobitel ne dovodi u sumnju pouzdanost iskaza svjedoka M.H. i B.S. budući da je optuženi za to vrijeme mogao mobitel sakriti, prodati ili bilo što drugo učiniti sa njim.
Imajući u vidu određenost iskaza svjedoka – oštećenog M.H. i svjedoka B.S. u pogledu toga zašto su sigurni da je upravo optuženi osoba koja je napala oštećenog i oduzela od njega mobitel, ovaj sud nalazi nepouzdanim iskaz svjedoka T.I., majke optuženog T.A. da je on u vrijeme, kada se desio konkretni događaj, bio kod kuće i spavao upravo do 18,00 časova, kao i iskaz svjedoka T.Ab., koji je izjavio da je navedenog dana, u periodu od 18,00 do 18,30 časova, išao kući optuženog T.A. kako bi od njega posudio grijalicu i da je optuženog zatekao kući. Na nepouzdanost njihovih iskaza ukazuje i iskaz svjedoka U.K., koji je izjavio da je onog dana kada je nad njegovim drugom M.H. izvršeno razbojništvo, pri izlasku iz škole, u 17,45 sati, vidio optuženog T.A., koji je od njega zatražio marku i koju mu je on dao.
Ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženi T.A. postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist. Naime, nakon što je oštećenog uz primjenu sile ugurao u haustor obližnje zgrade, optuženi je od njega tražio da mu preda svoj mobitel, pa kada je oštećeni to učinio, optuženi je s mobitelom oštećenog istrčao iz zgrade i mobitel nije vratio oštećenom.
Kako je optuženi, neposredno prije oduzimanja mobitela, oštećenom iznenada prišao s leđa, obuhvatio ga rukama oko tijela, udario nogom u potkoljenicu i ugurao u haustor obližnje zgrade, tražeći od njega da mu preda svoj mobitel, ovaj sud nalazi nespornim da je optuženi navedenu silu upotrijebio protiv oštećenog kako bi spriječio njegov otpor oduzimanju mobitela.
S obzirom da je optuženi T.A., s ciljem pribavljanja sebi protupravne imovinske koristi, oštećenog s leđa uhvatio rukama oko tijela, udario ga nogom u potkljenicu i ugurao u haustor tražeći od njega njegov mobitel, pa, kada mu je oštećeni predao svoj mobitel, s mobitelom istrčao iz zgrade, svjestan da na taj način uz uputrebu sile prema nekoj osobi oduzima tuđu pokretninu, on je svojim radnjama ostvario obilježja krivičnog djela – Razbojništvo - iz člana 289. stav 1. KZ FBiH.
Prilikom odmjeravanja kazne optuženom T.A. za krivično djelo za koje je oglašen krivim ovom presudom, ovaj sud je, u smislu člana 49. stav 1. KZ FBiH, imajući u vidu svrhu kažnjavanja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. Kao olakšavajuće okolnosti sud je optuženom cijenio njegovu životnu dob u vrijeme učinjenja djela budući da je optuženi u vrijeme učinjenja djela imao tek 18 godina i 3 mjeseca, njegovo zdravstveno stanje, te okolnost da se radi o maloj vrijednosti pribavljene protupravne imovinske koristi. Ne našavši na strani optuženog otežavajućih okolnosti, ovaj sud nalazi da utvrđene olakšavajuće okolnosti u svojoj ukupnosti čine naročito olakšavajuću okolnost koja, u smislu člana 50. tačka b) KZ FBiH, ukazuje da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja, pa je optuženom T.A. ublažio zakonom propisanu kaznu za krivično djelo za koje je oglašen krivim i, uz primjenu člana 51. stav 1. tačka d) KZ FBiH, optuženog T.A. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Sud nalazi da je ovakva ublažena kazna srazmjerna težini učinjenog krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog, te da je neophodna i dovoljna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
Na osnovu člana 212. stav 3. ZKP FBiH, optuženi je obavezan da oštećenom M.H., na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 100,00 KM, s obzirom da je u toku postupka, na osnovu iskaza svjedoka – oštećenog M.H., utvrđeno da je vrijednost mobitela kojeg je optuženi oduzeo oštećenom i kojeg mu nije vratio, 100,00 KM.
Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH, optuženi je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 270,00 KM, koji se odnose na troškove vještaka i svjedoka, te da sudu plati paušal u iznosu od 50,00 KM, koji je određen s obzirom na trajanje postupka i imovno stanje optuženog.
Zapisničar Predsjednik vijeća
Lj.G. H.K.
Pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u _____, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude. Žalba se podnosi u tri primjerka.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNA I HERCEGOVINA
______________ KANTON
OPĆINSKI SUD U _______
Broj: _________________
_______, ________ godine
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!
Općinski sud u _____, u vijeću sastavljenom od sudija H.K. kao predsjednika vijeća, P.S. i S.H. kao članova vijeća, uz sudjelovanje G.Lj. kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog T.A., zbog krivičnog djela – Razbojništvo – iz člana 289. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), a po optužnici Kantonalnog tužiteljstva ________ kantona broj _______ od _______ godine, nakon održanog javnog glavnog pretresa dana ________ godine u prisustvu kantonalnog tužitelja Š.F., optuženog T.A. i njegovog branitelja O.N., advokata iz ________, donio je i istog dana javno objavio
P R E S U D U
Optuženi T.A. sin A. i I. rođene M., rođen _____ godine u _____, stalno nastanjen u selu ____ broj ___, općina _____, po narodnosti Bošnjak, državljanin Bosne i Herecgovine, JMBG ..., neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom mašinskom školom, nezaposlen, bez imovine, vojsku nije služio, vodi se u vojnoj evidenciji u ______, bez čina, nije odlikovan, protiv njega se ne vodi krivični postupak za neko drugo krivično djelo, neosuđivan, nalazi se na slobodi,
k r i v je
što je:
dana _______ godine, oko 18,00 časova, u _____, u Ul. _____, s ciljem pribavljanja sebi protupravne imovinske koristi, s leđa prišao maloljetnom M.H., rukama ga obuhvatio oko tijela, udario nogom u potkoljenicu i ugurao ga u ulaz zgrade tražeći da mu preda mobilni telefon, pa, kada mu je M.H. predao svoj mobilni telefon marke „___“ tip ... sa korisničkom karticom, vrijednosti 100,00 KM, gurnuo ga na beton u haustoru zgrade i trčećim korakom izašao iz zgrade,
čime je učinio krivično djelo – Razbojništvo – iz člana 289. stav 1. KZ FBiH,
pa ga sud, uz primjenu navedene zakonske odredbe i primjenu člana 49. stav 1., 50. tačka b) i 51. stav 1. tačka d) KZ FBiH,
O S U Đ U J E
Na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca
Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), optuženi se obavezuje da oštećenom M.H. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 100,00 KM.
Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH, optuženi se obavezuju da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 270,00 KM, te da sudu plati paušal u iznosu od 50,00 KM.
O b r a z l o ž e nj e
Kantonalno tužiteljstvo _______ kantona optužnicom broj _______ od _____ godine, koja je potvrđena odlukom sudije za prethodno saslušanje ovog suda dana _______ godine, stavilo je na teret optuženom T.A. krivično djelo – Razbojništvo - iz člana 289. stav 1. KZ FBiH.
Oštećeni M.H. postavio je prema optuženom T.A. imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100,00 KM, koji se odnosi na naknadu štete koja mu pričinjena učinjenjem konkretnog krivičnog djela a koja se odnosi na vrijednost mobitela koji mu je oduzet.
U svom uvodnom izlaganju na glavnom pretresu kantonalni tužitelj je izjavio da će dokazima, čije je izvođenje predloženo u optužnici, dokazati da je optuženi T.A. učinio krivično djelo za koje se tereti optužnicom, dok je branitelj optuženog izjavio da će dokazi odbrane pokazati da su dokazi na kojima se zasniva optužnica nepouzdani i da ne mogu biti osnov za donošenje presude kojom će optuženi biti oglašen krivim. Pri tim stavovima, tužitelj i branitelj su ostali i u svojim završnim riječima.
U toku dokaznog postupka, kao dokazi optužbe saslušani su kao svjedoci M.H., M.S., B.S., B.D i U.K. i vještak neuropsihijatar A. dr. B., te su pročitani pisani nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra od _______ godine i izvod iz kaznene evidencije na ime optuženog T.A. Kao dokazi odbrane saslušani su svjedoci T.I. i T.Ab.
Cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud je utvrdio činjenično stanje kao u izreci ove presude.
Da je optuženi T.A. dana ______ godine, oko 18,00 časova, u _______, u Ul. Mehmedalije Maka Dizdara, s leđa prišao maloljetnom M.H., rukama ga obuhvatio oko tijela, udario nogom u potkoljenicu i ugurao u ulaz zgrade tražeći od njega da mu preda mobilni telefon, pa, kada mu je M.H. predao svoj mobilni telefon marke „_______“ tip ... sa korisničkom karticom, vrijednosti 100,00 KM, gurnuo ga na beton u haustoru zgrade i trčećim korakom izašao iz zgrade, sud je utvrdio, prije svega, na osnovu iskaza svjedoka – oštećenog M.H. i svjedoka B.S.
U toku dokaznog postupka izvršeno je psihijatrijsko vještačenje optuženog T.A. Na osnovu iskaza te pisanog nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra A. dr. B., utvrđeno je da optuženi T.A. boluje od epilepsije, ali da zbog rijetkih gubitaka svijesti nije došlo do psihičkih promjena. U vrijeme učinjenja djela kao ni poslije toga, optuženi nije imao napad gubitka svijesti, te, pošto ne postoji drugi osnov koji bi to doveo u pitanje, optuženi je u vrijeme učinjenja djela bio sposoban shvatiti značenje svoga djela i upravljati svojim postupcima. Prema tome, optuženi T.A. je u vrijeme učinjenja djela bio uračunljiv.
Svjedok – oštećeni M.H. u svom iskazu je naveo da se dana _____ godine oko 18,00 sati vraćao kući iz škole, da ga je iznenada neko sa leđa uhvatio rukama oko tijela, udario nogom u nogu i ugarao u haustor obližnje zgrade, da je tražio od njega mobitel i da je on odmah iz đepa jakne izvadio svoj mobitel marke _____ tip ... i predao ga toj osobi, a da ga je ta osoba potom odgurnula na beton u haustoru i istrčala iz zgrade. Svjedok je takođe naveo da je vidio osobu koja ga je napala i oduzela mu mobitel, da je odmah prepoznao jednog učenika mašinske škole, kojega je ranije viđao u gradu i da je, kada je došao kući, zajedno sa svojim drugom B.S. ispričao šta se desilo svome ocu M.S. i ocu B.S. – B.D., da su potom njih četvorica otišli u grad i po gradu tražili optuženog i, kada su ga vidjeli kako sjedi u kafiću „_____“, otišli su u policiju i prijavili događaj. Uz to što u toku postupka nije ukazano ni na jednu okolnost zbog koje bi svjedok – oštećeni M.H. lažno teretio optuženog T.A., na tačnost iskaza ovog svjedoka upućuje i iskaz svjedoka B.S., koji ne samo da je potvrdio u cjelosti dio iskaza svjedoka – oštećenog M.H. koji se odnosi na obavještavanje njihovih očeva o onome što se dogodilo i njihovu osobnu potragu za osobom koja je napala oštećenog i oduzela mu mobitel, nego je izjavio i da je vidio optuženog kako istrčava iz haustora, da ga je prepoznao jer i on kao i optuženi ide u mašinsku školu, te da je u haustoru vidio oštećenog, kojeg poznaje jer im očevi rade u istoj banci, kako ustaje sa poda haustora. S obzirom da ovaj svjedok ide u istu školu kao i optuženi i da ga, kako je izjavio, svakodnevno viđa u školi, ovaj sud nalazi da ne postoji sumnja u pogledu pouzdanosti prepoznavanja optuženog od strane ovog svjedoka u trenutku kada je optuženi istrčao iz haustora zgrade.
Na tačnost iskaza svjedoka – oštećenog M.H. i svjedoka B.S. ukazuju i iskazi svjedoka M.S. i B.D., njihovih očeva, koji su u cijelosti potvrdili njihove iskaze u dijelu koji se odnosi na njihovo obavještavanje o napadu na oštećenog i oduzimanju od njega mobitela, na njihovo traženje optuženog po gradu i obavještavanje policije o događaju kada su optuženog primjetili u kafiću „____“.
S obzirom da iz iskaza ovih svjedoka proizilazi da su od događaja pa do obavještavanja policije o događaju prošla otprilike tri sata, okolnost da kod optuženog nije pronađen mobitel ne dovodi u sumnju pouzdanost iskaza svjedoka M.H. i B.S. budući da je optuženi za to vrijeme mogao mobitel sakriti, prodati ili bilo što drugo učiniti sa njim.
Imajući u vidu određenost iskaza svjedoka – oštećenog M.H. i svjedoka B.S. u pogledu toga zašto su sigurni da je upravo optuženi osoba koja je napala oštećenog i oduzela od njega mobitel, ovaj sud nalazi nepouzdanim iskaz svjedoka T.I., majke optuženog T.A. da je on u vrijeme, kada se desio konkretni događaj, bio kod kuće i spavao upravo do 18,00 časova, kao i iskaz svjedoka T.Ab., koji je izjavio da je navedenog dana, u periodu od 18,00 do 18,30 časova, išao kući optuženog T.A. kako bi od njega posudio grijalicu i da je optuženog zatekao kući. Na nepouzdanost njihovih iskaza ukazuje i iskaz svjedoka U.K., koji je izjavio da je onog dana kada je nad njegovim drugom M.H. izvršeno razbojništvo, pri izlasku iz škole, u 17,45 sati, vidio optuženog T.A., koji je od njega zatražio marku i koju mu je on dao.
Ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženi T.A. postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist. Naime, nakon što je oštećenog uz primjenu sile ugurao u haustor obližnje zgrade, optuženi je od njega tražio da mu preda svoj mobitel, pa kada je oštećeni to učinio, optuženi je s mobitelom oštećenog istrčao iz zgrade i mobitel nije vratio oštećenom.
Kako je optuženi, neposredno prije oduzimanja mobitela, oštećenom iznenada prišao s leđa, obuhvatio ga rukama oko tijela, udario nogom u potkoljenicu i ugurao u haustor obližnje zgrade, tražeći od njega da mu preda svoj mobitel, ovaj sud nalazi nespornim da je optuženi navedenu silu upotrijebio protiv oštećenog kako bi spriječio njegov otpor oduzimanju mobitela.
S obzirom da je optuženi T.A., s ciljem pribavljanja sebi protupravne imovinske koristi, oštećenog s leđa uhvatio rukama oko tijela, udario ga nogom u potkljenicu i ugurao u haustor tražeći od njega njegov mobitel, pa, kada mu je oštećeni predao svoj mobitel, s mobitelom istrčao iz zgrade, svjestan da na taj način uz uputrebu sile prema nekoj osobi oduzima tuđu pokretninu, on je svojim radnjama ostvario obilježja krivičnog djela – Razbojništvo - iz člana 289. stav 1. KZ FBiH.
Prilikom odmjeravanja kazne optuženom T.A. za krivično djelo za koje je oglašen krivim ovom presudom, ovaj sud je, u smislu člana 49. stav 1. KZ FBiH, imajući u vidu svrhu kažnjavanja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća. Kao olakšavajuće okolnosti sud je optuženom cijenio njegovu životnu dob u vrijeme učinjenja djela budući da je optuženi u vrijeme učinjenja djela imao tek 18 godina i 3 mjeseca, njegovo zdravstveno stanje, te okolnost da se radi o maloj vrijednosti pribavljene protupravne imovinske koristi. Ne našavši na strani optuženog otežavajućih okolnosti, ovaj sud nalazi da utvrđene olakšavajuće okolnosti u svojoj ukupnosti čine naročito olakšavajuću okolnost koja, u smislu člana 50. tačka b) KZ FBiH, ukazuje da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja, pa je optuženom T.A. ublažio zakonom propisanu kaznu za krivično djelo za koje je oglašen krivim i, uz primjenu člana 51. stav 1. tačka d) KZ FBiH, optuženog T.A. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Sud nalazi da je ovakva ublažena kazna srazmjerna težini učinjenog krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog, te da je neophodna i dovoljna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
Na osnovu člana 212. stav 3. ZKP FBiH, optuženi je obavezan da oštećenom M.H., na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 100,00 KM, s obzirom da je u toku postupka, na osnovu iskaza svjedoka – oštećenog M.H., utvrđeno da je vrijednost mobitela kojeg je optuženi oduzeo oštećenom i kojeg mu nije vratio, 100,00 KM.
Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH, optuženi je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 270,00 KM, koji se odnose na troškove vještaka i svjedoka, te da sudu plati paušal u iznosu od 50,00 KM, koji je određen s obzirom na trajanje postupka i imovno stanje optuženog.
Zapisničar Predsjednik vijeća
Lj.G. H.K.
Pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u _____, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude. Žalba se podnosi u tri primjerka.
- By LegaForum