BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#811
Razvod braka sa odlukom o povjeravanju malodobne djece

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: ____________________
Trebinje, 19.04.2008. godine


Osnovni sud u Trebinju, i to sudija J. J., u pravnoj stvari tužilje Lj. Č. iz Stoca, Maka Dizdara 16, koju zastupa punomoćnik Lj. J., advokat iz Stoca, Mostarska 22, protiv tuženog Č. Č. iz Ljubinja, Radnička 11, radi razvoda braka, po zaključenju nejavne, glavne rasprave dana 12.04.2008. godine, održane u prisustvu parničnih stranaka, punomoćnika tužilje i predstavnika Centra za socijalni rad Ljubinje, donio je dana 19.04.2008. godine


P R E S U D U


Razvodi se brak tužilje Lj. Č. rođ. R. kći M. i Č. Č. sin M., zaključen u Ljubinju dana 02.08.1997. godine, upisan u matičnu knjigu vjenčanih koja se vodi za mjesto Ljubinje pod rednim brojem 31 za 1997. godinu.

Maloljetno dijete parničnih stranaka sin V. Č. rođen 08.09. 1998.godine, povjerava se na zaštitu i vaspitanje ocu Č. Č..

Tužilja se obavezuje da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloljetnog sina V. Č. plaća mjesečno 200,00 (dvije stotine) KM počev od 15. 01. 2008. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, i to dospjele obroke odjednom u roku od 30 dana od donošenja ove presude, a buduće do petog u mjesecu za prethodni mjesec, na ruke oca-zakonskog zastupnika maloljetnog V. Č., pod prijetnjom izvršenja.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.


O b r a z l o ž e nj e


Tužilja je u tužbi i tokom postupka navela da je zaključila brak sa tuženim 02.08.1997. godine pred matičarem Opštine Ljubinje. U braku su imali jedno dijete, maloljetnog V. koji se rodio 08.09.1998. godine. Brak je u početku bio skladan. Međutim, kad je tužilja počela da zarađuje novac pjevajući po svadbama, zabavama i u jednom restoranu u Stocu, tuženi je jedno vrijeme to odobravao, ali se ubrzo promijenio i počeo da tužilji zabranjuje taj posao. Ona se usprotivila smatrajući da je to neophodno, jer drugog posla nije imala, a pošto je završila i srednju muzičku školu, veoma je voljela muziku i imala dar za pjevanje, to joj je ovaj posao činio zadovoljstvo i obezbjeđivao zaradu. Tog se posla nije željela odreći. Ustvari, tuženi je bio, kako je navela, ''bolesno ljubomoran''. Često ju je vrijeđao i nazivao ružnim imenima, a onda joj je počeo prijetiti i tući je. Dijete je najviše pazila majka tuženog jer su svi živjeli u roditeljskoj kući tuženog. Nije htjela ostaviti posao ni po cijenu razvoda braka. Tuženi joj je prijetio da ne smije podnositi tužbu za razvod braka, smatrao je to sramotom za porodicu. Tužilja je opisala da joj je sredinom oktobra 2007. godine kada se vratila sa jedne svadbe, tuženi zaprijetio da će je zadaviti ukoliko se ne prestane baviti ovim poslom. Nakon toga je konačno shvatila da više ne smije ni dolaziti u kuću, pa je iste noći pobjegla roditeljima u Stolac, a uskoro je odjavila i prebivalište iz Ljubinja i prijavila ga u Stocu. Samo je jednom od tada dolazila da vidi dijete, i to kad je saznala da tuženi nije kod kuće. Vidjela je i da se dijete prema njoj ne ponaša kao ranije. To ju je emotivno pogodilo, te je zatražila razvod braka, zahtijevajući da se njoj dodijeli dijete da ga ona pazi i odgaja. Navela je da od tuženog ne traži da dijete izdržava, da će ona sama izdržavati dijete.

Tuženi je u odgovoru na tužbu istakao da je on moralan čovjek, a tužilja neobuzdana i raskalašna osoba. Ona uživa u zabavama na kojima pjeva, ponaša se neprimjereno, igra po stolovima i skida dijelove odjeće, grli i ljubi učesnike zabava i veselja na kojima pjeva. To nije prihvatljivo u patrijarhalnoj i maloj sredini kakvo je Ljubinje. Njegovi poznanici mu se zbog toga podsmijavaju pa čak i djeca u školi izigravaju ruglu njihovo dijete. Tužilji nije osnovni cilj zarada za život, jer kako ističe tuženi, on vrlo dobro zarađuje kao arhitekta u privatnoj građevinskoj firmi i samo od te zarade mogli bi solidno živjeti. Smatra da je bračni život potpuno poremećen, a pogotovu što je tužilja napustila kuću i dijete već nekoliko mjeseci. Tuženi posebno navodi da se ne smatra krivim za poremećene bračne odnose, nego je to isključiva krivica tužilje koja, kako je istakao, ''ne zna za svoju kuću i porodicu''. Predložio je da se ''tužilja okrivi za razvod braka'' i da se dijete povjeri njemu na vaspitanje i izdržavanje. Tužilja, uostalom, kako je naveo, već više od dvije godine nije marila za dijete. Maloljetnog V. pazi otac i baba po ocu, sa kojim i živi, a baka M. mu je, kako je slikovito naveo tuženi, ''i baba i majka''.

Čitanjem izvoda iz matične knjige vjenčanih Opštine Ljubinje od 12.06.2007. godine utvrđeno je da je dana 02.08.1997. godine zaključen brak između parničnih stranaka i da je taj brak upisan u matične knjige za 1997. godinu pod rednim brojem 31.

Čitanjem izvoda iz matične knjige rođenih Opštine Ljubinje od 12.06.2007. godine sud je utvrdio da parnične stranke u braku imaju maloljeto dijete V. Č., rođenog 08.09.1998. godine.

Iz zapisnika Centra za socijalni rad Ljubinje broj 16-9/11 od 14.12.2007. godine, koji je tužilja priložila uz tužbu, utvrđeno je da pokušaj mirenja supružnika pred organom starateljstva nije uspio. Prema izvještaju organa starateljstva tužilja se nije pojavljivala duže vrijeme u kući tuženog, ali je djetetu slala novac poštom. Dijete živi sa ocem i babom po ocu, u velikoj porodičnoj kući u Ljubinju. Otac zarađuje veoma solidno jer je uspješan arhitekta. Maloljetni V. odličan je đak četvrtog razreda osnovne škole, vrlo je privržen ocu i babi po ocu, a na pominjanje majke djeluje zbunjeno i potišteno. Organ starateljstva predložio je da se dijete povjeri majci na zaštitu i vaspitanje jer je majka nezamjeniva za dijete u uzrastu do barem 14 godina. I stambene prilike majke ocijenjene su sasvim zadovoljavajuće, pošto živi sa roditeljima u porodičnoj kući sa dva stana. Ona je u razgovoru sa radnikom organa starateljstva izjavila da zarađuje sasvim dovoljno da može da izdržava dijete po najvećem standardu, a živi sa majkom koja je stara i nije u stanju obavljati kućne poslove i ocem koji je penzioner, star 77 godina i još uvijek može obavljati neke poslove vezane za domaćinstvo.
Odredbom čl. 52.st.1. Porodičnog zakona (''Sl. glasnik RS'', broj 54/02, u daljem tekstu: PZ) propisano je da bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.

Nakon što su izvedeni dokazni i nakon ocijene svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), sud je zaključio da se može uzeti da je utvrđena činjenica teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa među parničnim strankama, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv, a koja činjenica, kao pravno relevantna, predstavlja uzrok za razvod braka propisan odredbom čl. 52.st.1. PZ-a.

Bračni odnosi teško su i trajno poremećeni jer ne postoji skladna zajednica života bračnih supružnika koja podrazumijeva obostrano poštovanje, razumijevanje, povjerenje, međusobno pomaganje i sl. Osim toga, među supružnicima već više mjeseci i ne postoji zajednica života. Pri tome je bez značaja postojanje krivice na strani nekog od supružnika zbog uzroka koji su doveli do takvog stanja, nego je bitno da se svrha braka ne ostvaruje. Sud i ne utvrđuje krivicu nekog od bračnih supružnika nego samo postojanje pravno relevantne činjenice iz čl. 52.st.1. PZ-a. Stoga je, utvrdivši da su bračni odnosi supružnika teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život posto nepodnošljiv, razveden brak na osnovu čl. 52.st.1. PZ-a.

Kad sud u bračnom sporu odluči da se brak poništava ili da se razvodi odlučiće u istoj presudi o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje (čl. 88. PZ-a).

Pošto se u ovom bračnom sporu rješava i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju maloljetnog djeteta, u postupku je učestvovao i organ starateljstva radi zaštite interesa djeteta, a kako to propisuje odredba čl. 73.st.1. PZ-a.

U smislu čl. 73.st.2. PZ-a organ starateljstva sastavio je prijedlog o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djeteta. U tom prijedlogu organ starateljstva je ocijenio da su uslovi u kojima stanuju roditelji maloljetnog V. veoma dobri, kao i da oni solidno zarađuju. Otkad je otišla roditeljima majka je slala sinu V. novac. Maloljetno dijete parničnih stranaka privrženo je ocu, ali i babi po ocu. Međutim, po ocjeni organa starateljstva, dijete je veoma zbunjeno i uznemireno prilikom pominjanja majke, pa je konačan prijedlog organa starateljstva da se dijete povjeri na zaštitu i vaspitanje majci. I ona je, a ne samo otac, očigledno, po zaključku organa starateljstva, spremna da vaspitava dijete i pruži mu svu roditeljsku ljubav i staranje.

Pri donošenju odluke o povjeravanju maloljetnog djeteta parničnih stranaka na zaštitu i vaspitanje, sud je uzeo u obzir i želju djeteta, u skladu sa odredbom čl. 92.st.1. PZ-a, jer je smatrao da je dijete sposobno da želju izrazi.

Sud je ispitao dijete bez prisustva roditelja, a kako to omogućuje odredba čl. 92.st.2. PZ-a, i tom prilikom dijete je izričito izrazilo želju da živi i stanuje sa babom i ocem. Pri pominjanju mogućnosti da bi u slučaju da živi sa majkom maloljetni V. morao da promijeni školu koju sad pohađa, a time i mjesto stanovanja, on je briznuo u plač izričito se protiveći da promijeni školu i ostavi školske drugove.

Maloljetni V. i pred organom starateljstva, a kako proističe iz zapisnika tog organa, izrazio je želju da živi sa ocem i babom po ocu, ali je tom prilikom bio prisutan njegov otac. Prisustvo roditelja moglo je biti od uticaja na izražavanje njegove želje, pa je sud ispitao dijete bez prisustva roditelja, ali je i tada izrazilo želju da živi sa ocem i babom po ocu.

Donoseći odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje nekom od roditelja sud nije vezan željom djeteta. Međutim, ako se uzme u obzir da oba roditelja, u konkretnoj pravnoj stvari, pružaju jednake garancije za pravilno vaspitanje njihovog djeteta, što proističe, prije svega, iz izvještaja organa starateljstva a i iz cjelokupnog spisa predmeta, želja djeteta treba da odnese prevagu.

Zakon, istina, nije odredio fiksnu granicu starosti djeteta koja bi stvorila pretpostavku o sposobnosti djeteta da izrazi svoju želju, ali u ovoj pravnoj stvari, prema sadržaju spisa, može se zaključiti da je maloljetni V., s obzirom na svoj skoro desetogodišnji uzrast i ukupan razvoj, bio sposoban da izrazi svoju želju s kojim od roditelja želi živjeti.

Isto tako, prijedlog organa starateljstva da se dijete povjeri jednom od roditelja, u konkretnom slučaju majci, ne obavezuje sud da tako i postupi. Sud je ovlašćen da prijedlog organa starateljstva cijeni u sklopu svih drugih činjenica koje su relevantne za rješavanje ovog pitanja.

Sud je ispitao sve okolnosti objektivne prirode (ekonomske i stambene) kao i okolnosti subjektivnog značaja (uzrast djeteta, odnos roditelja prema djetetu, njihove emocionalne odnose, dosadašnju brigu oko djetata).

Po mišljenju ovog suda maloljetno dijete, u njegovom sadašnjem uzrastu, pogodila bi promjena mjesta prebivališta, jer je u dosadašnjem školovanju, kao učenik četvrtog razreda, stekao školske drugove, koji u tom dobu predstavljaju vrlo važan oslonac u njegovom razvoju. Osim toga, maloljetni V. ima svu brigu i pažnju, ne samo od oca, nego i od babe po ocu. Baba, po prirodi srodstva, a naročito u konkretnim okolnostima, predstavlja veliku podršku u odgoju unuka.

Osim toga, roditelj kome nije povjereno vršenje roditeljskog prava ima pravo da stalno prati duhovni i fizički razvoj i vaspitanje maloljetnog djeteta, pa kad je zbog promijenjenih prilika ili propusta roditelja kome je dijete povjereno došlo do negativnih pojava u razvoju djetata, može tražiti izmjenu odluke o zaštiti i vaspitanju, u skladu sa odredbom čl. 89. PZ-a.

Odredbom čl. 72. PZ-a propisano je da će sud presudom kojom se brak razvodi, odlučiti i o izdržavanju zajedničke djece i to po službenoj dužnosti, a ne samo o zaštiti i vaspitanju kako je to propisano i odredbom čl. 88. PZ-a.

Sasvim je nesporno da parnične stranke dovoljno zarađuju da svako od njih pojedinačno može izdržavati njihovo maloljetno dijete. Uostalom, nijedna od parničnih stranaka nije ni tražila da sud odluči o izdržavanju maloljetnog djetata. Međutim, kao što je rečeno, odredba čl. 72. PZ-a obavezuje sud da o izdržavanju djeteta odluči po službenoj dužnosti.

Prema odredbi čl. 253. st.2. PZ-a, sud je prilikom donošenja odluke o izdržavanju djeteta dužan uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za njegovo školovanje. Uzimajući u obzir činjenicu da je maloljetni V. učenik petog razreda osnovne škole, sud je odredio da tužilja plaća za izdržavanje maloljetnog sina V. fiksni iznos od 200,00 KM, počev od dna podnošenja tužbe, jer ona se ne nalazi u radnom odnosu i ne ostvaruje stalnu novčanu rentu u mjesečnim iznosima nego se bavi djelatnošću od koje ostvaruje prihode, pa shodno čl. 259. i čl. 262. PZ-a, visinu izdržavanja utvrđena je u fiksnom iznosu.

Prilikom utvrđivanja mogućnosti tužilje kao lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud je uzeo u obzir, u skladu sa odredbom čl. 253.st.3. PZ-a, mogućnost da može da stiče povećanu zaradu s obzirom na životnu dob, kao i njene vlastite potrebe, te činjenicu da nema drugih zakonskih obaveza po osnovu izdržavanja.

Roditelji su prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti (čl. 232.st.2. PZ-a).

Uostalom, odredbom čl. 263.st.1. PZ-a propisano da zainteresovano lice može tražiti da sud povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno ranijom pravosnažnom presudom ako su se izmijenile okolnosti na osnovu kojih je donesena ranija presuda.

O parničnim troškovima odlučeno je na osnovu odredbe čl. 77. PZ-a kojom je propisano da će o troškovima postupka u bračnom sporu sud odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti. Uzimajući u obzir razloge pravičnosti sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.


S u d i j a
J.J.


POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

izvor: http://www.medijator-prnjavorac.com

U redu. Hvala na odgovoru.

Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja