BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#5277
Službene novine Federacije BiH, broj 86/21
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 984/20, rješavajući apelaciju N. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija N. K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 090376 19 Gži 2 od 8. januara 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod


1. N. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Nedžad Babić, advokat iz Zenice, podnio je 17. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 090376 19 Gži 2 od 8. januara 2020. godine, Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 090376 19 I 3 od 25. septembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda broj 43 0 P 090376 19 I 3 od 12. jula 2019. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i "NN Company" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 21. aprila 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 28. aprila 2021. i 27. maja 2021. godine.

4. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene


6. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 090376 16 I od 16. augusta 2016. godine dozvoljen je apelantov prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu pravosnažne i izvršne presude i određeno je izvršenje kojim je izvršeniku naloženo da apelantu isplati novčani iznos od 4.903.610,25 KM na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. oktobra 2015. godine do isplate, te zakonskim zateznim kamatama na plaćene iznose duga, precizno navedene u izreci rješenja, i da mu isplati troškove parničnog i izvršnog postupka na način da se izvršenje provede na izvršenikovim novčanim sredstvima i izvršenikovim nekretninama, precizno opisanim u izreci rješenja.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 090376 16 I od 30. marta 2017. godine usvojen je izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 16. augusta 2016. godine i rješenje o izvršenju je djelimično obustavljeno u dijelu koji se odnosi na potraživanja dijela glavnog duga u iznosu od 460.751,27 KM, zakonskih zateznih kamata na plaćene iznose duga, precizno navedene u izreci rješenja, u ukupnom iznosu od 362.914,83 KM, potraživanja troškova parničnog i izvršnog postupka i u tom dijelu su ukinute sve provedene izvršne radnje (stav I). Također je izmijenjeno rješenje o izvršenju u dijelu koji se odnosi na iznos potraživanja, kao i u dijelu predmeta i sredstva izvršenja na način da je određeno izvršenje protiv izvršenika u apelantovu korist radi naplate glavnog duga u iznosu od 4.442.858,98 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. oktobra 2015. godine do isplate, kao i naplate zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnog duga od 460.751,27 KM, počev od 2. oktobra 2015. godine do isplate, na način da se, umjesto određenog izvršenja pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika na apelantov račun i na nekretninama izvršenika, predmetno izvršenje provede samo na nekretninama izvršenika, precizno opisanim u izreci rješenja, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem njihove vrijednosti, prodajom i prijenosom na apelantov račun.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 090376 17 I 2 od 11. decembra 2017. godine predmetne izvršenikove nekretnine su dosuđene apelantu kao kupcu, određeno je da se predmetne nekretnine predaju apelantu u posjed, naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da na predmetnim nekretninama izvrši upis apelantovog vlasništva, te da izvrši brisanje prava trećih koja su upisana u zemljišnu knjigu.

9. Nakon prodaje predmetnih nekretnina apelantu obavljeno je vještačenje vještaka ekonomske struke koji je utvrdio ukupan iznos zakonskih zateznih kamata od 1.207.027,92 KM, i to da kamata obračunata na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 2. oktobra 2015. do 29. novembra 2017. godine iznosi 1.144.412,21 KM, a kamata na plaćeni iznos glavnog duga 460.751,27 KM za period od 2. oktobra 2015. do 24. novembra 2016. godine iznosi 62.615,71 KM.

10. Rješenjem o namirenju broj 43 0 P 090376 17 I 2 od 10. maja 2019. godine apelant je namiren za troškove izvršnog postupka, za zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnog duga i za dio zakonske zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnog duga, a ostao je nenamiren za ostatak zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u iznosu od 373.593,69 KM (koja je obračunata na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 2. oktobra 2015. do 29. novembra 2017. godine) i za glavni dug u iznosu od 4.442.858,98 KM.

Osporene odluke


11. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 090376 19 I 3 od 12. jula 2019. godine usvojen je apelantov prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja, te je rješenje o izvršenju od 16. augusta 2016. godine uz rješenje od 30. marta 2017. godine izmijenjeno u dijelu kojim su određeni predmet i sredstvo izvršenja na način da je određeno da se izvršenje ima provesti pljenidbom novčanih sredstava izvršenika na bankovnom računu, precizno navedenom u izreci rješenja, i prijenosom novčanih sredstava na apelantov račun radi naplate potraživanja koja se odnose na glavni dug u iznosu od 4.442.858,98 KM, ostatak zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u iznosu od 373.593,69 KM (koja je obračunata na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 2. oktobra 2015. do 29. novembra 2017. godine) i troškove izvršnog postupka, sve do apelantovog namirenja. Dalje, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog da se izvršenje provede radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 4.442,858,98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate.

12. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant, izjašnjavajući se na zaključak suda od 10. juna 2019. godine o daljem toku postupka, 27. juna 2019. godine dostavio sudu uređeni prijedlog za izvršenje kojim je predložio da se izvršenje, shodno odredbi člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), provede pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava izvršenika na računu kod banke, sve do konačnog namirenja apelanta, a radi naplate potraživanja koja se odnose na ostatak zakonske zatezne kamate na glavni dug u iznosu od 373.593,69 KM, zatim, iznos od 4.442.858,98 KM na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama počev od 30. novembra 2017. godine do isplate uz naknadu troškova u iznosu od 926,00 KM. Ukazao je da je odredbama ZIP-a propisano da su sredstva izvršenja izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojim se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje (član 6. stav 1), da su predmet izvršenja stvari i prava prema kojim se po zakonu može provesti izvršenje radi ostvarivanja potraživanja (član 6. stav 2), da sud određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu (član 8. stav 1), da ako se rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem (član 8. stav 3). S obzirom na to da je apelant sudu podnio prijedlog da se namirenje ostatka potraživanja izvrši na novčanim sredstvima na računu izvršenika, Općinski sud je zaključio da se radi o prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta izvršenja koji je osnovan, jer je izvršenje na ranije predloženom predmetu i sredstvu izvršenja provedeno, te da je odlučio kao u izreci na osnovu odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a. Dalje je ocijenio neosnovanim apelantov prijedlog radi izvršenja u svrhu naplate potraživanja koja se odnose na zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate. S tim u vezi je istakao da su zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga obračunate i da ih je uglavničio stalni sudski vještak sa 29. novembrom 2017. godine-a kao danom prodaje nekretnina opisanih u rješenju o namirenju apelantu, te da su kamate prestale teći sa navedenim danom, shodno odredbi člana 98. ZIP-a.

13. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 090376 19 I 3 od 25. septembra 2019. godine odbijeni su kao neosnovani apelantov i izvršenikov prigovor izjavljeni protiv rješenja od 12. jula 2019. godine.

14. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelant smatra da je izvršenik ostao u obavezi da mu isplati glavni dug u iznosu od 4.442.858,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. novembra 2017. godine, kao prvog narednog dana računajući od dana do kojeg je vještak izvršio obračun kamata, pa sve do isplate. Naveo je da apelant, dakle, smatra da kamata ne prestaje teći sa 29. novembrom 2017. godine, kao danom kada je izvršenikova nekretnina prodata apelantu, i da mu pravo na kamatu pripada sve do potpunog namirenja, kako je određeno izvršnom ispravom, te da je, stoga, neosnovano odbijen njegov zahtjev za naplatu tih kamata. S tim u vezi je istakao da je sud donio rješenje o namirenju na osnovu odredbe člana 98. ZIP-a, koju je primijenio i u pogledu vremena za koje teku zakonske zatezne kamate u izvršnom postupku. Također je ukazao da momenat kada prestaju teći zakonske zatezne kamate u situaciji kakva je predmetna, zakon nije izričito definirao, ali da iz komentara zakona autorskog tima Asaf Daupović i dr. uz čl. 98. i 99. ZIP-a jasno proizlazi da u izvršnom postupku kamate prestaju teći danom dosude, odnosno prodaje nekretnine kupcu, te da je to dugogodišnja praksa tog suda u postupcima prodaje nepokretnih i pokretnih stvari, koju je potvrdio i drugostepeni sud. Naveo je da su zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u konkretnom slučaju prestale teći prodajom izvršenikovih nekretnina apelantu 29. novembra 2017. godine i da bi drugačijim postupanjem izvršni sud odredio izvršenje radi naplate potraživanja koja ne bi bila u skladu sa izvršnom ispravom. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da su u cijelosti neosnovani apelantovi navodi da sud u ovoj fazi predmetnog postupka odredi izvršenje radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate, odnosno kamate i nakon što su nekretnine prodate i dosuđene kupcu, sve do namirenja apelanta, koji datum nije ni određen. Pri tome je istakao da se prigovor protiv rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja može podnijeti samo zbog razloga kojim je sud odlučivao o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, te da je apelant navode iz prigovora mogao eventualno isticati u žalbenim navodima protiv rješenja o namirenju ovog suda, koje nije pobijano žalbom, te je postalo i pravosnažno.

15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 090376 19 Gži 2 od 8. januara 2020. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje od 25. septembra 2019. godine.

16. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ocijenio pravilnim zaključak prvostepenog suda da apelantov prijedlog radi naplate potraživanja koja se odnose na zakonske zatezne kamate na ostatak glavnog duga u iznosu od 4.442.858.98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate nije osnovan. S tim u vezi je istakao da su zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga obračunate i uglavničene sa 29. novembrom 2017. godine, kao danom prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu i da sa tim danom kamate prestaju teći, u smislu odredaba člana 98. ZIP-a. Pri tome je naglasio da je protiv rješenja kojim se mijenjaju sredstvo i predmet izvršenja dozvoljen prigovor samo u dijelu kojim je izvršena promjena sredstva i predmeta izvršenja, ali ne i u dijelu kojim je utvrđeno apelantovo potraživanje i usvojeno izvršenje za glavni dug sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Kantonalni sud je, također, istakao da je apelant rješenjem o namirenju od 10. maja 2019. godine ostao nenamiren za ostatak zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u iznosu od 373.593,69 KM (koja je obračunata na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 2. oktobra 2015. do 29. novembra 2017. godine) i za glavni dug u iznosu od 4.442.858,98 KM, ali ne i za zakonsku zateznu kamatu nakon prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu, odnosno od 30. novembra 2017. godine, te da je rješenje o namirenju pravosnažno sa 23. majom 2019. godine, jer ga apelant nije osporavao. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je usvojio stav da apelant ne može u fazi donošenja rješenja kojim se samo mijenjaju sredstvo i predmet izvršenja radi naplate ostatka potraživanja, kako je navedeno u rješenju o namirenju, pobijati rješenje o izvršenju u dijelu u kojem je određeno izvršenje, te da su, stoga, apelantovi žalbeni navodi kojima osporava rješenje od 25. septembra 2019. godine i koji se tiču kamate na ostatak glavnog duga poslije dosude nekretnina kupcu neosnovani i ne čine razloge koji sprječavaju izvršenje u smislu odredbe čl. 47. i 49. ZIP-a.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije


17. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te da je došlo do povrede člana II/2. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je zaključak redovnih sudova da apelantu ne pripada pravo na namirenje zakonske zatezne kamate na iznos neplaćenog duga od 4.442.858,98 KM, pa do isplate zbog toga što je zakonska zatezna kamata prestala teći sa 29. novembrom 2017. godine, odnosno sa danom prodaje nekretnina apelantu, arbitraran i pogrešan. Navodi da je predmetnom izvršnom ispravom, kao i rješenjem o izvršenju apelantu dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos glavnog duga sa naznakom da kamata teče sve do isplate glavnog duga, koji nikada nije izmiren, te da je, stoga, njegov zahtjev za namirenje zakonske zatezne kamate osnovan. Apelant navodi ni da momenat kada zakonska zatezna kamata na iznos neplaćenog glavnog duga prestaje teći, niti da zakonska zatezna kamata prestaje teći sa danom prodaje nekretnine u izvršnom postupku nije definirana odredbama člana 98. ZIP-a na koje su se redovni sudovi u konkretnom slučaju pozvali. Također, navodi da je kamata na iznos neplaćenog glavnog duga obračunata do 29. novembra 2017. godine, jer je to bilo neophodno kako bi se znao iznos kamate koja se po pravu prvenstva prioritetno namiruje iz iznosa koji je dobijen prodajom nekretnine. Dalje, navodi da su redovni sudovi zanemarili odlučnu činjenicu da apelant nije kupio nekretninu koja je iste ili veće procijenjene vrijednosti od apelantovog potraživanja prema izvršeniku, nego da se radi o nekretnini koja je po svojoj procijenjenoj vrijednosti deset puta manje vrijednosti od apelantovog potraživanja, te da je iznos apelantovog potraživanja samo po osnovu zakonske zatezne kamate na neplaćeni glavni dug znatno veći od procijenjene vrijednosti predmetne nekretnine. Navodi da se, zbog toga, odbijanjem apelantovog zahtjeva za namirenje zakonske zatezne kamate na iznos neplaćenog glavnog duga narušava pravna sigurnost u pogledu ostvarivanja prava koja su priznata pravosnažnim i izvršnim presudama u kojima je kamata dosuđena i u kojima je navedeno da ona teče sve do isplate potraživanja, te da se na taj način izvršenik oslobađa obaveze plaćanja zakonske zatezne kamate koju ima prema apelantu.

b) Odgovor na apelaciju


18. Kantonalni sud je naveo da apelant ponavlja navode isticane u prvostepenom i žalbenom postupku i da se ne slaže sa stavom koji je Kantonalni sud izrazio kada je prihvatio rezoniranje prvostepenog suda i pozivanje na odredbe čl. 98. i 99. ZIP-a. Naveo je da je u rješenju o namirenju, koje nije pobijano, navedeno za koje iznose je apelant namiren, između ostaloga i za zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos duga i zakonsku zateznu kamatu na ostatak duga (4.442,858,98 KM od 2. oktobra 2015. do 29. novembra 2017. godine) u smislu odredaba člana 98. stav 2. ZIP-a. Kantonalni sud navodi da se radi o različitim pravnim shvatanjima, te da se različita pravna shvatanja ne bi mogla dovoditi u vezu sa povredama Evropske konvencije. Dalje, navodi da apelant zanemaruje činjenicu da je rješenje o namirenju steklo svojstvo pravosnažnosti 28. maja 2019. godine, kao i da se rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja može pobijati samo iz razloga kojima se sud rukovodio o promjeni predmeta i sredstva, te da je apelant predmetne prigovore eventualno mogao istaći u odnosu na rješenje o namirenju koje nije pobijao. U konačnici je naveo da nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje i da je sud pravilno postupio i donio zakonitu odluku. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

19. Općinski sud je naveo da je apelantove prigovore da kamata ne prestaje teći sa danom kada je nekretnina prodata apelantu, nego da i dalje teče, obrazložio taj sud u rješenjima od 12. jula 2019. i 25. septembra 2019. godine. Naveo je da su ti prigovori odbijeni uz napomenu da apelant u izvršnom postupku, nakon donošenja pravosnažnog rješenja o namirenju kojim je utvrđen namireni i nenamireni iznos koji potražuje, ne može na osnovu odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a vršiti izmjenu potraživanja čije ostvarenje traži, nego samo može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem, što je u konkretnom slučaj. U konačnici je naveo da su osporene odluke donesene pravilnom primjenom prava i da su usklađene sa sudskom praksom prema kojima domaći sudovi postupaju u pogledu vremena toka zakonske zatezne kamate u izvršnom postupku prilikom namirenja tražilaca izvršenja nakon prodaje nekretnina i pokretnih stvari izvršenika.

V. Relevantni propisi


20. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.
Sredstva i predmet izvršenja

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava nad kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.

Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 47.
Razlozi za prigovor

Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako:

1) isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti;

2) je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka;

3) su se stranke, javnom ili prema zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvršne isprave, sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za određeno vrijeme tražiti izvršenje;

4) je protekao rok u kojem se prema zakonu može tražiti izvršenje;

5) je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je mogućnost izvršenja ograničena;

6) tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave odnosno ako nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika;

7) nije ispunjen uvjet koji je određen izvršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano;

8) je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja;

9) je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja;

10) je nastupila zastarjelost potraživanja o čemu je odlučeno izvršnom ispravom.

Član 49.
Rješenje o prigovoru

(1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cjelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.

Član 98.
Prvenstveno namirenje

(1) Iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redoslijedom:

1) troškovi izvršnog postupka;

2) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja;

3) potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje;

4) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja;

5) nadoknada za lične služnosti koje se prodajom gase.

(2) Ako izvršenik pored glavnog potraživanja duguje i kamatu ona se namiruje prije iznosa glavnog potraživanja.

(3) Više lica unutar iste tačke iz stava 1. ovog člana namiruju se po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražioca izvršenja koji su predložili izvršenje, odnosno po redu sticanja ličnih služnosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog člana namiruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu.

VI. Dopustivost


21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 P 090376 19 Gži 2 od 8. januara 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 27. januara 2020. godine a apelacija je podnesena 17. marta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


25. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, uključujući i pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te da je došlo do povrede člana II/2. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje


26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

28. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant, kao tražilac izvršenja, pokrenuo na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4924/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 39, dostupna na https://www.anwalt-derbeste.de). Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.

29. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZIP-a kada su odbili apelantov prijedlog da se izvršenje provede radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate, te da su povrijedili apelantovo pravo na obrazloženu sudsku odluku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska.

30. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).

31. Ustavni sud zapaža da je apelant u konkretnom slučaju pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika radi namirenja iznosa od 4.903.610,25 KM na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. oktobra 2015. godine do isplate, radi namirenja zakonskih zateznih kamata na plaćene iznose duga, te radi namirenja troškova parničnog i izvršnog postupka. S obzirom na to da je izvršenik izmirio dio glavnog duga i zakonskih zateznih kamata na plaćene iznose duga, izvršenje je nastavljeno radi naplate glavnog duga u iznosu od 4.442.858,98 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. oktobra 2015. godine do isplate, kao i naplate zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnog duga na izvršenikovim nekretninama. Nakon što je apelant kupio izvršenikove nekretnine koje su bile predmet izvršenja, Općinski sud je donio rješenje o namirenju kojim je određeno da je apelant namiren za troškove izvršnog postupka, za zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnog duga i za dio zakonske zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnog duga, a da je ostao nenamiren za ostatak zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u iznosu od 373.593,69 KM (koja je obračunata na iznos glavnog duga počev od 2. oktobra 2015. do 29. novembra 2017. godine) i za glavni dug u iznosu od 4.442.858,98 KM.

32. Ustavni sud, dalje, primjećuje da su redovni sudovi osporenim odlukama odbili apelantov prijedlog da se izvršenje provede radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate uz obrazloženje da su zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u konkretnom slučaju prestale teći prodajom izvršenikovih nekretnina apelantu 29. novembra 2017. godine, shodno odredbi člana 98. ZIP-a. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 98. ZIP-a propisan redoslijed namirenja potraživanja u postupku izvršenja na izvršenikovim nekretninama (vidi Relevantne propise), te da navedenim odredbama nije reguliran tok zakonskih zateznih kamata. Ustavni sud, zatim, primjećuje da je Kantonalni sud usvojio stav da je apelant, osporavajući odluke kojim je odbijen njegov prijedlog da se izvršenje provede radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga počev od 30. novembra 2017. godine do isplate, osporavao rješenje o izvršenju i da su, stoga, apelantovi žalbeni navodi koji se tiču kamate na ostatak glavnog duga poslije dosude nekretnina kupcu neosnovani i da ne čine razloge koji sprečavaju izvršenje u smislu odredbe čl. 47. i 49. ZIP-a. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je rješenjem o izvršenju od 16. augusta 2016. godine naloženo izvršeniku da apelantu isplati novčani iznos od 4.903.610,25 KM na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. oktobra 2015. godine do isplate, kako je određeno i predmetnom izvršnom ispravom. Iz navedenog, dakle, proizlazi da je rješenjem o izvršenju određeno da apelantu pripadaju zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga sve do isplate glavnog duga u cijelosti. Ustavni sud, također, ukazuje da odredbe člana 47. ZIP-a propisuju razloge za izjavljivanje prigovora protiv rješenja o izvršenju, dok odredbe člana 49. ZIP-a propisuju da će sud odluku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju donijeti u formi rješenja (vidi Relevantne propise), dakle, navedene odredbe ne propisuju tok zakonskih zateznih kamata.

33. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Kantonalni sud, kao razlog za odbijanje apelantovog prijedloga da se izvršenje provede radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 4.442.858,98 KM počev od 30. novembra 2017. godine do isplate, naveo i da je rješenjem o namirenju odlučeno da je apelant ostao nenamiren za ostatak zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u iznosu od 373.593,69 KM i za glavni dug u iznosu od 4.442.858,98 KM, ali ne i za zakonsku zateznu kamatu nakon prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu (nakon 30. novembra 2017. godine), te da je rješenje o namirenju steklo svojstvo pravosnažnosti s obzirom na to da ga apelant nije pobijao pravnim lijekovima. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je rješenjem o namirenju odlučeno o namirenju apelantovog do tada dospjelog potraživanja, koje je obračunao vještak ekonomske struke koji je, između ostalog, utvrdio visinu do tada dospjelih zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje na način da je odlučeno da je procijenjena vrijednost izvršenikovih nekretnina dovoljna da se namiri dio obračunatog apelantovog potraživanja (troškovi izvršnog postupka, zakonska zatezna kamata na plaćeni iznos glavnog duga i dio zakonske zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnog duga), dok je ostatak do tada dospjelog duga ostao nenamiren. Rješenjem o namirenju, dakle, nije, niti je moglo biti obuhvaćeno apelantovo potraživanje koje je dospjelo nakon donošenja tog rješenja, a što predstavljaju zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga koje teku do izmirenja glavnog duga, kako je to određeno izvršnom ispravom i rješenjem o izvršenju.

34. Sublimirajući sve navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi odluku o odbijanju da, nakon prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu, nastave izvršenje radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos ostatka glavnog duga od 4.442.858,98 KM za period nakon prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu (počev od 30. novembra 2017. godine), pa sve do isplate, kako je to određeno izvršnom ispravom i rješenjem o izvršenju, zasnovali na arbitrarnoj primjeni odredaba ZIP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Ostali navodi


35. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra da je potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te povredi člana II/2. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII. Zaključak


36. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije s obzirom na to da su redovni sudovi odluku o odbijanju da nakon prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu nastave izvršenje radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos ostatka glavnog duga za period nakon prodaje izvršenikovih nekretnina apelantu, pa sve do isplate glavnog duga u cijelosti, kako je to određeno izvršnom ispravom i rješenjem o izvršenju, zasnovali na arbitrarnoj primjeni odredaba ZIP-a.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL P[…]

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL P[…]

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL […]

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL […]