BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#780
Naknada štete po osnovu odgovornosti preduzeća ili pravnog lica

Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude donesene u predmetu naknade štete po osnovu odgovornosti preduzeća ili pravnog lica. Presudom se prvotuženom i trećetuženom nalaže da na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti oca, svakom od tužitelja solidarno plate određeni iznos, dok se tužbeni zahtjev prema drugotuženom odbija kao neosnovan.

Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.

Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
ZENIČKO DOBOJSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U Kaknju
Broj: __________________
Kakanj, 02.12.2005. godine



Općinski sud u Kaknju sudija L.M., u pravnoj stvari tužitelja 1. M.N. kći Safeta, iz Zenice, 2. M.R. sin Safeta iz Zenice, 3. M.S. sin Safeta iz Zenice, 4. M.E. kći Safeta iz Zenice, 5. M.Z. sin Safeta iz Zenice, 6. M.A. kći Safeta iz Zenice, 7. M.M. sin Safeta iz Zenice, 8. N.r.M.M. kći Safeta iz Zenice, 9. M.Ž. kći Safeta iz Zenice, 10. M.B. sin Safeta iz Zenice, 11. M.C. kći Safeta iz Zenice, 12. M.H. kći Safeta iz Zenice, svi zastupani po punomoćniku B.A. advokat iz Zenice, protiv tuženih 1.) „B.“ d.o.o., ul. I.Andrića bb, Vitez, kojeg zastupa zakonski zastupnik, direktor R.R., a ovog punomoćnik S.S., advokat iz Zenice, 2.) D.C. FBiH Sarajevo, ul. Prvomajska bb., koju zastupa punomoćnik po zaposlenju Ž.Ž. i 3.) „D.P.“ d.d., Matuzići, Općina Doboj – Jug, kojeg zastupa zakonski zastupnik, direktor V.V., radi nakade štete v.s. 44.400,00 KM, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 22.11.2005. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i tužene D.C., a u odsustvu uredno obavještenog punomoćnika tuženog „B.“ d.o.o. Vitez, i tuženog „D.P.“ d.d. Metuzići, donio je dana 02.12.2005. godine:


P R E S U D U


Tuženim „B.“ d.o.o. Vitez i „D.P.“ d.d. Matuzići, nalaže se da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti oca, svakom od tužitelja solidarno plate iznos od po 3.700,00 KM (tri hiljade sedamsto konvertibilnih maraka) sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose počev od dana 14.12.2004. godine pa do konačne isplate kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 8.757,00 KM (osam hiljada sedamsto pedeset sedam konvertibilnih maraka) sve u roku od 30 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan prema tuženoj D.C. FBiH Sarajevo.


O b r a z l o ž e n j e


Tužbom od 29.12.2000. godine tužitelji navode da je dana 13.05.2000. godine na magistralnom putu M-17 na relaciji Zenica – Sarajevo, u mjestu „Z.B.“ općina Kakanj došlo do teške saobraćajne nezgode u kojoj je došlo do nekontrolisanog kretanja autobusa vlasništvo tuženog „B.“ d.o.o. Vitez , prelaska na lijevu kolovoznu traku, udara i proboja zaštitne ograde mosta, nakon čega se autobus survao sa velike visine u rijeku Bosnu. U nastaloj saobraćajnoj nezgodi poginula su 43 putnika a 11 je preživjelo nezgodu. Među poginulima je bio i M.S. otac tužitelja. Tužitelji kao djeca poginulog traže pravičnu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika u skladu sa članom 200., 201. i 203. Zakona o obligacionim odnosima. Dalje se navodi da je uslijed tehničke neispravnosti autobusa, te rupa na putu, autobus skrenuo na lijevu stranu kolovoza probio zaštitnu ogradu mosta, a zatim se sa velike visine survao u rijeku Bosnu. U tužbi se zatim navodi da sredstva za održavanje puteva dolaze na račun tuženog D.C. FBiH Sarajevo, pa tužitelji zaključuju da prikupljena sredstva se očigledno ne koriste za održavanje puteva. Kako je tuženi „D.P.“ d.d. Matuzići, pravno lice koje se u svojoj djelatnosti bavi održavanjem i zaštitom puteva i zaduženo je za održavanje puta na mjestu gdje se dogodila saobraćajna nezgoda to je po navodima tužbe dužan da učestvuje u naknadi štete. Konačno, tužitelji navode da je šteta prouzrokovana upotrebom opasne, a tehničke neispravne stvari, krivnjom vozača koji je zaposlenik tuženog „B.“ d.o.o. Vitez neblagovremenom sanacijom mosta i puta.od strane tuženog „D.P.“ d.d. Matuzići. Autobus marke „Setra“ vlasništvo tuženog „B.“ d.o.o. Vitez bio je obavezno osiguran kod S.O. d.d. Sarajevo – Filijala Travnik, te je ova filijala na ime naknade štete za svakog tužitelja isplatila po 2.300,00 KM. Međutim, tužitelji smatraju da je ovo samo djelimično naknada štete pa da su tuženi dužni solidarno nadoknaditi razliku do visine stvarne štete jer Filijala nije bila u mogućnosti isplatiti potpunu štetu zbog velikog broja prijavljenih oštećenih iz ovog događaja. Smatraju da je adekvatna naknada po traženom osnovu trebala biti ukupno po 6.000,00 KM sa svakog tužitelja. Navode da je između njihovog prednika koji je stradao u štetnom događaju i njih postojala trajna emocionalna veza zbog čega svi trpe duševne bolove zbog gubitka oca, nedostatka pažnje i pomoći, pa traženu sadisfakciju smatraju naknadom štete za taj gubitak. Konačno opredjeljenim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se tuženi obavežu solidarno da im isplate naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih bolova zbog smrti svog oca u iznosu od po 3.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate sa troškovima postupka.

Tuženi „B.“ d.o.o. Vitez u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom da su se tužitelji djelimično naplatitili od osiguravajuće kuće kod kojih je bio osiguran, te da ne postoji njegova odgovornost, jer da je uzrok saobraćajne nezgode bio van autobusa kao opasne stvari. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužena D.C. FBiH Sarajevo u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije s obzirom da je do saobraćajne nezgode došlo, po njegovoj ocjeni, isključivo zbog vožnje neispravnim vozilom, pa naknadu štete mogu tražiti samo od tuženog „B.“ d.o.o. Vitez. Nadalje je istakla da je u kritičnom periodu imala zaključen ugovor sa trećetuženim za održavanje magistralnih cesta na spornoj dionici, pa ukoliko bi se u toku postupka dokazalo da je do nezgode došlo zbog neodržavanja puta štetu je dužan nadoknaditi tuženi „D.P.“ d.d. Matuzići. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva s prijedlogom da se isti odbije.

Tuženi „D.P.“ d.d. Matuzići u odgovoru na tužbu navodi da je udarna rupa iz koje viri armatura mosta na mjestu gdje je došlo do saobraćajne nezgode mogla biti povod za neku vrstu nezgode, ali ne i uzrok za saobraćajnu nezgodu koja je dovela do fatalnih i dalekosežnih posljedica. Njegova odgovornost je u granicama preuzetih a neizvršenih ugovornih obaveza o zimskom i ljetnom održavanju magistralnih puteva, a da sanacija udarnih rupa na toj dionici magistralnog puta M-17 nije planirana ugovorima za 2000. godinu, pa je u takvom slučaju odgovornost za nastalu štetu trećim licima na Federaciji BiH, odnosno Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija Sarajevo. Ta odgovornost važećim ugovorom na konkretnoj dionici magistralnog puta nije na njega prenesena. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

U toku postupka pročitan je nalaz i mišljenje ekspertize saobraćajne nesreće Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu od 21.08.2004. godine, presuda Kantonalnog suda Zenica broj K-63/00 od 20.10.2000. godine , presuda Vrhovnog suda FBiH broj Gž-63/01 od 14.11.2001.godine, ekspertiza Mašinskog fakulteta Zenica od juna 2000. godine, ekspertiza Fakulteta za saobraćaj fakulteta Sarajevo od 10.07.2000. godine, izvještaj o smrti M.S., izvod iz matične knjige vjenčanih od 29.05.2000. godine, izvod iz matične knjige rođenih za tužitelja, sporazum od vansudskom poravnanju broj 312/00-AO, iskaz tužitelja saslušanih kao stranke sa zapisnika od 11.11.2002. godine, rješenje Kantonalnog suda Zenica broj Kv-156/03 od 06.10.2004. godine i o ispravci, ugovor o izvođenju radova redovnog održavanja magistralnih cesta FBiH broj 01-27-842/2000 .

Sud je ocjenjujući izvedene dokaze u smislu odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Među parničnim strankama je nesporno da je u štetnom dogođaju od 13.5.2000.godine, smrtno stradao otac tužitelja.

Sporan je osnov odgovornosti tuženih i visina naknade.

Sud je prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari imao u vidu odredbe člana 170. 173. i 174. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) u vezi sa odredbom člana 201. stav 1. tog zakona.

Tuženi „B.“ d.o.o. Vitez je odgovoran kao vlasnik autobusa koji je obavljao djelatnost prevoza putnika, a i poslodavac, jer je vozač autobusa bio njegov zaposlenik koji je nestručnom vožnjom doprinio nastanku štetnog događaja u kojem su nastale štetne posljedice po tužitelje.

Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je u krivičnom postupku da je nestručnom vožnjom vozača predmetnog autobusa pod okolnostima postojanja oštećenja na putu došlo do skretanja sa kolovozne trake i pada u provaliju.

Za štetu koja nastane uslijed nestručne vožnje vozača kojom prilikom je poginuo prednik tužitelja odgovara pravno lice čiji je vozač zaposlenik po članu 170. stav 1. ZOO u vezi sa članom 173. tog zakona.

Tuženi „D.P.“ d.d. Matuzići je bio u ugovornom odnosu sa Federalnim ministarstvom prometa i komunikacija po ugovoru o izvođenju radova, redovnog održavanja magistralnih cesta na području Federacije BiH kao izvođač radova u trenutku nastanka saobraćajnog udesa dana 13.05.2000. godine povodom kog su tužitelji pretrpjeli štetu. Njegova odgovornost proizilazi iz predpostavljene krivnje (čl. 154 st.1 ZOO), s obzirom da u postupku nije postavio saobraćajne oznake na putu koji je bio oštećen a nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Kod činjenice da je u trenutku nastanka saobraćajnog udesa po navedenom ugovoru tuženi „D.P.“ d.d. Matuzići imao obavezu održavanja puta na kome je došlo do saobraćajnog udesa i štete za tužitelje, sud nalazi osnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije istaknut od strane tužene D.C. FBiH Sarajevo, pa donio odluku kojom se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tu parničnu stranku.

Prilikom utvrđivanja odgovornosti tuženog „B.“ d.o.o. Vitez i tuženog „D.P.“ d.d. Matuzići za predmetnu saobraćajnu nezgodu sud ocjenjuje nalaz i mišljenje stručnog tima eksperata Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu nepristrasnim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je do predmetne saobraćajne nezgode došlo zbog tehničkog stanja autobusa marke „Setra“, starog 22 godine. Na slikama postroja autobusa prema nalazu, vidljiva je veća habanost i korozija većeg dijela sklopova, a u koje spadaju vici, spojnice, poluge i dr. Na kraćim dionicama puta i kod manjih opterećenja po ocjeni ekspertize, autobus se još mogao koristiti, a ukoliko prođe godišnji periodični tehnički pregled. Svakim danom je trebalo da prođe dnevni pregled tehničke ispravnosti, a na daljim relacijama autobus sa navedenim vijekom starosti je predstavljao opasnost za sigurnost u saobraćaju. Prema nalazu ekspertize, ako je odgovorno lice za tehnički pregled prvotužene bilo svjesno da nije u stanju da provjeri tehničku neispravnost i stanje vozila, tada je bilo obavezno da o tome obavijesti direktora, ali da predhodno isključi vozilo iz eksploatacije, što je propust odgovarajućeg lica za tehničku ispravnost prvotužitelja, a to je u uzročnoj vezi sa nastalom nezgodom.

Po nalazu ekspertize zbog oštećenja kolovoza uz samu diletacijsku spojnicu i dalja oštećenja kolovoza mosta diletacijske spojnice mosta, bila je uočljiva za organe kontrole koji su morali periodično kontrolisati put i naložiti sanaciju ovakvog opasnog mjesta na putu, pa je propust odgovornog lica i preduzeća za održavanje i bezbjedno stanje ovog dijela puta.

Prije sanacije bilo je potrebno postaviti saobraćajne znakove za upozorenje na oštećeni kolovoz te znak ograničenja brzine na 30 KM/h. Da je urađeno prethodno do teške saobraćajne nezgode ne bi došlo.

Osim toga iz pomenute ekspeprtize proizilazi da zbog nepoduzimanja smanjenja brzine od strane vozača autobusa,uzrokovana nezgoda.

Naime, vozač je u objektivnoj mogućnosti bio da vidi nailazak na dilatacijsku spojnicu sa oštećenjem na kolovozu, pa je za očekivati bilo da vozač barem smanji brzinu kretanja na primjereni iznos, koji neće izazvati veći udar na autobus i putnike. Kočni sustav je bio ispravan, a uspon na mostu (oko 3%) dovodio je do dodatnog otpora u smanjivanju brzine kretanja, no vozač autobusa održava brzinu kretanja na iznos od 61 km/h, što je bilo kritično za pojavu dinamičnih udara oštećenja koja su dovela do pucanja vijaka, spojnica i desetabilizaciju autobusa.

Kao drugi propust vozača prvotuženog dalje se navodi u ekspertizi što odmah po prolasku dilatacijske spojnice nije poduzeo lagano usporavanje autobusa. Ovo radi toga, što je osjetio udar i čuo upozoravajuće zvukove da je došlo do kvara ili loma prilikom prelaska dilitacijske spojnice mosta. No, vozač i dalje nastavlja kretanjem sa istom brzinom, da se radilo o brzini kretanja do maksimalno 40 km/h tada se ne bi moglo prigovoriti vozaču na način upravljanja autobusom. I u tom slučaju do teške saobraćajne nezgode ne bi ni došlo, jer bi se autobus zadržao na kolovozu radi usporavanja kretanja od blokirajućeg prednjeg kotača i zanošenja.

Imajući u vidu okolnosti predmetnog slučaja, po ocjeni ovog suda utvrđivanje doprinosa tuženih „B.“ d.o.o. Vitez i tuženog „D.P.“ u predmetnoj nesreći može biti značajno kod eventualnog odlučivanja o regresnom zahtjevu stranaka što je nebitno za ovaj odštetni spor, pa je sud stanovišta da je njihova odgovornost za naknadu štete solidarna a osnovom člana 206. ZOO (st.1, 3, i 4. te odredbe).

Građanskopravna odgovornost tuženih kao pravnih lica u ovom štetnom dogođaju je šira nego što je krivičnopravna odgovornost zaposlenika tuženog „B.“ d.o.o. Vitez, koja je utvrđena pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Zenici broj K-63/00 od 20.10.2000. godine, pa stoga ostali istaknuti prigovori na osnov odgovornosti nisu od značaja za odlučivanje u ovom sporu.

Prilikom utvrđivanja visine nematerijalne štete sud je primijenio odredbe člana 200. i 201. ZOO i odredio visinu naknade u dosuđenom iznosu kao neisplaćeni dio naknade koji su tužitelji ostvarili po osnovu osiguranja od „S.O.“ d.d. Filijala Travnik, cijeneći dosuđeni iznos naknade štete kao realnu satisfakciju tužiteljima. Pri tome sud je vodio računa o značaju povrijeđenog dobra, cilju kojem služi naknada kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodnom i društvenom svrhom.

Kamata na iznose naknade nematerijalne štete pripada osnovom čl. 277. st. 1. ZOO, a dosuđena je od dana postavljanja zahtjeva (čl.2.st.1.ZPP).

Tuženici „B.“ d.o.o. Vitez i „D.P“ d.d. Matuzići obavezani su da tužiteljima solidarno nadoknade i troškove parničnog postupka primjenom člana 386. stav 1. ZPP u ukupnom iznosu od 8.757,00 KM, a koji se odnose na: troškove sastava tužbe od 425,46 KM, sastava podneska od 526,79 KM, pristupa na 4 ročišta: 23.04.2001 iznos od 433,80 KM, 23.09.2002 iznos od 494,34 KM, 11.11.2002 iznos od 505,00 KM i 15.09.2003 iznos od 526,85 a shodno čl.12, 13, i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH (dalje AT) koja je važila u vrijeme izvršenja pojedinačnih radnji, te članu 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi FBiH . Zatim troškovi po čl. 26.AT u iznosu od 1.960,00 KM, troškovi poreza na usluge od 10% u iznosu od 487,00 KM, te nagrade advokatu za zastupanje na pripremnom ročištu od 14.12.2004 god. iznos od 544,00KM, zastupanje na glavnoj raspravi od 22.02.2005.g. iznos od 544,50 KM, te po čl. 27. AT od 1.089,82 KM poreski dio od 218,00 KM, kao i takse na tužbu i presudu po 500,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).

Kako tužena, D.C. FBiH Sarajevo nije do završetka glavne rasprave istakla zahtjev za nadoknadu troškova postupka, to o istima sud nije ni odlučivao, jer u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP).




Pouka: S U D I J A,
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti L. M.
žalbu Kantonalnom sudu u Zenici u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u
pet primjerka putem ovog suda.

Pozdrav imam sljedeći upit: put do naše p[…]

Prijedlog za izvršenje Dostavljam uz pri[…]

U R E D B U O USLOV1MAI NAČINU POLAGANJA STRUČNO[…]

Uredba O NAČINU FINANSIRANJA I UPRAVLJANJA GARANC[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja