BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Krivično pravna pitanja
#4077
Zahtjev za zaštitu zakonitosti za krivična djela protiv bezbjednosti kompjuterskih podataka

VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE
Broj: 95 0 K 015612 12 Kvlz
Banja Luka, 18.12.2012. godine

U IME REPUBLIKE SRPSKE!

Vrhovni sud Republike Srpske u vijeću sastavljenom od sudija Želimira Barića, kao predsjednika vijeća, te Daniele Milovanović, Obrena Bužanina, Dragomira Miljevića i Slobodana Milašinovića, kao članova vijeća, uz učešće zapisničara Sonje Matić, u krivičnom predmetu protiv osuđenog M. R. zbog produženog krivičnog djela računarska prevara iz člana
292. g) stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je podnio branilac osuđenog, advokat R. H. iz Z., protiv pravosnažne presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 K 015612 12 Kžk od 04.07.2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18.12.2012. godine, donio je



P R E S U D U

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija kao neosnovan.



O b r a z l o ž e nj e



Pobijanom presudom Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 K 015612 12 Kžk od 04.07.2012. godine, oglašen je krivim M. R. zbog produženog krivičnog djela računarska prevara iz člana 292. g) stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10 - u daljem tekstu: KZ RS) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Na osnovu člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 53/12 - u daljem tekstu: ZKP RS), imenovani je obavezan na plaćanje paušala u iznosu od 400,00 KM, dok je na osnovu člana 108. stav 3. ZKP RS oštećeni upućen na parnicu.

Protiv citirane presude, branilac osuđenog je blagovremeno podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti (u daljem tekstu: zahtjev), zbog povrede Krivičnog zakona i povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS, sa prijedlogom da Vrhovni sud Republike Srpske ukine pobijanu presudu i presudu Osnovnog suda u Trebinju i odredi ponovno vođenje postupka pred drugim stvarno nadležnim osnovnim sudom u Republici Srpskoj.

U odgovoru na zahtjev republički tužilac je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.




Prilikom odlučivanja o zahtjevu ovaj sud se, u smislu odredbi člana
354. ZKP RS, pri ispitivanju pravosnažne presude ograničio samo na one povrede zakona na koje ukazuje podnosilac zahtjeva, te je odlučeno kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:

Odredba člana 350. ZKP RS propisuje da se ovaj vanredni pravni lijek može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona i povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ovog zakona (koja se manifestuje u povredi prava na odbranu), a uz ograničenja propisana u stavu 2. ovog člana. Tim ograničenjima je isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka ako nije korišteno pravo pobijanja presude žalbom, kao redovnim pravnim lijekom, a kada su u pitanju označene povrede materijalnog i procesnog zakona, na ove osnove pobijanja presude se nije moguće pozivati u zahtjevu ako nisu bile iznesene u žalbi (osim ako se radi o povredi učinjenoj u žalbenom postupku). Konačno, ograničenjem propisanim u stavu 3. istog člana, se isključuje mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.

Zahtjevom se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS, koja se ogleda u povredi prava na odbranu, tvrdnjom da je Okružni sud u Trebinju pobijanom presudom povredio princip zabrane „reformatio in peius“, na način što je prihvatio izmjenjenu pravnu kvalifikaciju od strane tužioca u toku drugostepenog postupka i osuđenog oglasio krivim za krivično djelo računarska prevara iz člana 292. g) stav 1. KZ RS i pored toga što okružni tužilac nije izjavio žalbu na prvostepenu presudu, već samo osuđeni. Na taj način je, po stavu podnosioca zahtjeva, osuđeni doveden u teži položaj, te stavljen u neravnopravni položaj, jer su i prvostepeni i drugostepeni postupak vođeni po optužnici sa pravnom kvalifikacijim radnji osuđenog, kao krivično djelo krađe iz člana 231. stav 1. KZ RS, pa je odbrana bila koncepirana i vođena u skladu sa podignutom i potvrđenom optužnicom za krivično djelo krađe.

Ocenjujući prednje navode podnosioca zahtjeva, ovo vijeće nalazi da su oni neosnovani. Naime, pravilo zabrane „reformatio in peius“ je sadržano u odredbi člana 321. ZKP RS i u istoj je propisano da ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. U konkretnom slučaju, tačni su navodi podnosioca zahtjeva da je žalba podnesena samo u korist optuženog, te da okružni tužilac nije izjavio žalbu. Međutim, na pretresu pred drugostepenim sudom, okružni tužilac je izmjenio pravnu kvalifikaciju tako što je osuđenom stavio na teret produženo krivično djelo računarska prevara iz člana 292. g) stav 1. KZ RS, umjesto krivičnog djela krađe iz člana 231. stav 1. KZ RS, pri tom ostajući u cijelosti kod činjeničnog opisa djela iz prvobitne optužnice. Nadalje, za oba krivična djela prema KZ RS su predviđene identične kazne (novčana kazna ili zatvor do tri godine), te je drugostepeni sud osuđenog osudio na istu kaznu zatvora kao i prvostepeni sud, u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Osim toga, nakon izmjene pravne kvalifikacije od strane okružnog tužioca, drugostepeni sud je pružio mogućnost odbrani za pripremu odbrane, zbog izmjenjene optužnice, ali odbrana nije tražila odgodu pretresa. Zbog toga su neosnovane tvrdnje



podnosioca zahtjeva da je izmjenom pravne kvalifikacije osuđeni doveden u neravnopravni položaj, obzirom da je odbrana imala mogućnost da traži odgodu pretresa radi pripreme odbrane. Iz naprijed navedenog proizlazi da pobijana presuda nije izmjenjena na štetu osuđenog, jer krivično djelo računarske prevare iz člana 292. g) stav 1. KZ RS, za koje je osuđeni pobijanom presudom oglašen krivim, a nakon što je tužilac na pretresu izmjenio pravnu kvalifikaciju, nije teže od krivičnog djela krađe iz člana 231. stav 1. KZ RS, za koje se osuđeni teretio po potvrđenoj optužnici i za koje je bio oglašen krivim prvostepenom presudom.

U okviru prigovora zasnovanom na tvrdnji o povredi Krivičnog zakona, podnosilac zahtjeva u suštini osporava pravilnost činjenične osnove pravosnažne presude, naglašavajući da su i prvostepeni i drugostepeni sud krajnje površno pristupili analizi utvrđenog činjeničnog stanja, da u toku postupka nije dokazan niti jedan element bića krivičnog djela računarske prevare iz člana 292. g) stav 1. KZ RS, za koje je osuđen pravosnažnom presudom, precizirajući da je sporan vremenski period u kojem se osuđenom stavlja na teret da je neovlašteno otvorio aparate za igre na sreću, da je sporno da li je uopšte nastupila šteta za oštećenog J. G. d.o.o. iz B. L., te namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Dakle, iz razloga u obrazloženju zahtjeva proizlazi da se zahtjevom prvenstveno dovodi u pitanje pravilnost činjenične osnove pobijane presude, te se na temelju činjeničnih nedostataka presude koje podnosilac zahtjeva vidi, gradi teza o počinjenoj povredi Krivičnog zakona.

Kako se zahtjev za zaštitu zakonitosti u smislu citiranih odredbi iz člana 350. ZKP RS ne može ulagati po osnovu činjeničnih nedostataka pravosnažene presude, to je podneseni zahtjev neosnovan, jer povreda Krivičnog zakona kao osnov za podnošenje ovog pravnog lijeka protiv pravosnažne presude podrazumijeva da su u toj presudi potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice, a da se pravilnom primjenom zakona na takvu činjeničnu osnovu, imala donijeti drugačija odluka. U svakom slučaju, nasuprot tvrdnje podnosioca zahtjeva, drugostepeni sud je nakon detaljne analize i ocjene svih izvedenih dokaza, izveo pravilan zaključak da se u radnjama osuđenog stiču sva bitna obilježja krivično djela računarske prevare iz člana 292. g) stav 1. KZ RS.

Iz navedenih razloga ovaj sud nalazi da je neosnovan podneseni zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa je isti, u smislu odredbe člana 355. ZKP, odbijen kao neosnovan.

Zapisničar Predsjednik vijeća
Sonja Matić Želimir Barić
Tačnost otpravka ovjerava Rukovodilac sudske pisarnice Amila Podraščić

PRAVILNIK O PRIMJENI ODREDABA ZAKONA O POREZU NA I[…]

ZAKON O POREZU NA IMOVINU, NASLJEĐE I POKLON TUZLA[…]

Podijeljena odgovornost

PODIJELjENA ODGOVORNOST Zakon o obligacionim o[…]

NAKNADA ŠTETE - OTPREMNINA I IZDRŽAVANjE Za[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja