BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Državljanstva, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade ...
User avatar
By pravnik
#545
Vandredni pravni lijekovi

1. Obnova postupka – je najčešći vanredni pravni lijek.

Može se tražiti samo za konačan akt – načelo konačnosti (protiv kojeg se ne može izjaviti žalba).

Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku) obnovit će se iz sljedećih razloga:
1. ako se sazna za nove činjenice ili se pribave novi dokazi koji bi, da su bili poznati, doveli do drukčijeg odlučenja u toj upravnoj stvari,
2. ako osobi koja je trebala sudjelovati u postupku nije data mogćnost sudjelovanja, što se najčešće dešava ako je postupak vođen po službenoj dužnosti,
3. ako je rješenje donijela službena osoba koja nije bila ovlaštenja za njegovo donešenje,
4. ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u predviđenom sastavu ili ako za rješenje nije glasala propisana većina;
5. ako je rješenje doneseno na temelju saslušanja stranke rješenje, a dokaže se da je iskaz bio neistinit,
6. ako stranka nije imala zastupnika a nije bila u stanju sama zastupati svoje ineterese.
Obnova se ne može tražiti iz razloga što je organ pogrešno primjenio materijalno pravo.

Podnosi se prijedlog za obnovu postupka - Ko može podnijeti prijedlog:
1. stranka u upravnom postupku, odn. lice koje je trebalo biti stranka u postupku a nije i
2. organ koji je donio rješenje po službenoj dužnosti

Ako stranka podnese žalbu ona će se smatrati prijedlogom za obnovu.

Prijedlog se podnosi u zakonskim rokovima:
a) subjektivni rok = 30 dana od dana saznanja (ono se mjeri dostavljanjem) i
b) objektivni rok = 5 godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci, a može i duže u izuzetnim slučajevima (ako se temelji na nekoj presudi koja naknadno bude ukinuta, ili se čeka na razrješenje krivično-pravne stvari; npr. vještak dao lažni iskaz pa se čeka da se predmet okonča).

Stranka koja podnosi prijedlog dužna je da učini vjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviđenom roku.

O prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio konačno rješenje. To meže biti prvostepeni organ (ako npr. stranka nije izjavila žalbu) ili drugostepeni organ (ako je rješenje doneseno rješavajući po žalbi).
Prvo se provjerava blagovremenost, da li je prijedlog izjavilo ovlašteno lice, da li su okolnosti navedene kao razlog izvjesne (stranka mora te okolnosti učiniti vjerovatnim). Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, nadležni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog.
Ako su navedeni formalni uvjeti ispunjeni, nadležni organ će ispitati da li su okolnosti, odn. dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit će prijedlog svojim rješenjem.
Ako nadležni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu, donijet će zaključak da se obnova postupka dozvoljava i odredit će u kome će se opsegu postupak obnoviti.

Ponavljane postupka se odobrava zaključkom o dozvoli obnove postupka i istovremeno se određuje koje radnje će se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zaključak nego se odmah počne sa obnovnim radnjama, a u cilju povećanja efikasnosti.
Protiv zaključka donešenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donešenog u obnovljenom postupku, može se izjaviti žalba samo kad je taj zaključak, odnosno rješenje donio prvostepeni organ. Ako je zaključak ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zaključka, odnosno rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Organ nakon sprovedene obnove, organ koji je donio pobijano konačno rješenje može da svoje rješenje poništi ili ukine. Poništavanje djeluje ex tunc a ukidanje ex nunc. Donošenje zaključka je bitno kod izvršenja. Pravilo je podnošenje prijedloga za obnovu ne odlaže izvršenje. Sa asprekta stranke koja je podnijela prijedlog bitno je da se donese zaključak o dozvoli izvršenja.

2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom

­ Organ protiv čijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor može do okončanja spora, ako uvaži sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeđa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe.
­ Rješenje o poništavanju ili izmjeni rješenja - organ donosi po službenoj dužnosti u momentu kad iz tužbe koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tužba osnovana.
­ Rješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tužbu, odnosno prije nego se okonča upravni spor.
­ Rješenje se dostavlja stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

­ Protiv pravomoćnog rješenja donešenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tužilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješenjem povrijeđen zakon. Dakle, kada Tužilac kao državni organ dođe do tog rješenja može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.
­ Stranka može inicirati (ne može pokrenuti) ovaj postupak tako što samo inicira kod tužioca da podnese zahtjev u roku od 30 dana od kada je tužiocu dostavljeno rješenje, a ako mu nije dostavljeno u roku od 3 mjeseca od dana dostavljanja stranci.
­ Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže federalni tužitelj kad se radi o rješenju federalnog organa, a kantonalni tužitelj kad se radi o rješenju kantonalnog organa odn. o rješenju gradske ili općinske službe za upravu.
­ O zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava organ uprave koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema Vlada Federacije/kantona.
­ Povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti nadležni organ može ukinuti pobijano rješenje ili odbiti zahtjev. Protiv rješenja donešenog po zahtjevu za zaštitu zakonitosti žalba nije dopuštena.
­ Inicijativu nadležnom tužiocu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba.

4. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora (često pitanje) – po učestalosti ovo je drugo najčešće vanredno pravno sredstvo.

­ Ovdje se radi o poništavanju konačnog prvostepenog rješenja. Treba razlikovati dvoje: u jednom dijelu se poništava a u drugom ukida rješenje.
­ Poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice od dana donošenja (ex tunc), a ukidanjem se ukidaju posljedice od dana ukidanja (ex nunc).
­ Razlozi za poništenje i ukidanjne rješenja nisu isti.
­ Rješenje se poništava:
1) kada rješenje donese organ uprave koji nije nadležan. Ako ovakvo rješenje donese viši organ (npr. načelnik opštine umjesto nadležne službe, ne može se koristiti),
2) ako je u istoj upravnoj stvari ranije rješeno na drugačiji način,
3) ako se donese složeno rješenje (u njegovom donošenju učestvuje min. 2 organa – jedan organ donosi rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa) a da nije bilo pribavljeno mišljenje ili saglasnost drugog organa a bilo je obavezno da se to uradi,(rokovi za podnošenje je 5 godina),
4) ako je rješenje donio mjesno nenadležni organ (rok podošenja 1 godina),
5) ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl (nema roka za podnošenje).
­ Rješenje će se ukinuti - ako je njime očigledno povrijeđen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina). To može u jednostranačkim predmetima. U dvostranačkim predmetima se mora pribaviti saglasnost druge stranke (zato što je ona možda stekla neko pravo tim rješenjem čije se ukidanje traži).
­ Pravo nadzora - znači da ga rješava viši organ. Dakle, rješenje po pravu nadzora može poništiti ili ukinuti drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rješenje može poništiti ili ukinuti Vlada Federacije/kantona
­ Nadležni organ donosi rješenje o poništenju rješenja po službenoj dužnosti, na zahtjev stranke, tužioca ili ombudsmena, a rješenje o ukidanju po službenoj dužnosti ili na zahtjev tužioca ili ombudsmena.
­ Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, već se protiv njega može neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

5. Ukidanje i mjenjanje pravosnažnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke

­ Ako je pravomoćnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je u tom rješenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, može rješenje ukinuti (od dana donošenja) ili izmijeniti (za ubuduće) radi njegovog usklađivanja sa zakonom - samo ako stranka koja je na osnovu tog rješenja stekla pravo na to pristane (pa čak i obaveza) i ako se time ne vrijeđa pravo treće osobe.
­ Ako je jednostranačka stvar - stranka treba na to da pristane.
­ Ako je dvostranačka stvar - ne može se mijenjati na štetu jedne strane.
­ Ako stranka traži da se ukine rješenje koje je nepovoljno za nju - treba saglasnost organa.
­ Kada organ uprave ne pristane da se ukine ili izmjeni takvo rješenje, nije dužan donijeti rješenja, ali je dužan da o tome obavijesti stranku.
­ Rješenje u ovom slučaju donosi prvostepeni organ koji je donio rješenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rješenjem odlučio o stvari.
­ Žalba protiv novog rješenja donešenog na osnovu ovog člana dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konačno, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor. Ovdje nema rokova u pitanju je dobra volja jednih i drugih.





6. Vanredno ukidanje rješenja – (često pitanje)

­ Ovdje se radi o izvršnom rješenju koje je doneseno u skladu sa zakonom, npr. odobrenje za građenje. Npr. odobreno je građenje na zemljištu i kasnije se utvrdi da je na toj zemlji klizište te se gradnjom ugrožavaju kuće koje se nalaze ispod ili cesta koja tu prolazi.
­ Izvršno rješenje se može ukinuti - ako je to potrebno:
a) radi otklanjanja opasnosti po život i zdravlje ljudi ili javne sigurnosti ili
b) radi otklanjanja poremećaja u privredi.
­ Dakle, radi se o vanrednim situacijama kada je došlo do promjene okolnosti nakon donošenja rješenja.
­ Rješenje se može ukinuti i samo djelimično, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.
­ Ovo rješenje o vanrednom ukidanju donosi drugostepeni organ.
­ Protiv rješenja kojim se izvršno rješenje ukida dopuštena je žalba samo kad je to rješenje donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.
­ Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne štete. Za rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadležan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadležan za rješavanje upravnog spora protiv rješenja donešenog na osnovu ovog člana.

7. Oglašavanje rješenja ništavim

­ Ništavim se oglašava rješenje:
1) ako je u upravom postupku rješeno o stvari iz sudske nadležnosti, ili ako se radi o stvari koja uopšte nije u nadležnosti organa uprave, uopšte nije upravna stvar.
2) kad bi svojim izvršenjem to rješenje dovelo do krivičnog djela.
3) ako je donijeto rješenje čije je izvršenje nemoguće.
4) ako je doneseno rješenje po službenoj dužnosti a predviđeno je da se može donijeti samo na zahtjev stranke, ovakvo rješenje se može konvlaidirati samo ako stranka naknadno pristane na njega.
­ Rješenje se može u svako doba oglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke ili tužioca ili ombudsmena.
­ Rješenje se može oglasiti ništavim u cijelosti ili djelimično.
­ Rješenje oglašava ništavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema onda Vlada Federacije, ako se radi o rješenju federalnog organa uprave ili federalne ustanove, odnosno vlada kantona ako se radi o rješenju kantonalnog organa uprave ili kantonalne ustanove, kao i o rješenju općinskog naćelnika ili gradonaćelnika, odnosno općinske ili gradske službe za upravu.
­ Protiv rješenja kojim se neko rješenje oglašava ništavim ili se odbija prijedlog stranke ili tužioca, ili ombudsmena za oglašavanje rješenja ništavim dopuštena je žalba. Ako nema organa koji rješava o žalbi, protiv takvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com

Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

Aggerholm vs. Denmark

Aggerholm vs. Denmark (br. 45439/18), 15.9.2020. […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja