BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Krivično pravna pitanja
#3370
Trajanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice


Prilikom određivanja ili produženja mjere pritvora nakon potvrđivanja optužnice nije obligatorno pritvor odrediti ili produžiti za maksimalno vrijeme propisano članom 137. stav 2. ZKP BiH, već se dužina trajanja mjere pritvora određuje prema okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu



se vodi računa da trajanje mjere pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.


Iz obrazloženja:

Tužilaštvo smatra da je odluka prvostepenog vijeća da pritvor prema optuženom odredi u trajanju od jedan mjesec nezakonita, budući da je pritvor predložen nakon podizanja optužnice, te je imajući u vidu odredbu člana 137. stav 2. ZKP BiH, kako Tužilaštvo smatra, pritvor trebao biti određen do kraja glavnog pretresa, a najduže tri godine od potvrđivanja optužnice.

Odredbom člana 137. stav 1. ZKP BiH propisano je: „Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje“, dok je stavom
2. iste zakonske odredbe, između ostalog, predviđeno: „Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže: ... tačka d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi ne proizilazi da pritvor, ukoliko se odredi nakon potvrđivanja optužnice, obavezno mora trajati tri godine, kako se to žalbom tvrdi, već ova zakonska odredba daje mogućnost određivanja pritvora i nakon potvrđivanja optužnice, definišući najduže moguće trajanje pritvora, te propisuje obaveze suda u toj fazi krivičnog postupka (vršenje kontrole opravdanosti pritvora po isteku svaka dva mjeseca). S druge strane, smisao stava 2. navedene zakonske odredbe je vremensko ograničenje trajanje pritvora prema optuženom u periodu od potvrđivanja optužnice do izricanja prvostepene presude.

Prihvatanje tumačenja žalbe Tužilaštva, prema ocjeni apelacionog vijeća, imalo bi za posljedicu ograničavanje slobodnog sudijskog odlučivanja o dužini neophodnosti trajanja mjere pritvora, te nemogućnost konkretizacije okolnosti slučaja u odnosu na svako pojedino lice-optuženog, što svakako nije intencija zakonodavca, niti je u skladu sa pozitivnim međunarodnim propisima. Dakle, apelaciono vijeće, imajući u vidu navedeno, te zakonska rješenja u pogledu dužine trajanja pritvora u drugim fazama krivičnog postupka, posebno fazi istrage, koja pružaju mogućnost sudu da odlučuje o dužini pritvora shodno okolnostima konkretnog slučaja i po slobodnom sudijskom uvjerenju, cijeni pravilnom odluku prvostepenog vijeća i u pogledu dužine trajanja mjere pritvora.

(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 1 K 008494 13 Krž 2
od 13.05.2013. godine)

ZAKON O PRIZNAVANJU INOSTRANIH OBRAZOVNIH ISPRAVA […]