- Thu Sep 10, 2015 11:49 am
#180
PRELAZAK RIZIKA ZA ROBE SA PRODAVCA NA KUPCA
Od momennta zaključenja ugovora pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata roba može slučajno propasti ili biti oštećena. U takvim okolnostima postavlja se pitanje rizika.
Rizik znači da ugovorna strana koja ga snosi mora da snosi i gubitak za takvo stanje robe i ne može drugu stranu činiti odgovornom.
Oštećenje ili propast stvariobuhvata fizičku propast ili oštećenje koje je nastalo slučajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana. Nestanak, krađa ili zagubljenje stvari može se izjednačiti sa slučajnom propasti ili oštećenjem.
Osnovno je pravilo da do predaje kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Dakle, momentom predaje robe kupcu na njega prelazi i rizik za tu stvar.
Od ovog pravila ima i izuzetaka.
a) kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom slučaju rizik prelazi samim tim rokom, kao da je robu preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo.
b) ako je kupac preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili tražio zamjenu robe, iako se roba nalazila u pritežanju kupca rizik nije prešao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da stranke mogu ugovorom da riješe drugi način prelaska rizika i to se najćešče rješava klauzulama (npr. franco).
Kod odgovornosti za prelazak rizka važno je napomenuti da ona postoji i kada dužnik nije kriv:
a) Ovo se dešava u određenim slučajevima, ako se slučajno ošteti ili nestane stvar nakon isteka roka, jer se štiti savjesna strana.
b) To je slučaj i kod novačnih obaveza, kada se plaćaju zatezne kamate: bez obzira je li dužnik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala šteta.
U ovakvim slučajevima naknađuje se ne samo stvarna šteta, nego i izmakla korist.
U praksi su mogući slučajevi da jedna strana nije isključivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim slučajevima, zavisno od doprinosa jedne i druge strane vrši se naknada štete.
Pošto su ove odredbe dispozitivne prirode o pitanju odgovornosti za štetu i visinu štete, odgovornost ugovorne strane mogu ugovorom proširiti, ograničiti, i isključiti ali samo u slučaju kada je do štete došlo običnom nepažnjom.
Od momennta zaključenja ugovora pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata roba može slučajno propasti ili biti oštećena. U takvim okolnostima postavlja se pitanje rizika.
Rizik znači da ugovorna strana koja ga snosi mora da snosi i gubitak za takvo stanje robe i ne može drugu stranu činiti odgovornom.
Oštećenje ili propast stvariobuhvata fizičku propast ili oštećenje koje je nastalo slučajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana. Nestanak, krađa ili zagubljenje stvari može se izjednačiti sa slučajnom propasti ili oštećenjem.
Osnovno je pravilo da do predaje kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Dakle, momentom predaje robe kupcu na njega prelazi i rizik za tu stvar.
Od ovog pravila ima i izuzetaka.
a) kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom slučaju rizik prelazi samim tim rokom, kao da je robu preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo.
b) ako je kupac preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili tražio zamjenu robe, iako se roba nalazila u pritežanju kupca rizik nije prešao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da stranke mogu ugovorom da riješe drugi način prelaska rizika i to se najćešče rješava klauzulama (npr. franco).
Kod odgovornosti za prelazak rizka važno je napomenuti da ona postoji i kada dužnik nije kriv:
a) Ovo se dešava u određenim slučajevima, ako se slučajno ošteti ili nestane stvar nakon isteka roka, jer se štiti savjesna strana.
b) To je slučaj i kod novačnih obaveza, kada se plaćaju zatezne kamate: bez obzira je li dužnik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala šteta.
U ovakvim slučajevima naknađuje se ne samo stvarna šteta, nego i izmakla korist.
U praksi su mogući slučajevi da jedna strana nije isključivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim slučajevima, zavisno od doprinosa jedne i druge strane vrši se naknada štete.
Pošto su ove odredbe dispozitivne prirode o pitanju odgovornosti za štetu i visinu štete, odgovornost ugovorne strane mogu ugovorom proširiti, ograničiti, i isključiti ali samo u slučaju kada je do štete došlo običnom nepažnjom.