Page 1 of 1

Prelazak rizika za robe sa prodavca na kupca

Posted: Thu Sep 10, 2015 11:49 am
by pravnik
PRELAZAK RIZIKA ZA ROBE SA PRODAVCA NA KUPCA

­ Od momennta zaključenja ugovora pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata roba može slučajno propasti ili biti oštećena. U takvim okolnostima postavlja se pitanje rizika.
­ Rizik znači da ugovorna strana koja ga snosi mora da snosi i gubitak za takvo stanje robe i ne može drugu stranu činiti odgovornom.
­ Oštećenje ili propast stvariobuhvata fizičku propast ili oštećenje koje je nastalo slučajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana. Nestanak, krađa ili zagubljenje stvari može se izjednačiti sa slučajnom propasti ili oštećenjem.
­ Osnovno je pravilo da do predaje kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Dakle, momentom predaje robe kupcu na njega prelazi i rizik za tu stvar.
­ Od ovog pravila ima i izuzetaka.
a) kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom slučaju rizik prelazi samim tim rokom, kao da je robu preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo.
b) ako je kupac preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili tražio zamjenu robe, iako se roba nalazila u pritežanju kupca rizik nije prešao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da stranke mogu ugovorom da riješe drugi način prelaska rizika i to se najćešče rješava klauzulama (npr. franco).
­ Kod odgovornosti za prelazak rizka važno je napomenuti da ona postoji i kada dužnik nije kriv:
a) Ovo se dešava u određenim slučajevima, ako se slučajno ošteti ili nestane stvar nakon isteka roka, jer se štiti savjesna strana.
b) To je slučaj i kod novačnih obaveza, kada se plaćaju zatezne kamate: bez obzira je li dužnik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala šteta.
U ovakvim slučajevima naknađuje se ne samo stvarna šteta, nego i izmakla korist.
­ U praksi su mogući slučajevi da jedna strana nije isključivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim slučajevima, zavisno od doprinosa jedne i druge strane vrši se naknada štete.
­ Pošto su ove odredbe dispozitivne prirode o pitanju odgovornosti za štetu i visinu štete, odgovornost ugovorne strane mogu ugovorom proširiti, ograničiti, i isključiti ali samo u slučaju kada je do štete došlo običnom nepažnjom.