BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Medunarodno privatno pravo i Medunarodno javno pravo
User avatar
By pravnik
#1745
Prava stranaca:

Strancu se ne smiju uskratiti slijedeća prava:
• Pravo sklapanja građanskih ugovora
• Sticanje ličnog vlasništva
• Sklapanje braka
• Uživanje porodičnih prava

Država može ograničiti ili uskratiti neka druga prava, kao što su:
 Pravo na sticanje nekretnina
 Politička prava

Svaka fizička ili pravna osoba, bilo državljanin ili stranac, ima pravo da se kao ravnopravna stranka javi pred sudskim i drugim nadležnim organima date države.
________________________________________

Eksproprijacija imovine stranaca:

Privatna se imovina stranih fizičkih i pravnih lica može ekspropirati samo ako se ispune uvjeti propisani međunarodnim pravom:

1. eksproprijacija je dopuštena samo ako je u javnom interesu
2. ne smije biti diskriminacije glede imovine koja je predmet eksproprijacije, kao ni njenih vlasnika
3. mora se platiti nadoknada

________________________________________

Dužnosti stranaca:

 Stranac je podvrgnut pravu date države. Ne može zshtijevati svoje izuzimanje od sudbenosti teritorijalne države.
 Od stranaca se može zahtijevati da vrše građanske dužnosti radi zaštite zajednice u kojoj žive (npr. sudjelovanje u mjerama protiv epidemija, požara i sl.)
 Stranci se ne smiju u politiku države u kojoj borave.
 Ne mogu tražiti izuzeće od plaćanja poreza i carina
 Ne smiju se prisili da služe u oružanim snagama domaće države
________________________________________

Utočište / azil:

Svaka država načelno ima pravo da primi na svoje područje kojeg hoće stranca. S druge strane, država čiji je on držaljanin, nema pravo fizičke kontrole nad njim sve dok se on nalazi na području druge države. Ta država može izvršiti izrečenu presudu tek kada se krivac vrati u domovinu, ili joj bude izručen.  teritorijalna suverenost je jača od personalne!
Dakle, svaka država može bar privremeno dati azil nekom strancu koji je izgnan ili je pobjegao iz svoje domovine. Ne radi se o međunarodno protupravnom djelu. U pravilu se običnim zločincima ne pruža azil!

Eksproprijacija imovine stranaca:

U sklopu UN-a od početka 1951. djeluje Ured visokog komesara za izbjeglice (UNHCR).
 Konvencija o položaju izbjeglica iz 1951.
 Protokol o položaju izbjeglica iz 1967.
 Konvencija o položaju osoba bez državljanstva iz 1954.

Izbjeglica je: svaka osoba koja se zbog utemeljenog straha od progona zbog svoje rase, vjeroispovijesti, nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja nađe izvan zemlje čije ima državljanstvo i koja ne želi, ili zbog tog straha, neće tražiti zaštitu te države.

Apatrid je: osoba koju primjenom svojih zakona nijedna država ne smatra svojim pripadnikom. Na ove dvijeskupine se ne primjenjuju iste odredbe, mada im je status u stranim državama dosta sličan.

Pravo na zaštitu u stranoj državi nemaju osobe koje su počinile zločine protiv mira, ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti.
Država boravka je izbjeglicama i aptridima dužna osigurati makar jednak tretman kao i svojim građanima glede slobode vjeroispovijesti i vjerskog obrazovanja djece.

U svrhu iseljenja u drugu državu obje skupine imaju pravo iznijeti iz zemlje boravka svu imovinu koju su unijeli kada su u nju bili prihvaćeni.
________________________________________

Pojam ekstradicije:

To je formalno izručenje neke osobe od jedne države drugoj koja ga je tražila radi suđenja i kažnjavanja.

To spada u domen domaćeg prava države na čijem području se bjegunac sklonio – hoće li mu se suditi, i hoće li biti kažnjen za zločin koji je počinio prije svog dolaska u tu zemlju.

Ekstradicija nije obaveza države! Smata se da država kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz odobrenje države koja je osobu izručila, suditi joj za druge zločine osim za one za koje je izručena. To načelo “specijalnosti” predviđa se u ugovorima o ekstradiciji, ali se poštuje čak i kada nije izričito propisano.
________________________________________

Osobe podložne ekstradiciji i zločini koji podliježu izručenju:

Ujednačena je praksa da država kojoj je upućen zahtjev za ekstradiciju izručuje traženo lice državi koja ga traži. Jedna država neće drugoj izručiti vlastite građane. Svaka država ima obavezu ako ga ne izruči, damu sama sudi za zločin za koji je optužen, ako su ispunjeni određeni uslovi:
 Djelo za koje je optužen mora biti krivično djelo prema zakonu obje države
 Država će zahtjev odbiti ako je djelo učinjeno u cijelosti ili djelimično na njenoj teritoriji
 Ako je u zemlji boravka već izrečena konačna presuda, ekstradicija se ne odobrava

www.medijator-prnjavorac.com
prijevremena mirovina ili ne

Pozdrav, nakon 40 godina radnog staža,od kojih mi […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja