- Tue Aug 06, 2019 7:14 am
#3382
Zakonski zastupnik pravne osobe u krivicnom postupku
Odredbom člana 382. ZKP BiH propisano je da pravna osoba može, pored zastupnika, imati branioca, iz čega proizlazi da je pravo na branioca pravnoj osobi dato kao mogućnost. Na pravnu osobu se neće odnositi odredbe o obaveznoj odbrani iz člana 45. ZKP BIH, a koje se odredbe isključivo odnose na fizička lica.
Iz obrazloženja:
Sud nalazi da je u prethodnom postupku, u fazi nakon podizanja optužnice, a prije dostavljanja predmeta sudiji pojedincu, nepravilnom primjenom odredbe člana 45. stav 3. ZKP BiH, a koja odredba reguliše situaciju postavljanje branioca optuženom licu (dakle fizičkom) nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, došlo do postavljanja branioca po službenoj dužnosti optuženom pravnom licu, koju mogućnost ZKP BiH uopšte ne poznaje.
Što se tiče statusa zastupnika po službenoj dužnosti optuženom pravnom licu, Sud je u konkretnom slučaju našao opravdanim razriješiti istog, a pritom rukovodeći se prvenstveno odredbom člana 378. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa članom 379. stav 2. ZKP BiH.
Dakle, prema ocjeni ovog Suda iz svih navedenih činjenica proizilazi da je u konkretnom slučaju u prethodnom toku postupka suprotno odredbama ZKP-a BiH optuženom pravnom licu postavljen zastupnik po službenoj dužnosti, iako je Sud trebao prvo utvrditi da je optuženi zastupnik pravnog lica, a za šta se i tereti potvrđenim optužnicama Tužilaštva BiH, a onda utvrditi da li je optuženi i jedini član tog pravnog lica, pri čemu je optuženi kao direktor i odgovorno lice u pravnom licu mogao ovlastiti neku drugu osobu kao zastupnika (u skladu sa članom 378. stav 2. ZKP-a BiH), a čije bi troškove sam snosio.
Pored toga, Sud primjećuje da ne postoji kategorija zastupnika po službenoj dužnosti optuženom pravnom licu, već da samo, shodno odredbi člana 379. stav 3. ZKP BiH postoji mogućnost da Sud u tačno određenom slučaju odredi zastupnika optuženom pravom licu, a što automatski i ne znači postavi po službenoj dužnosti, jer ZKP BiH u slučaju obavezne odbrane koristi terminologiju postavljanje, a ne određivanje branioca.
(Rješenje Suda BiH, broj S 1 2 K 013019 13 K od 24.01.2014.godine)
www.pravobih.com
Odredbom člana 382. ZKP BiH propisano je da pravna osoba može, pored zastupnika, imati branioca, iz čega proizlazi da je pravo na branioca pravnoj osobi dato kao mogućnost. Na pravnu osobu se neće odnositi odredbe o obaveznoj odbrani iz člana 45. ZKP BIH, a koje se odredbe isključivo odnose na fizička lica.
Iz obrazloženja:
Sud nalazi da je u prethodnom postupku, u fazi nakon podizanja optužnice, a prije dostavljanja predmeta sudiji pojedincu, nepravilnom primjenom odredbe člana 45. stav 3. ZKP BiH, a koja odredba reguliše situaciju postavljanje branioca optuženom licu (dakle fizičkom) nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, došlo do postavljanja branioca po službenoj dužnosti optuženom pravnom licu, koju mogućnost ZKP BiH uopšte ne poznaje.
Što se tiče statusa zastupnika po službenoj dužnosti optuženom pravnom licu, Sud je u konkretnom slučaju našao opravdanim razriješiti istog, a pritom rukovodeći se prvenstveno odredbom člana 378. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa članom 379. stav 2. ZKP BiH.
Dakle, prema ocjeni ovog Suda iz svih navedenih činjenica proizilazi da je u konkretnom slučaju u prethodnom toku postupka suprotno odredbama ZKP-a BiH optuženom pravnom licu postavljen zastupnik po službenoj dužnosti, iako je Sud trebao prvo utvrditi da je optuženi zastupnik pravnog lica, a za šta se i tereti potvrđenim optužnicama Tužilaštva BiH, a onda utvrditi da li je optuženi i jedini član tog pravnog lica, pri čemu je optuženi kao direktor i odgovorno lice u pravnom licu mogao ovlastiti neku drugu osobu kao zastupnika (u skladu sa članom 378. stav 2. ZKP-a BiH), a čije bi troškove sam snosio.
Pored toga, Sud primjećuje da ne postoji kategorija zastupnika po službenoj dužnosti optuženom pravnom licu, već da samo, shodno odredbi člana 379. stav 3. ZKP BiH postoji mogućnost da Sud u tačno određenom slučaju odredi zastupnika optuženom pravom licu, a što automatski i ne znači postavi po službenoj dužnosti, jer ZKP BiH u slučaju obavezne odbrane koristi terminologiju postavljanje, a ne određivanje branioca.
(Rješenje Suda BiH, broj S 1 2 K 013019 13 K od 24.01.2014.godine)
www.pravobih.com
- By Bojanprijedor