- Thu Dec 29, 2016 9:27 am
#1485
Pitanje sticaja krivičnih djela
Osnovno krivičnopravno polazište na osnovu kojeg se vrši ocjena da li se u određenoj krivičnopravnoj situaciji radi o više ili samo jednom krivičnom djelu, vrši se na osnovu vrednovanja konkretne kriminalne situacije, pri čemu je potrebno imati u vidu sljedeće: da li je za krivičnopravno vrednovanje određenog krivičnopravnog slučaja dovoljno samo jedno krivično djelo ili je neophodno više krivičnih djela učinjenih u sticaju, pa će sud uzeti da postoji sticaj samo ako je za to potrebno postojanje i jednog i drugog, odnosno više krivičnog djela, jer se samo kroz jedno od njih nije mogla na odgovarajući način izrazititi ukupna kriminalna količina svih preduzetih radnji.
Iz obrazloženja:
Drugo pitanje u vezi sa krivičnopravnom ocjenom navedenih radnji odnosi se na pitanje njihove kvalifikacije u kontekstu sticaja tih krivičnih djela, tj. pitanja postojanja svih tih krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret. Apelaciono vijeće nalazi da se u radnjama odnosno postupanju optuženih stiču sva zakonska obilježja, kako krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 224., tako i Krivotvorenje službene isprave iz člana 226. KZ BiH. Takav zaključak, po ocjeni ovog vijeća, proizilazi prvenstveno iz prirode predmetne kriminalne situacije u kojoj su optuženi više puta preduzeli radnje koje, svaka za sebe, predstavlja radnje nesavjesnog postupanja u vršenju službe, ali i samo neke od njih čine istovremeno i sve elemente krivičnog djela krivotvorenja službene isprave, što ukazuje da se u navedenim postupcima optuženih stiču elementi i jednog i drugog krivičnog djela. Pri tome je ovo vijeće imalo u vidu i osnovno krivičnopravno polazište na osnovu kojeg se vrši ocjena ovakvih slučajeva, a to je: da li je za krivičnopravno vrednovanje određene kriminalne situacije dovoljno samo jedno krivično djelo ili je nužno prihvatanje postojanje više krivičnih djela učinjenih u sticaju, pa je našlo da je u predmetnom slučaju bilo nužno uzeti postojanje i jednog i drugog krivičnog djela, jer se samo kroz jedno od njih nije mogla na odgovarajući način izrazititi ukupna kriminalna količina svih preduzetih radnji. Ovakvo stanovište je na liniji i naše ranije sudske prakse koja je imala stav da „nema prividnog sticaja između djela nesavjesnog rada u službi i krivotvorenja službene isprave, jer se usporedbom apstraktnih propisa (a ni apstraktnom ocjenom kriminalnih količina sadržanih u njima) nikako ne može doći do zaključka da je jedno djelo obuhvaćeno drugim ili uvršteno u njega tako da bi usljed toga jedno od njih izgubilo samostalnu egzistenciju“ (tako npr. VSRH, I Kž-1948/75 od 24. pros.1975. (vid. F. Bačić-Š.Pavlović, Komentar KZ Hr, Zagreb, 2004, str. 1182.).
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 013147 15 Kžk od
22.10.2015. godine)
Osnovno krivičnopravno polazište na osnovu kojeg se vrši ocjena da li se u određenoj krivičnopravnoj situaciji radi o više ili samo jednom krivičnom djelu, vrši se na osnovu vrednovanja konkretne kriminalne situacije, pri čemu je potrebno imati u vidu sljedeće: da li je za krivičnopravno vrednovanje određenog krivičnopravnog slučaja dovoljno samo jedno krivično djelo ili je neophodno više krivičnih djela učinjenih u sticaju, pa će sud uzeti da postoji sticaj samo ako je za to potrebno postojanje i jednog i drugog, odnosno više krivičnog djela, jer se samo kroz jedno od njih nije mogla na odgovarajući način izrazititi ukupna kriminalna količina svih preduzetih radnji.
Iz obrazloženja:
Drugo pitanje u vezi sa krivičnopravnom ocjenom navedenih radnji odnosi se na pitanje njihove kvalifikacije u kontekstu sticaja tih krivičnih djela, tj. pitanja postojanja svih tih krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret. Apelaciono vijeće nalazi da se u radnjama odnosno postupanju optuženih stiču sva zakonska obilježja, kako krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 224., tako i Krivotvorenje službene isprave iz člana 226. KZ BiH. Takav zaključak, po ocjeni ovog vijeća, proizilazi prvenstveno iz prirode predmetne kriminalne situacije u kojoj su optuženi više puta preduzeli radnje koje, svaka za sebe, predstavlja radnje nesavjesnog postupanja u vršenju službe, ali i samo neke od njih čine istovremeno i sve elemente krivičnog djela krivotvorenja službene isprave, što ukazuje da se u navedenim postupcima optuženih stiču elementi i jednog i drugog krivičnog djela. Pri tome je ovo vijeće imalo u vidu i osnovno krivičnopravno polazište na osnovu kojeg se vrši ocjena ovakvih slučajeva, a to je: da li je za krivičnopravno vrednovanje određene kriminalne situacije dovoljno samo jedno krivično djelo ili je nužno prihvatanje postojanje više krivičnih djela učinjenih u sticaju, pa je našlo da je u predmetnom slučaju bilo nužno uzeti postojanje i jednog i drugog krivičnog djela, jer se samo kroz jedno od njih nije mogla na odgovarajući način izrazititi ukupna kriminalna količina svih preduzetih radnji. Ovakvo stanovište je na liniji i naše ranije sudske prakse koja je imala stav da „nema prividnog sticaja između djela nesavjesnog rada u službi i krivotvorenja službene isprave, jer se usporedbom apstraktnih propisa (a ni apstraktnom ocjenom kriminalnih količina sadržanih u njima) nikako ne može doći do zaključka da je jedno djelo obuhvaćeno drugim ili uvršteno u njega tako da bi usljed toga jedno od njih izgubilo samostalnu egzistenciju“ (tako npr. VSRH, I Kž-1948/75 od 24. pros.1975. (vid. F. Bačić-Š.Pavlović, Komentar KZ Hr, Zagreb, 2004, str. 1182.).
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 013147 15 Kžk od
22.10.2015. godine)