- Wed Jan 23, 2019 1:34 pm
#2930
Pitanje posljedice kod krivičnih djela ratnih zločina
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
U slučaju kada je utvrđena dokazanost radnje izvršenja, sama radnja izvršenja implicira nastupanje posljedice, kao nastale povrede, pa stoga u toku postupka nije potrebno dokazivanje iste.
Iz obrazloženja:
Stoga, u slučaju kada je utvrđena dokazanost radnje izvršenja, kao što je to riječ u konkretnom slučaju, Apelaciono vijeće nalazi da sama radnja izvršenja implicira nastupanje posljedice, kao nastale povrede, s obzirom da se radi o radnjama koje su slične korištenju zatvorenika u "živom štitu", kada se zatvorenici izlažu neprijateljskoj vatri, pod prijetnjom da će biti ubijeni ako se budu protivili takvom izlaganju, što ih samim tim čini protivpravnim.
Da je preduzimanjem navedenih radnji opisanih pod tačkom 9. izreke presude optuženi prema svjedocima - oštećenima, nečovječno postupao, prema ocjeni ovog Vijeća proizilazi iz samog karaktera preduzetih radnji, činjenici da oštećeni, kako to slikovito opisuje svjedok M.LJ. u svom iskazu, nisu mogli "ni zaleć', ni sklonit' se, ni, ni izabrat' nikakav zaklon, na šta smo imali pravo u zaštitu života3", što govori o nehumanosti naređenja optuženog, te o činjenici da je isto djelo nesumnjivo izazvalo posljedice na strani oštećenih.
Slijedom navedenog, Vijeće je svestranom ocjenom svih provedenih dokaza utvrdilo da su se u radnjama optuženog opisanim pod tačkom 9. izreke presude stekla sva bitna obilježja krivičnog djela Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. KZ SFRJ, i to nečovječnim postupanjem prema ratnim zarobljenicima, između kojih su bili i M.Z., M.S. i M.LJ.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 1 K 008494 17 Kžk od 13.07.2018. godine)
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
U slučaju kada je utvrđena dokazanost radnje izvršenja, sama radnja izvršenja implicira nastupanje posljedice, kao nastale povrede, pa stoga u toku postupka nije potrebno dokazivanje iste.
Iz obrazloženja:
Stoga, u slučaju kada je utvrđena dokazanost radnje izvršenja, kao što je to riječ u konkretnom slučaju, Apelaciono vijeće nalazi da sama radnja izvršenja implicira nastupanje posljedice, kao nastale povrede, s obzirom da se radi o radnjama koje su slične korištenju zatvorenika u "živom štitu", kada se zatvorenici izlažu neprijateljskoj vatri, pod prijetnjom da će biti ubijeni ako se budu protivili takvom izlaganju, što ih samim tim čini protivpravnim.
Da je preduzimanjem navedenih radnji opisanih pod tačkom 9. izreke presude optuženi prema svjedocima - oštećenima, nečovječno postupao, prema ocjeni ovog Vijeća proizilazi iz samog karaktera preduzetih radnji, činjenici da oštećeni, kako to slikovito opisuje svjedok M.LJ. u svom iskazu, nisu mogli "ni zaleć', ni sklonit' se, ni, ni izabrat' nikakav zaklon, na šta smo imali pravo u zaštitu života3", što govori o nehumanosti naređenja optuženog, te o činjenici da je isto djelo nesumnjivo izazvalo posljedice na strani oštećenih.
Slijedom navedenog, Vijeće je svestranom ocjenom svih provedenih dokaza utvrdilo da su se u radnjama optuženog opisanim pod tačkom 9. izreke presude stekla sva bitna obilježja krivičnog djela Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. KZ SFRJ, i to nečovječnim postupanjem prema ratnim zarobljenicima, između kojih su bili i M.Z., M.S. i M.LJ.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 1 K 008494 17 Kžk od 13.07.2018. godine)