BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Krivično pravna pitanja
#4548
Kažnjavanje stranke u krivičnom postupku i član 6. Evropske konvencije

Rješenje o kažnjavanju stranke ili subjekta u krivičnom postupku radi uvreda izrečenih sudu ne potpada pod puni aspekt primjene člana 6. EKLJP, s obzirom na to da se ne radi o rješavanju krivične optužbe na način koji zahtijeva neophodnost ispunjavanja standarda iz člana 6. EKLJP, naročito ako se uzme u obzir da ponašanje (uvreda) zbog koje se određeno lice kažnjava u nacionalnom zakonodavstvu nije označeno kao krivično djelo.



Iz obrazloženja:

Nadalje, neosnovani su i prigovori tužioca kojima bitnu povredu pronalazi u navodnoj povredi člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP), ističući da mu nije bilo poznato šta mu se stavlja na teret, obzirom da mu je traženo izjašnjenje na 9 uvreda, da bi bio kažnjen u prvom rješenju za 16 a sada za 15 uvreda. Ne ulazeći u suštinsko matematičko prebrojavanje navedenog, ovo Vijeće je istaknuti prigovor sagledalo uopšte u kontekstu primjenjivosti člana 6. EKLJP, te zaključilo da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnoj optužbi na način koji zahtijeva neophodnost ispunjavanja standarda iz člana 6. EKLJP u kontekstu upoznavanja lica sa djelom koje mu se stavlja na teret, naročito ako se uzme u obzir da ponašanje za koje je tužiocu izrečena novčana kazna nije u nacionalnom zakonodavstvu označeno kao krivično djelo. Predmetna novčana kazna je izrečena na osnovu odredbe člana 150. ZKP BiH (procesnog zakona), pri čemu se ista ne unosi niti u kaznenu evidenciju, te u pogledu svoje prirode predstavlja djelo koje u svojoj osnovi ima prijeko potrebne ovlasti suda da kroz uspostavu pravila i sankcija osigura pravilno i uredno funkcionisanje postupka pred istim, zbog čega je takva mjera srodnija izvršavanju disciplinskih ovlasti nego izricanju kazne za počinjenje krivičnog djela.64 Da nema mjesta isticanju prigovora o tome da li je tužilac trebao biti ranije (prije donošenja pobijanog rješenja) detaljno upoznat o tome šta mu se stavlja na teret, govori i činjenica da sam ZKP i ne predviđa bilo kakva prethodna izjašnjenja o navodnim uvredama od

63 Odluka ESLJP, Kovač protiv Hrvatske, zahtjev broj 49910/06 od 23. augusta 2011..


strane lica koje je isto počinilo. U konkretnom slučaju su izjašnjenja tražena iz razloga što je bilo nejasno ko je potpisnik žalbe, odnosno ko istu zastupa, a ne suštinski u kontekstu traženja izjašnjenja u pogledu okolnosti pojedino citirane uvrede. S tim u vezi, Apelaciono vijeće podsjeća da procjena suda o tome da li se radi o uvredljivosti i ne ovisi od bilo kakvih dodatnih pojašnjenja, obzirom da se podnesak sa uvredljivim sadržajem ne može vraćati niti na bilo kakav vid ispravke, kako bi se sačinio podnesak bez uvredljivih riječi, jer je u tom slučaju uvreda već nanesena sudu i ne može se sanirati novim podneskom ili dodatnim pojašnjenjima. Kažnjavanje novčanom kaznom nekog od procesnih subjekata je obligatorno u svim slučajevima kada u podnesku ili usmenoj riječi vrijeđaju sud, a momenat definisanja onoga što se subjektu, konkretno tužiocu, stavlja na teret u tom kontekstu, jeste donošenje rješenja u čijoj se izreci mora eksplicitno navesti koji su to dijelovi, riječi ili rečenice podneska ili usmene riječi zbog kojih su utvrđene uvrede po sud, što je prvostepeni sud i ispoštovao, obzirom da izreka pobijanog rješenja daje jasan i nesporan pregled dijelova pismenih podnesaka koji imaju uvredljiv karakter, iz čega je tužiocu potpuno jasno zbog čega je odluka o kažnjavanju donesena.

(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 1 K 020481 19 Krž 5 od 15.01.2020. godine)

https://anwalt-bih.de

NACRT ZAKON O UTVRĐIVANJU PORIJEKLA IMOVINE I POS[…]

Pravo na sticanje vlasnistva

Kojim putem da izjednačim vlasništvo u grun[…]

Po spomenutome GDPR-u svi podaci kojima se može to[…]