BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Državljanstva, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade ...
#3181
Drugostepena presuda kojom je preinacena prvostepena presuda i odbijen tuzbeni zahtjev za povrat sredstava ulozenih u stan sadrzi jasno i precizno obrazlozenje.


Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2269/08 od 8. juna 2011. godine


Iz obrazloženja drugostepene presude:

„Tužitelj tužbenim zahtjevom, konačno uređenim na glavnoj raspravi, traži da mu tuženi, na ime izvršenih ulaganja u stan plati iznos od 11.567,65 KM. Da bi uspio sa ovakvim tužbenim zahtjevom tužitelj je morao dokazati da je izvršio radove za koje traži naknadu, te da se radilo o neophodnim, odnosno nužnim troškovima i da je on uložio vlastita sredstva u opravku stana tuženog kako je propisano odredbom člana 18a. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Prvoste- peni sud je navedenu zakonsku odredbu pravilno primijenio u pogledu određivanja troškova koji su bili neophodni, odnosno nužni. Međutim, propustio je utvrditi da li je tužitelj u opravku stana uložio svoja vlastita sredstva. Tužitelj, kao dokaz ulaganja vlastitih sredstava nije priložio nijedan račun, potvrdu ili priznanicu izvođača radova odnosno nijedan dokaz objektivne prirode. Na okolnost izvođenja radova saslušani su svjedoci [M. T.], [T. B.] i [I. J.], te [N. K.] inače vještak građevinske struke, koji je 2000. godine zajedno sa vještakom finansijske struke [S. A.] izradio izvještaj o pro- cjeni ratne štete u svrhu otkupa predmetnog stana i utvrdio vrijednost adaptacionih radova koje je trebalo izvršiti da bi se stan doveo u takvo stanje da se u njemu može stanovati. Kao stalnom sudskom vještaku građevinske struke [N. K.] nije moglo biti

poznato da li je tužitelj uložio vlastita sredstva u adaptaciju, odnosno opravku stana. Pored toga ovaj svjedok je na glavnoj raspravi izjavio da je njegov izvještaj rađen u svrhu otkupa stana, po pokazivanju tužitelja kao i neposrednim uvidom, a imao je na- mjeru da se u cijelosti prikaže ratna šteta u stanu radi umanjenja kupoprodajne cijene stana. Stoga se nije mogao izjasniti koja su ulaganja u stan prilikom izrade izvještaja već bila završena, a koja od evidentiranih ulaganja je tek trebalo izvršiti.
Iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka takođe se nije moglo utvrditi da li je tužitelj ulagao viastita sredstva u adaptaciju stana. Jedino je svjedok [I. J.] izjavio da mu je tužitelj platio za izradu otvora u stanu, ali nije znao tačno ni koliko je otvora izradio, pa se nije mogao ni izjasniti koliko mu je plaćeno. Svjedok [M. T.] je izjavio da je izvršio farbanje stana tužitelja u zamjenu za neke radove koje je tužitelj njemu izvršio, ali nije navedena vrijednost tih radova, a bojenje stana pored toga prvostepeni sud nije ni prihvatio kao neophodni trošak. Kod ovakvih iskaza svjedoka, datih u prvostepenom postupku, ovaj sud je ocijenio da nema potrebe da se oni ponovo saslušaju na raspravi pred ovim sudom, pošto tužitelj u toku prvostepenog postupka nije ni nudio dokaze o ulaganju vlastitih sredstava, smatrajući da će biti dovoljno da se dokaže da su određeni radovi izvedeni i utvrdi njihova vrijednost po vještaku odgovarajuće struke.
Teret dokazivanja činjenice ulaganja vlastitih sredstava u opravku stana bio je na tužitelju, a on tu činjenicu nije uspio dokazati. Stoga je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena [...]. Pored toga prema dokazima koje je priložio i izveo tuženi [...] proizlazi da je tužitelj prilikom napuštanja stana taj stan devastirao tako da je tuženom stan predat u takvom stanju da je ponovo morao vršiti i one neophodne radove za koje tužitelj tvrdi da ih je bio izvršio.”

Iz odluke Ustavnog suda BiH:

„S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, […] utvrdio da tužilac kao dokaz ulaganja vlastitih sredstava nije priložio nijedan račun, potvrdu ili priznanicu izvođača radova, odnosno nijedan dokaz objektivne prirode. […]. Kantonalni sud je ukazao da vještaku građevinske struke nije moglo biti poznato da li je tužilac uložio vlastita sredstva u adaptaciju, a iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka također se nije moglo utvrditi da li je tužilac ulagao vlastita sredstva u adaptaciju stana. […]. Teret dokazivanja činjenice o ulaganju vlastitih sredstva u opravku predmetnog stana bio je na tužiocu a on tu činjenicu nije uspio dokazati. Kantonalni sud je, također, utvrdio, a prema dokazima koje je priložio i izveo apelant u toku prvostepenog postupka, da je tužilac prilikom napuštanja predmetnog stana devastirao stan tako da je apelantu stan predat u takvom stanju da je ponovo morao




158

159




vršiti i one neophodne radove za koje tužilac tvrdi da ih je izvršio. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to član 18.a Zakona o prestanku primjene, apelantovu žalbu usvojio, prvostepenu presudu preinačio i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti za šta je dao jasno i precizno obrazloženje, čime je ovaj sud, prema mišljenju Ustavnog suda, u cijelosti zadovoljio standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Zbog ovih razloga, te, dodatno, činjenice da nema potrebe da se postupak u konkretnom slučaju odugovlači, Ustavni sud, primjenom odredbe člana 64. stav
2. Pravila Ustavnog suda, odlučio je da se ovaj predmet može meritorno okončati tako što će Ustavni sud ostaviti na pravnoj snazi drugostepenu Presudu Kantonalnog suda […].”

(Napomena: U istom predmetu Ustavni sud je utvrdio da revizioni sud, koji je drugostepenu odluku preinačio tako što je žalbu tuženog (apelanta) odbio i potvrdio prvostepenu presudu, nije izvršio svoju obavezu da navede razloge na kojima je zasnovao osporenu odluku. O tome je nešto više govora bilo u prethodnom tekstu ovog Vodiča).

U okolnostima konkretnog slučaja je zapravo drugostepeni sud (čija je odluka preinačena odlukom revizionog suda) dao obrazloženje u vezi sa zaključkom da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti, u smislu člana 18.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, za povrat sredstava, zbog čega je prvostepenu presudu preinačio i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, za šta je dao jasno i precizno obrazloženje.
Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

Aggerholm vs. Denmark

Aggerholm vs. Denmark (br. 45439/18), 15.9.2020. […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja