BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Državljanstva, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade ...
User avatar
By Lega
#3936
Član 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima

ODLUKA SUDA U FORMI OBAVIJESTI, A KOJOM SE OKONČAVA SUDSKI POSTUPAK, IMA SE SMATRATI ODLUKOM PO ODREDBI ČLANA 41. STAV 1. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, KOJOM JE PO PODNESENOJ TUŽBI PRAVOSNAŽNO NEGATIVNO ODLUČENO, PA JE PROTIV TAKVE ODLUKE DOZVOLJENO IZJAVLJIVANJE ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE.

Iz obrazloženja:

Aktom-obavjesti Kantonalnog suda u Mostaru, broj: 07 0 U 009627 14 U od 14.08.2014. godine, tužiteljici je vraćena tužba u upravnom sporu podnesena protiv osporenog rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ovog rješenja, zbog neplaćanja sudske takse, a na osnovu člana 4. stav 1. Zakona o sudskim taksama sa tarifom ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br. 4/09 i 2/13).
Protiv navedene obavjesti prvostepenog suda tužiteljica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju zahtjeva, sa prijedlogom da se zahtjev uvaži, pobijana obavjest ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.
Ovaj sud je odlučio kao u izreci rješenja iz slijedećih razloga:
Članom 17. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 53/03, 73/05 i 19/06), koji se primjenjuje shodno odredbi člana 55. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 9/05), propisano je da svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.
Nadalje, odredbom člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, propisano je da protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donijete u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu. Kao kriterij za ocjenu nadležnosti suda kojem se može podnijeti ovo vanredno pravno sredstvo, u stavu 2. i 3. navedenog člana citiranog zakona, uzeta je povreda materijalnog zakona odnosno drugog materijalnog propisa zbog kojeg se pobija pravosnažna odluka kantonalnog suda, nezavisno od povrede pravila postupka (jer su pravila postupka gotovo uvijek propisana federalnim zakonom ili drugim federalnim propisom), pa prema tome kada je pravosnažna sudska odluka donesena uz primjenu federalnih materijalnih propisa i kada se zahtjevom za vanredno preispitivanje pobija zbog povrede tih propisa, zahtjev za vanredno preispitivanje te odluke podnosi se Vrhovnom sudu Federacije, putem kantonalnog suda, a kada je odluka donesena uz primjenu kantonalnih materijalnih propisa i pobija se zbog povrede tih propisa ili samo zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku, zahtjev za vanredno preispitivanje te odluke podnosi se kantonalnom sudu koji je donio odluku.
Kako prema podacima iz spisa predmeta, a i sadržaja pobijanog akta-obavjesti od 14.08.2014. godine proizilazi da je tužiteljici tužba u upravnom sporu vraćena na osnovu člana
4. stav 1. Zakona o sudskim taksama sa tarifom i da zbog neplaćanja takse prvostepeni sud nije preduzimao nikakve daljnje pravne radnje, te da se predmet smatra završenim, to se po ocjeni ovog suda pobijana obavjest (bez obzira na formu u kojoj je donijeta), shodno članu 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, ima smatrati odlukom (rješenjem) prvostepenog suda kojom je o podnesenoj tužbi pravosnažno negativno odlučeno.
Prema tome, obzirom da se u konkretnoj upravnoj stvari-poništavanja određenih rješenja o izdatoj urbanističkoj saglasnosti i o izdatom odobrenju za dogradnju postojećeg stambenog objekta, te rušenju izgrađenog objekta nije rješavalo primjenom federalnih materijalnih propisa (tuženi organ se u osporenom rješenju pozvao na Zakon o građenju- "Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 4/13, a prvostepeni sud na navedeni kantonalni Zakon o sudskim taksama sa tarifom), a zahtjevom za vanredno preispitivanje odluka prvostepenog suda se također ne pobija zbog povrede bilo kojeg federalnog materijalnog propisa, to je u skladu sa odredbama člana 41. stav 3. i člana 42. stav



3. i 4. Zakona o upravnim sporovima, kantonalni sud bio stvarno nadležan za rješavanje o podnesenom zahtjevu tužiteljice. Pri tome treba istaći da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u odluci broj U 16/14 od 24.09.2014. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 99/14) utvrdio da član
4. Zakona o sudskim taksama sa tarifom ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br. 4/09 i 2/13) nije u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu naprijed navedenog ovaj sud se, primjenom člana 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, a u vezi sa članom 17. stav 1. Zakona o parničnom postupku, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po zahtjevu tužiteljice za vanredno preispitivanje sudske odluke, te je primjenom člana 20. stav 1. Zakona o parničnom postupku, ustupio predmet stvarno nadležnom Kantonalnom sudu u Mostaru na rješavanje o podnesenom zahtjevu.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 07 0 U 009627 14 Uvp od 11.11.2016. godine)

Ne razumjem, kako mislis 2 prijave ?

Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja