- Sat Jun 22, 2019 11:53 am
#3291
Član 195. stav 3. KZ BiH
Ne stoje žalbeni prigovori da je prvostepenom presudom učinjena povreda krivičnog zakona u smislu člana 298. tačka a) ZKP BiH, jer u radnjama optuženog nije sadržano zakonsko biće krivičnog djela iz člana 195. stav 3. KZ BiH, s obzirom da prvostepeni sud nije utvrdio da je navedena supstanca upotrijebljena za proizvodnju droge, jer navedena okolnost nije zakonsko obilježje predmetnog krivičnog djela.
Iz obrazloženja:
Ovaj oblik ovog krivičnog djela, koji u suštini predstavlja radnje pripremanja ili radnje pomaganja koje su inkriminisane kao samostalno krivično djelo i kod kojeg se zahtjeva samo da je učinilac svjestan, odnosno da ima saznanje da će navedena supstanca biti upotrijebljena za proizvodnju opojnih droga, ne podrazumijeva, dakle , i to da je ona upotrijebljena. Osnovni razlog što je zakonodavac postavio ovakav konstrukcijski model ovog djela sastoji se u provođenju efikasne krivično pravne zaštite od ovako opasnih kriminalnih aktivnosti, pa je stoga ovo djelo učinio dovršenim već na tom stadijumu, ne čekajući i ne zahtijevajući da su predmetne supstance i upotrijebljene za proizvodnju droge, ograničavajući ga dakle samo na to da su one za to namijenjene i da je to učinilac znao odnosno da je toga bio svjestan.
U istom smislu ovo vijeće cijeni i žalbeni prigovor da sud u pobijanoj presudi nije utvrdio da je optuženi prodao bilo koju količinu predmetne supstance, odnosno da se presuda ne može temeljiti na „nepoznatim kupcima“, jer ni jedno ni drugo nisu elementi krivičnog djela, što znači da za njegovo postojanje nije neophodno da je optuženi istovremeno i prodao navedenu supstancu, odnosno da je utvrđen identitet lica ili subjekata kojima je trebala biti prodata, jer je za postojanje ovog krivičnog djela od značaja samo činjenica da je data supstanca bila namijenjena za proizvodnju droge i da je optuženi toga bio svjestan ili prema zakonskoj ekspresiji „znajući da će biti upotrijebljena za proizvodnju droge“.
(Presuda Suda BiH, Kž-18/05, od 19.05.2005. godine)
Ne stoje žalbeni prigovori da je prvostepenom presudom učinjena povreda krivičnog zakona u smislu člana 298. tačka a) ZKP BiH, jer u radnjama optuženog nije sadržano zakonsko biće krivičnog djela iz člana 195. stav 3. KZ BiH, s obzirom da prvostepeni sud nije utvrdio da je navedena supstanca upotrijebljena za proizvodnju droge, jer navedena okolnost nije zakonsko obilježje predmetnog krivičnog djela.
Iz obrazloženja:
Ovaj oblik ovog krivičnog djela, koji u suštini predstavlja radnje pripremanja ili radnje pomaganja koje su inkriminisane kao samostalno krivično djelo i kod kojeg se zahtjeva samo da je učinilac svjestan, odnosno da ima saznanje da će navedena supstanca biti upotrijebljena za proizvodnju opojnih droga, ne podrazumijeva, dakle , i to da je ona upotrijebljena. Osnovni razlog što je zakonodavac postavio ovakav konstrukcijski model ovog djela sastoji se u provođenju efikasne krivično pravne zaštite od ovako opasnih kriminalnih aktivnosti, pa je stoga ovo djelo učinio dovršenim već na tom stadijumu, ne čekajući i ne zahtijevajući da su predmetne supstance i upotrijebljene za proizvodnju droge, ograničavajući ga dakle samo na to da su one za to namijenjene i da je to učinilac znao odnosno da je toga bio svjestan.
U istom smislu ovo vijeće cijeni i žalbeni prigovor da sud u pobijanoj presudi nije utvrdio da je optuženi prodao bilo koju količinu predmetne supstance, odnosno da se presuda ne može temeljiti na „nepoznatim kupcima“, jer ni jedno ni drugo nisu elementi krivičnog djela, što znači da za njegovo postojanje nije neophodno da je optuženi istovremeno i prodao navedenu supstancu, odnosno da je utvrđen identitet lica ili subjekata kojima je trebala biti prodata, jer je za postojanje ovog krivičnog djela od značaja samo činjenica da je data supstanca bila namijenjena za proizvodnju droge i da je optuženi toga bio svjestan ili prema zakonskoj ekspresiji „znajući da će biti upotrijebljena za proizvodnju droge“.
(Presuda Suda BiH, Kž-18/05, od 19.05.2005. godine)