BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Državljanstva, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade ...
User avatar
By Lega
#3563
Član 17. stav 3. Zakona o građevinskom zemljištu Član 32. stav 4. Zakona o eksproprijaciji

PREUZETO NACIONALIZOVANO NEIZGRAĐENO GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE NE MOŽE SE VRATITI U POSJED RANIJEG VLASNIKA ILI NJEGOVIH NASLJEDNIKA BEZ OBZIRA ŠTO TO ZEMLJIŠTE NIJE PRIVREDENO TRAJNOJ NAMJENI RADI KOJE JE I PREUZETO, PA NI PRIMJENOM ODREDABA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI.



Iz obrazloženja:

Iz osporenog akta i spisa u predmetu vidi se da su tužiteljice podnijele 05.07.1999. godine zahtjev za poništavanje pravosnažnih rješenja Općine B. broj: 08/1–473–58/81 od 21.12.1981. godine i broj 8/1–473–50/82 od 23.6.1982. godine kojim je izuzeto od njihovog prednika zemljište označeno kao k.č. broj 296 (n.p. k.č. broj 2695) i k.č. broj 3017/2. . U zahtjevu ističu da predmetno zemljište nije privedeno namjeni, te da su se stekli uslovi iz člana
32. tačka 7. Zakona o eksproprijaciji za poništavanje navedenih pravosnažnih rješenja.

U postupku koji je prethodio donošenju osporenog i prvostepenog akta saslušane su stranke (zapisnik od 01.11.1999. godine) i izvršen je uviĊaj na licu mjesta dana 19.02.2001. godine u prisustvu zastupnika tužiteljica i zastupnika korisnika predmetnog zemljišta "K.M." iz B., službenog lica i vještaka geometra, pribavljeno je mišljenje Općinskog pravobranilaštva broj R–35/01 od 30.10.2001. godine i izvršen uvid u pravosnažna rješenja Općine B. čije se poništavanje traži, te je utvrĊeno da se zahtjevu tužiteljica za poništavanje tih rješenja po odredbama člana 32. Zakona o eksproprijaciji ne može udovoljiti.

Iz rješenja SO–e B., priloženih u spisu broj: 08/1–473–58/81 od 21.12.1981. godine i broj: 8/1–473–50/82 od 23.06.1982. godine proizilazi da je od Ž.M. iz B. izuzeto iz posjeda nacionalizovano graĊevinsko zemljište bliže naznačeno u dispozitivu tih rješenja radi privoĊenja namjeni (izgradnja pivovare i kotlovnice), što žaliteljice u tužbi i ne osporavaju.

Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o eksproprijaciji zemljišta nego o preuzimanju gradskog graĊevinskog zemljišta radi privoĊenja krajnjoj namjeni u smislu člana 25. Zakona o graĊevinskom zemljištu ("Sl. list SRBiH", broj 34/86, 1/90 i 29/90) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljica, organi uprave pravilno su ocijenili da se u konkretnom slučaju ne mogu primjeniti odredbe člana 32. tačka 4. 5., 6. i 7. Zakona o eksproprijaciji ("Sl. list SRBIH"; broj: 12/87–prečišćeni tekst, 38/89 i "Sl. list RBiH"; broj: 15/94), kako tužiteljice traže, a niti je drugim pozitivnim propisima predviĊena mogućnost vraćanja u posjed preuzetog graĊevinskog zemljišta koje nije privedeno svrsi.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2666/02 od 4.8.2004.g.)
Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

Aggerholm vs. Denmark

Aggerholm vs. Denmark (br. 45439/18), 15.9.2020. […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja