- Thu May 07, 2020 7:30 am
#4081
Član 114. Zakona o upravnom postupku
STRANKA KOJA JE PLATILA NOVĈANA SREDSTVA ZA VJEŠTAĈENJE KOJE JE U CIJELOSTI OBAVLJENO, U UPRAVNOM POSTUPKU KOJI SE VODI PO NJENOM ZAHTJEVU, NEMA PRAVO NA POVRAT UPLAĆENIH SREDSTAVA.
Iz obrazloţenja:
Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, da je osporeno rješenje zakonito i da se temelji na pravilnoj primjeni pravila federalnog zakona o postupku. Ovo iz razloga što je odredbom ĉlana 114. Zakona o upravnom postupku (“Sl.novine Federacije” broj 2/98) propisano, da izdatke u gotovom novcu (u vezi sa uviĊajem, vještaĉenjem i sliĉno) snosi stranka po ĉijem je zahtjevu pokrenut postupak, i u tom sluĉaju organ koji vodi postupak moţe zakljuĉkom odrediti da stranka unaprijed poloţi potreban iznos za pokriće tih troškova, a ako stranka ne poloţi taj iznos u odreĊenom roku, organ moţe odustati od izvoĊenja tog dokaza, odnosno moţe obustaviti postupak.
Sukladno navedenim odredbama Zakona o upravnom postupku, tuţitelj je po nalogu nadleţnog organa, u postupku izdavanja upotrebne dozvole, koji postupak je pokrenut po zahtjevu tuţitelja, poloţio novĉana sredstva (koja potraţuje u ovom postupku) za podmirenje troškova vještaĉenja – tehniĉkog pregleda, koji je struĉna komisija izvršila i u toku tog postupka dala svoj nalaz i prijedlog, i na osnovu istog tuţitelju je izdata upotrebna dozvola za korištenje minicentrale zvane “Bub”, pa je time okonĉan postupak izdavanja upotrebne dozvole. Dakle, radi se o postupku koji je pokrenut po zahtjevu tuţitelja i o uplati gotovog novca za podmirenje troškova vještaĉenja koji su bili neophodni za obavljanje tehniĉkog pregleda, koji je i izvršen od strane struĉne komisije. Pravo tuţitelja da potraţuje novĉana sredstva poloţena u navedenom postupku prestalo je onog trenutka kada je komisija za tehniĉki pregled izvršila pregled i dala svoj nalaz i struĉno mišljenje u pogledu izdavanja upotrebne dozvole. Pravo na isplatu naknade iz poloţenog gotovog novca pripada samo osobama koje su izvršile tehniĉki pregled – ĉlanovima komisije i ove osobe nemaju
nikakvih neposrednih potraţivanja od stranke koja je uplatila troškove, jer sva svoja potraţivanja za naknadu troškova ĉlanovi komisije ostvaruju kod organa koji vodi postupak.
Polazeći od navedenog, organi uprave su kao i prvostupanjski sud, pravilno zakljuĉili da u skladu sa naprijed citiranim pravilima postupka, tuţitelju ne pripada pravo da zahtijeva vraćanje poloţenog novca za podmirenje troškova vještaĉenja a u postupku koji je pokrenut po njegovom zahtjevu i koji je okonĉan izdavanjem upotrebne dozvole. Na odluĉivanje o zahtjevu tuţitelja nema nikakvog znaĉaja sumnja tuţitelja da poloţeni novac nije isplaćen ĉlanovima komisije, niti je iz ovog razloga tuţitelj stekao pravo da potraţuje vraćanje uplaćenog iznosa. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odluĉio kada je tuţbu tuţitelja izjavljenu protiv osporenog rješenja odbio kao neosnovanu, a u obrazloţenju pobijane presude navedeni su detaljni razlozi zašto su neosnovani prigovori tuţitelja u tuţbi, koje ponavlja i u ţalbi a koje razloge u cijelosti uvaţava i ovaj sud.
Iz navedenih razloga, tuţitelj neopravdano ţalbom pobija presudu prvostupanjskog suda, pa je ovaj sud primjenom odredbe ĉlana 43. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, ţalbu odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Uţ-196/02 od 26.9.2002.g.)
STRANKA KOJA JE PLATILA NOVĈANA SREDSTVA ZA VJEŠTAĈENJE KOJE JE U CIJELOSTI OBAVLJENO, U UPRAVNOM POSTUPKU KOJI SE VODI PO NJENOM ZAHTJEVU, NEMA PRAVO NA POVRAT UPLAĆENIH SREDSTAVA.
Iz obrazloţenja:
Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, da je osporeno rješenje zakonito i da se temelji na pravilnoj primjeni pravila federalnog zakona o postupku. Ovo iz razloga što je odredbom ĉlana 114. Zakona o upravnom postupku (“Sl.novine Federacije” broj 2/98) propisano, da izdatke u gotovom novcu (u vezi sa uviĊajem, vještaĉenjem i sliĉno) snosi stranka po ĉijem je zahtjevu pokrenut postupak, i u tom sluĉaju organ koji vodi postupak moţe zakljuĉkom odrediti da stranka unaprijed poloţi potreban iznos za pokriće tih troškova, a ako stranka ne poloţi taj iznos u odreĊenom roku, organ moţe odustati od izvoĊenja tog dokaza, odnosno moţe obustaviti postupak.
Sukladno navedenim odredbama Zakona o upravnom postupku, tuţitelj je po nalogu nadleţnog organa, u postupku izdavanja upotrebne dozvole, koji postupak je pokrenut po zahtjevu tuţitelja, poloţio novĉana sredstva (koja potraţuje u ovom postupku) za podmirenje troškova vještaĉenja – tehniĉkog pregleda, koji je struĉna komisija izvršila i u toku tog postupka dala svoj nalaz i prijedlog, i na osnovu istog tuţitelju je izdata upotrebna dozvola za korištenje minicentrale zvane “Bub”, pa je time okonĉan postupak izdavanja upotrebne dozvole. Dakle, radi se o postupku koji je pokrenut po zahtjevu tuţitelja i o uplati gotovog novca za podmirenje troškova vještaĉenja koji su bili neophodni za obavljanje tehniĉkog pregleda, koji je i izvršen od strane struĉne komisije. Pravo tuţitelja da potraţuje novĉana sredstva poloţena u navedenom postupku prestalo je onog trenutka kada je komisija za tehniĉki pregled izvršila pregled i dala svoj nalaz i struĉno mišljenje u pogledu izdavanja upotrebne dozvole. Pravo na isplatu naknade iz poloţenog gotovog novca pripada samo osobama koje su izvršile tehniĉki pregled – ĉlanovima komisije i ove osobe nemaju
nikakvih neposrednih potraţivanja od stranke koja je uplatila troškove, jer sva svoja potraţivanja za naknadu troškova ĉlanovi komisije ostvaruju kod organa koji vodi postupak.
Polazeći od navedenog, organi uprave su kao i prvostupanjski sud, pravilno zakljuĉili da u skladu sa naprijed citiranim pravilima postupka, tuţitelju ne pripada pravo da zahtijeva vraćanje poloţenog novca za podmirenje troškova vještaĉenja a u postupku koji je pokrenut po njegovom zahtjevu i koji je okonĉan izdavanjem upotrebne dozvole. Na odluĉivanje o zahtjevu tuţitelja nema nikakvog znaĉaja sumnja tuţitelja da poloţeni novac nije isplaćen ĉlanovima komisije, niti je iz ovog razloga tuţitelj stekao pravo da potraţuje vraćanje uplaćenog iznosa. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odluĉio kada je tuţbu tuţitelja izjavljenu protiv osporenog rješenja odbio kao neosnovanu, a u obrazloţenju pobijane presude navedeni su detaljni razlozi zašto su neosnovani prigovori tuţitelja u tuţbi, koje ponavlja i u ţalbi a koje razloge u cijelosti uvaţava i ovaj sud.
Iz navedenih razloga, tuţitelj neopravdano ţalbom pobija presudu prvostupanjskog suda, pa je ovaj sud primjenom odredbe ĉlana 43. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, ţalbu odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Uţ-196/02 od 26.9.2002.g.)
- By LegaForum
- By Bojanprijedor