- Sun Nov 15, 2020 12:45 pm
#4401
Yılmaz vs. Turkey
(br. 48593/07), 10.11.2020. godine Nema povrede člana 3. Protokola broj 1. uz EK
Aplikant je Ahmet Yavuz Yılmaz, turski državljanin, rođen 1959. godine, po zanimanju advokat.
Slučaj se primarno tiče njegove pritužbe na nejasnoće o pitanju da li je mogao svirati kurdsku pjesmu tokom svoje kampanje za parlamentarne izbore u julu 2007. godine, koju je vodio kao nezavisni kandidat.
Neposredno prije izbora, g. Yılmaz je izbornom vijeću okruga Ardahan postavio pitanje da li bi se puštanje kurdske pjesme iz njegovog vozila za kampanju smatralo krivičnim djelom. Osvrnuo se posebno na odjeljak 58. zakona br. 298 koji predviđa da se samo turski jezik može koristiti u predizbornim kampanjama i odluku Kasacionog suda iz 2005. godine kojom je zaključeno da sviranje ili pjevanje kurdske pjesme ne predstavlja krivično djelo prema domaćem zakonu. Njegov je slučaj, međutim, na kraju odbačen jer Izborno vijeće nije bilo nadležno da odlučuje o ovom pitanju.
Kao kandidat na izborima 22. jula 2007. godine, osporio je izborne rezultate. Zatražio je ponovno brojanje glasova, jer je njegovo ime, obzirom da je bio nezavisni kandidat, štampano na glasačkim listićima manjim fontom od onog koji se koristi za političke stranke. Izborno vijeće odbacilo je njegov zahtjev, utvrdivši da su glasački listići bili u skladu s domaćim zakonom.
Pozivajući se na član 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore), g. Yılmaz tvrdi da tokom svoje izborne kampanje nije mogao puštati kurdsku pjesmu. Također podnosi druge pritužbe zbog
nepravilnosti na glasačkim listićima, strogih sigurnosnih mjera i zbog toga što je morao održati predizborni skup u sportskom centru koji se nalazio daleko od centra grada.
(br. 48593/07), 10.11.2020. godine Nema povrede člana 3. Protokola broj 1. uz EK
Aplikant je Ahmet Yavuz Yılmaz, turski državljanin, rođen 1959. godine, po zanimanju advokat.
Slučaj se primarno tiče njegove pritužbe na nejasnoće o pitanju da li je mogao svirati kurdsku pjesmu tokom svoje kampanje za parlamentarne izbore u julu 2007. godine, koju je vodio kao nezavisni kandidat.
Neposredno prije izbora, g. Yılmaz je izbornom vijeću okruga Ardahan postavio pitanje da li bi se puštanje kurdske pjesme iz njegovog vozila za kampanju smatralo krivičnim djelom. Osvrnuo se posebno na odjeljak 58. zakona br. 298 koji predviđa da se samo turski jezik može koristiti u predizbornim kampanjama i odluku Kasacionog suda iz 2005. godine kojom je zaključeno da sviranje ili pjevanje kurdske pjesme ne predstavlja krivično djelo prema domaćem zakonu. Njegov je slučaj, međutim, na kraju odbačen jer Izborno vijeće nije bilo nadležno da odlučuje o ovom pitanju.
Kao kandidat na izborima 22. jula 2007. godine, osporio je izborne rezultate. Zatražio je ponovno brojanje glasova, jer je njegovo ime, obzirom da je bio nezavisni kandidat, štampano na glasačkim listićima manjim fontom od onog koji se koristi za političke stranke. Izborno vijeće odbacilo je njegov zahtjev, utvrdivši da su glasački listići bili u skladu s domaćim zakonom.
Pozivajući se na član 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore), g. Yılmaz tvrdi da tokom svoje izborne kampanje nije mogao puštati kurdsku pjesmu. Također podnosi druge pritužbe zbog
nepravilnosti na glasačkim listićima, strogih sigurnosnih mjera i zbog toga što je morao održati predizborni skup u sportskom centru koji se nalazio daleko od centra grada.