BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Krivično pravna pitanja
#4549
Pravo zakonskih nasljednika na naknadu troškova krivičnog postupka

Član 189. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009,
16/2009, 53/2009 – dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018)

Pravo na naknadu troškova krivičnog postupka, donošenjem rješenja o obustavi postupka, nakon smrti optuženog, kao imovinsko pravo prelazi na njegove zakonske nasljednike.


Iz obrazloženja:

Dakle, nesporno je da u slučaju obustave postupka, osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na naknadu troškova iz tačke b) stava 2. člana 185. ZKP BiH . Nadalje odredbom člana 189. ZKP BiH naložena je obaveza sudu da u slučaju obustave krivičnog postupka ,donese odluku kojom svi troškovi navedeni u stavu 1. istog člana padaju na teret budžetskih sredstava. Međutim zakonodavac ne pravi razliku u pogledu razloga obustave krivičnog postupka, pa se navedena zakonska odredba odnosi i na slučaj obustave krivičnog postupka uslijed smrti optuženog. Nadalje, nakon smrti optuženog ovo pravo, kao imovinsko pravo, prelazi na njegove zakonske nasljednike, zbog čega po ocjeni Apelacionog vijeća, ne postoji zakonska zapreka da to pravo nasljednici ostvaruju i u krivičnom postupku.

Pri ovome, Apelaciono vijeće je imalo u vidu i zakonsku odredbu iz člana 189. stav 4. ZKP BIH, kojom odredbom je utvrđen rok od tri mjeseca u kome je Sud dužan odlučiti povodom zahtjeva za naknadu nužnih izdataka optuženog i branioca i nagrade branioca. Kako su nasljednici optuženog, prema kojem je obustavljen krivični postupak, u zakonskom roku podnijeli zahtjev za naknadu troškova krivičnog postupka, koji se odnose na podvozne troškove optuženog, to je sud bio u obavezi da o istom zahtjevu odluči vodeći računa o svim troškovima koje je optuženi ima tokom trajanja krivičnog postupka u koje svakako ulaze i troškovi prevoza optuženog. Cijeneći navedeno Vijeće naposljetku primjećuje da je u konkretnom slučaju očigledna intencija zakonodavca bila i na poštivanju načela ekonomičnosti kako budžetska sredstva ne bi bila nepotrebno trošena i na dodatne troškove parničnog postupka65.

Stoga, Apelaciono vijeće nalazi osnovanim žalbene prigovore kojim se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 2. ZKP BiH, odnosno da prvostepeni sud nije pravilno primijenio odredbu člana
189. ZKP BiH, što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje odluke, zbog čega je predmetnu žalbu valjalo uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 1 K 019303 20 Krž 2 od 03.02.2020. godine)

Poštovani mene interesuje nakon koliko vrem[…]

Potrebna je ispravka ovog posta: član 11. stav 1. […]

Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstav[…]

Odluka Ustavnog suda BiH U 8/21

Službeni glasnik BiH, broj 63/21 Ustavni sud Bosne[…]