- Tue Feb 16, 2021 3:27 pm
#4546
Posebne istražne radnje
Član 116. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003– ispr., 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009,
16/2009, 53/2009 - dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018)
Kada se do određenih informacija o učinjenju određenog krivičnog djela dođe putem „slučajnih nalaza“ tokom provođenja posebnih istražnih radnji, pa se isto to djelo kasnije i formalno uvede u naredbe o provođenju posebnih istražnih radnji, od tog momenta takvi dokazi prestaju biti „slučajni nalaz“, te se vrši detaljna provjera uslova iz člana 116. u vezi sa članom 118. ZKP BiH.
Iz obrazloženja:
Prva naredba o provođenju posebnih istražnih radnji izdata je 12.05.2017. godine60, ista se ticala krivičnog djela Krijumčarenja ljudi, a kao bitno lice za ovaj predmet javlja se N.H.. Navedena Naredba nije sporna u kontekstu njene zakonitosti i valjanosti, kao niti naredbe izdate dana 22.05.2017. godine61 i 09.06.2017. godine62. Također, nije sporno niti da se na temelju tako provedenih posebnih istražnih radnji moglo doći do saznanja o potencijalnoj inkriminaciji ovog krivičnog djela kao tzv. slučajnog nalaza, obzirom da isto potpada pod kategoriju krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kako to poznaje član 117. ZKP BiH.
Međutim, ono što se pojavilo kao sporno, to je činjenica da se pitanje krivičnog djela Neovlaštenog prometa opojnim drogama u momentu formalnog uvođenja u predmetnu krivičnu stvar, i to naredbom od 04.07.2017. godine, čini na manjkav način. Naime, Naredbom Suda BiH o provođenju posebnih istražnih radnji, broj S1 2 K 025190 17 Krn 4 od 04.07.2017. godine, a očigledno nakon spoznaje o slučajnom nalazu o inkriminacijama u vezi sa
60 S1 2 K 025190 17 Krn.
61 S1 2 K 025190 17 Krn 2.
62 S1 2 K 025190 17 Krn 3.
neovlaštenim prometom opojnom drogom63, posebne istražne radnje se zvanično proširuju kako i, pored H.N., na lice S.B., tako i na način da se u osnovama sumnje paušalno konstatuje navodno postojanje neovlaštenog prometa opojnim drogama, dok se u dijelu obrazloženja zašto se dokazi ne mogu pribaviti na drugi način, ostaje isključivo na nivou obrazlaganja sa aspekta ranijih inkriminacija u vezi međunarodnog krijumčarenja ljudi, dok se u odnosu na pitanje međunarodne trgovine drogom ne daje nikakvo obrazloženje u kontekstu opravdanosti zadiranja u osnovna ljudska prava i opravdane neophodnosti za istim.
Dakle, pitanje navodne neovlaštene trgovine drogom od Naredbe od 04.07.2017. godine, prestaje biti slučajni nalaz prema kojem se cijeni valjanost ranijih naredbi koje se odnose na drugo krivično djelo, te je bilo neophodno od tog momenta provjeru istih inkriminacija kroz posebne istražne radnje uvesti na zakonit i valjan način, obrazlaganjem uslova iz člana 116. u vezi sa članom 118. ZKP BiH upravo u odnosu na konkretizaciju tih radnji sa aspekta osnova sumnje i otežanosti primjena klasičnih istražnih radnji.
Također, ovo Vijeće je primjetilo da je djelovanje prikrivenog istražioca u periodu od 09.06.2017. godine do 11.07.2017. godine, sa aspekta izdatih naredbi ostalo u domenu krivičnog djela Krijumčarenja ljudi, iako je pomenutom naredbom od 04.07.2017. godine krivično djelo Neovlaštenog prometa opojnim drogama formalno uvedeno u ovu posebnu vrsti istražnih radnji. U tom kontekstu, Apelaciono vijeće ukazuje da se pitanje istog krivičnog djela ne može u istom vremenskom periodu (04.07. – 11.07.2017. godine) cijeniti dvojako – i kao „slučajni nalaz“ po ranije važećoj naredbi, te i kao formalno uvedeno krivično djelo koje se istražuje na osnovu nove naredbe i proširenja istrage.
Stoga, ovo Vijeće je zaključilo da se svi dokazi koji su proizašli iz posebnih istražnih radnji, i to od momenta manjkave naredbe od 04.07.2017. godine, imaju oglasiti kao nezakoniti, u skladu sa doktrinom „plodova otrovne voćke“. Kada tako zaključuje, Apelaciono vijeće ima u vidu da zakonitost određenog dokaza presudno određuje zakonitost prethodnih radnji kojim su ti dokazi prikupljeni.
63 Izvješće prikrivenog istražioca od 19.06.2017. godine.
Ovo Vijeće cijeni da bi razdvajanje radnji dokazivanja izolovano od njihove očigledne hronologije, koja upućuje da su ranije provedene radnje, a čija je zakonitost upitna, dovele i do kasnijih, možda i zakonito provedenih radnji, bilo izigravanje cjelokupnog sistema lanca dokazivanja koji zahtjeva kontinuiranu zakonitost. Na ovakvo stanovište upućuje i samo poimanje doktrine „plodova otrovne voćke“ koja uslovljava zakonitost prethodno pribavljenog dokaza, odnosno saznanje na osnovu kojeg je određeni dokaz i proistekao. Dakle, radi se o širenju ekskluzije dokaza ne samo na one dokaze koji su dobiveni na zakonit način, već i na one dokaze koji su uzročno-posljedično proizilaze iz tih nezakonitih dokaza, a sve u svrhu onemogućavanja upotrebe dokaza dobivenih povredom Ustava (ljudskih prava) i krivičnog postupka.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 K 025190 19 Kžk od 14.02.2020. godine)
https://anwalt-bih.de
Član 116. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003– ispr., 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009,
16/2009, 53/2009 - dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018)
Kada se do određenih informacija o učinjenju određenog krivičnog djela dođe putem „slučajnih nalaza“ tokom provođenja posebnih istražnih radnji, pa se isto to djelo kasnije i formalno uvede u naredbe o provođenju posebnih istražnih radnji, od tog momenta takvi dokazi prestaju biti „slučajni nalaz“, te se vrši detaljna provjera uslova iz člana 116. u vezi sa članom 118. ZKP BiH.
Iz obrazloženja:
Prva naredba o provođenju posebnih istražnih radnji izdata je 12.05.2017. godine60, ista se ticala krivičnog djela Krijumčarenja ljudi, a kao bitno lice za ovaj predmet javlja se N.H.. Navedena Naredba nije sporna u kontekstu njene zakonitosti i valjanosti, kao niti naredbe izdate dana 22.05.2017. godine61 i 09.06.2017. godine62. Također, nije sporno niti da se na temelju tako provedenih posebnih istražnih radnji moglo doći do saznanja o potencijalnoj inkriminaciji ovog krivičnog djela kao tzv. slučajnog nalaza, obzirom da isto potpada pod kategoriju krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kako to poznaje član 117. ZKP BiH.
Međutim, ono što se pojavilo kao sporno, to je činjenica da se pitanje krivičnog djela Neovlaštenog prometa opojnim drogama u momentu formalnog uvođenja u predmetnu krivičnu stvar, i to naredbom od 04.07.2017. godine, čini na manjkav način. Naime, Naredbom Suda BiH o provođenju posebnih istražnih radnji, broj S1 2 K 025190 17 Krn 4 od 04.07.2017. godine, a očigledno nakon spoznaje o slučajnom nalazu o inkriminacijama u vezi sa
60 S1 2 K 025190 17 Krn.
61 S1 2 K 025190 17 Krn 2.
62 S1 2 K 025190 17 Krn 3.
neovlaštenim prometom opojnom drogom63, posebne istražne radnje se zvanično proširuju kako i, pored H.N., na lice S.B., tako i na način da se u osnovama sumnje paušalno konstatuje navodno postojanje neovlaštenog prometa opojnim drogama, dok se u dijelu obrazloženja zašto se dokazi ne mogu pribaviti na drugi način, ostaje isključivo na nivou obrazlaganja sa aspekta ranijih inkriminacija u vezi međunarodnog krijumčarenja ljudi, dok se u odnosu na pitanje međunarodne trgovine drogom ne daje nikakvo obrazloženje u kontekstu opravdanosti zadiranja u osnovna ljudska prava i opravdane neophodnosti za istim.
Dakle, pitanje navodne neovlaštene trgovine drogom od Naredbe od 04.07.2017. godine, prestaje biti slučajni nalaz prema kojem se cijeni valjanost ranijih naredbi koje se odnose na drugo krivično djelo, te je bilo neophodno od tog momenta provjeru istih inkriminacija kroz posebne istražne radnje uvesti na zakonit i valjan način, obrazlaganjem uslova iz člana 116. u vezi sa članom 118. ZKP BiH upravo u odnosu na konkretizaciju tih radnji sa aspekta osnova sumnje i otežanosti primjena klasičnih istražnih radnji.
Također, ovo Vijeće je primjetilo da je djelovanje prikrivenog istražioca u periodu od 09.06.2017. godine do 11.07.2017. godine, sa aspekta izdatih naredbi ostalo u domenu krivičnog djela Krijumčarenja ljudi, iako je pomenutom naredbom od 04.07.2017. godine krivično djelo Neovlaštenog prometa opojnim drogama formalno uvedeno u ovu posebnu vrsti istražnih radnji. U tom kontekstu, Apelaciono vijeće ukazuje da se pitanje istog krivičnog djela ne može u istom vremenskom periodu (04.07. – 11.07.2017. godine) cijeniti dvojako – i kao „slučajni nalaz“ po ranije važećoj naredbi, te i kao formalno uvedeno krivično djelo koje se istražuje na osnovu nove naredbe i proširenja istrage.
Stoga, ovo Vijeće je zaključilo da se svi dokazi koji su proizašli iz posebnih istražnih radnji, i to od momenta manjkave naredbe od 04.07.2017. godine, imaju oglasiti kao nezakoniti, u skladu sa doktrinom „plodova otrovne voćke“. Kada tako zaključuje, Apelaciono vijeće ima u vidu da zakonitost određenog dokaza presudno određuje zakonitost prethodnih radnji kojim su ti dokazi prikupljeni.
63 Izvješće prikrivenog istražioca od 19.06.2017. godine.
Ovo Vijeće cijeni da bi razdvajanje radnji dokazivanja izolovano od njihove očigledne hronologije, koja upućuje da su ranije provedene radnje, a čija je zakonitost upitna, dovele i do kasnijih, možda i zakonito provedenih radnji, bilo izigravanje cjelokupnog sistema lanca dokazivanja koji zahtjeva kontinuiranu zakonitost. Na ovakvo stanovište upućuje i samo poimanje doktrine „plodova otrovne voćke“ koja uslovljava zakonitost prethodno pribavljenog dokaza, odnosno saznanje na osnovu kojeg je određeni dokaz i proistekao. Dakle, radi se o širenju ekskluzije dokaza ne samo na one dokaze koji su dobiveni na zakonit način, već i na one dokaze koji su uzročno-posljedično proizilaze iz tih nezakonitih dokaza, a sve u svrhu onemogućavanja upotrebe dokaza dobivenih povredom Ustava (ljudskih prava) i krivičnog postupka.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 K 025190 19 Kžk od 14.02.2020. godine)
https://anwalt-bih.de
- By Bojanprijedor