BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#788
Utvrđivanje očinstva /materinstva/

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U GRADIŠCI
Broj: __________________
Gradiška, 30.9.2007. godine

Osnovni sud u Gradišci, i to sudija pojedinac P.P., rješavajući u pravnoj stvari tužitelja M.M. i mldb. Nj.M., koga zastupa majka i zakonska zastupnica M.M. iz Gradiške, Brestovčina 22, a ovu punomoćnik J.J., advokat iz Gradiške, protiv tuženog V.V. iz Gradiške, Savski put 166, kojeg zastupa punomoćnik H.I., advokat iz Gradiške, radi utvrđivanja očinstva, vrijednost predmeta spora 1.000,00 KM, po zaključenju glavne, nejavne rasprave održane 31.8.2007. godine u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a odsutnosti uredno obaviještenog predstavnika Centra za socijalni rad Gradiška, donio je dana 30.9.2007. godine


P R E S U D U


Utvrđuje se da je tuženi V.V. biološki otac mldb. tužitelja Nj.M., kojeg je rodila tužiteljica M.M. dana 12.02.1995. godine u Gradišci.

Tuženi je dužan da na ime svog doprinosa za izdržavanje mldb. tužitelja plaća mjesečno po 25% od plate koju ostvaruje u Pekari “Klas” u Gradišci, počev od dana podnošenja tužbe tj. 14.3.2002. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uslovi ili do drugačije odluke suda, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 30 dana, a buduće najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec na ruke ruke tužiteljice M.M., kao majke, te tužiteljima naknaditi troškove spora u iznosu od 2.220,00 (dvije hiljade dvije stotine i dvadeset) KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ž e n j e

U tužbi i tokom postupka tužitelji su naveli da su tužiteljica M. i tuženi zasnovali vanbračnu zajednicu života 1992. godine i da je iz te veze začet mldb. tužitelj Nj. Kad je saznao da je tužiteljica ostala u drugom stanju, tuženi ju je napustio, a nakon rođenja djeteta 12. 02. 1995.godine, nije htio da prizna očinstvo. Kako tužiteljica, osim sa tuženim, nije ni s kim drugim održavala seksualne odnose, to je tuženi otac mldb. Nj. Tužitelji su predložili da se presudom utvrdi očinstvo, a zahtjev za izdržavanje mldb. djeteta nisu postavili.
U odgovoru na tužbu i tokom postupka tuženi je osporio očinstvo ističući da se u periodu začeća djeteta nalazio na ratištu i da tada nije održavao intimne odnose sa tužiteljicom.

U toku postupka, po prijedlogu tužilaca, izvedeni su dokazi uvidom u izvod iz matične knjige rođenih za mldb. tužitelja, saslušani su tužiteljica i tuženi u svojstvu parničnih stranaka, saslušani svjedoci R.R., M.Đ. i S.S., pročitani su podaci dostavljeni od Pekare ”Klas” Gradiška i preduzeća “Put” Gradiška, te izvršeno vještačenje DNK metodom po Biološkom fakuletu iz Beograda.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza i na osnovu utvrđenih činjenica, sud je u smislu čl. 8 i 123 st. 2 Zakona o parničnom postupku (“ Službeni glasnik RS” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:

Prema odredbama čl. 137 Porodičnog zakona (“Službeni glasnik RS” br. 54/02, u daljem tekstu: PZ), pravo na podizanje tužbe za utvrđivanje očinstva pripada djetetu i njegovoj majci. Polazna tačka u dokazivanju očinstva je pretpostavka polnog opštenja stranaka u periodu začeća djeteta (čl. 144 PZ) i ona u sadejstvu sa ostalim činjenicama može biti odlučna za utvrđenje očinstva. Drugu grupu dokaza čine vještačenja koja omogućavaju savremena dostignuća nauke kao npr. vještačenje analizom krvnih grupa, tipizacijom tkiva, DNK metodom itd.

Na osnovu izjava svjedoka i parničnih stranaka utvrđeno je da su tužiteljica i tuženi održavali intimnu vezu u periodu od kraja 1992. do jeseni 1994. godine, ali da su odnosi bili neredovni, obzirom da je tuženi bio vojni obveznik i u tom periodu uglavnom bio na ratištu, a sa tužiteljicom se susretao za vrijeme redovnog odsustva iz vojske. Mldb. tužitelj je začet krajem proljeća 1994. godine. Tužiteljica, te svjedoci S.S. i M.Đ. su tvrdili da se u tom periodu tuženi nalazio na dužem odsustvu iz vojske jer je bio lakše ranjen od granate, dok je tuženi izjavio, a njegove navode je potvrdio i svjedok R.R., koji je vlasnik pekare u kojoj tuženi radi, da od februara pa do avgusta 1994. godine tuženi nije dolazio kući već je u cijelom tom periodu bio vojno angažovan.

Na osnovu nalaza i mišljenja Biološkog fakulteta u Beogradu utvrđeno je da je DNK analiza pokazala da je tuženi biološki otac mldb. tužitelja. Tuženi je prigovorio ovom nalazu, ali njegove primjedbe ovaj sud nije prihvatio jer je pomenuti način utvrđivanja očinstva najsavremenija i najpouzdanija metoda utvrđivanja očinstva genetičkom metodom. Imajući u vidu da praktično ne postoji vjerovatnoća da dva lica imaju identičan DNK profil, paušalni prigovor tuženog na ovaj nalaz se ne može prihvatiti osnovanim. Iz istih razloga se ne može prihvatiti tačnom tvrdnja tuženog i iskaz svjedoka R.R., da tuženi od februara do avgusta 1994. godine nije dolazio kući.

Kako je na nesumnjiv način utvrdjeno da je tuženi biološki otac mldb. tužitelja udovoljeno je tužbenom zahtjevu tužitelja.

Iako u tužbi nije postavljen zahtjev za izdržavanje, sud je u smislu odredbe čl. 265 st. 2 PZ po službenoj dužnosti odlučio o obavezi tuženog da doprinosi izdržavanju maloljetnog djeteta. Prilikom određivanja visine ovog doprinosa sud je cijenio sve okolnosti koje propisuje odredba čl. 253 PZ, a naročito materijalne, stambene i druge socijalne prilike tužiteljice i tuženog, te potrebe mldb. tužitelja u vezi ishrane, oblačenja, školovanja itd. Tuženi je fizički zdrav, sposoban za rad i mjesečno prima kao radnik zaposlen kod privatnog poslodavca po 300,00 KM. Primanja tužiteljice odnosno majke zajedničkog maloljetnog djeteta su približno iste visine, ali je sud posebno cijenio njen doprinos koji se ogleda u svakodnevnoj brizi o zaštiti i vaspitanju djeteta, shodno čl. 254 PZ. Takođe sud je imao u vidu da tuženi nema drugih zakonskih obaveza u pogledu izdržavanja.

Cijeneći sve naprijed utvrđene činjenice sud je zaključio da je doprinos za izdržavanje u visini jedne četvrtine mjesečne plate tuženog srazmjeran potrebama mldb. tužitelja i mogućnostima tuženog, pa je obavezao tuženog da doprinosi za izdržavanje mldb. tužioca sa 25% od mjesečne zarade koju ostvaruje, počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uslovi.

Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbi čl. 386 st. 1 ZPP u vezi sa čl. 142 PZ. Ovi troškovi se sastoje od sudskih taksi na tužbu i presudu u iznosu od po 10,00 KM, shodno tarifnom broju 1 tačka 3 Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (Sl. glasnik RS br. 18/99 do 97/04), troškova vještačenja u iznosu od 1.000,00 KM, te troškova sastava tužbe i zastupanja tužitelja na tri ročišta u iznosu od po 300,00 KM, u skladu sa tarifnim brojem 3 i 12 Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad advokata (Sl. glasnik RS br. 68/05), što ukupno iznosi 2.220,00 KM.


S U D I J A
P.P.




POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Imenovanje za sekretara SO

Sve zavisi od vašeg trenutnog poslodavca. K[…]

Şık v. Turkey

Şık v. Turkey (No. 2) (br. 36493/17), 24.11.20[…]

Bardali vs Switzerland

Bardali v. Switzerland (br. 31623/17), 24.11.2020.[…]

RAZVOD BRAKA u BiH

Nema načina da dođe do neke prevare. Šta se[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja