BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#786
Utvrđivanje i podjela zajedničke imovine bračnih supružnika

Izvor: https://advokat-prnjavorac.com

Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude u predmetu utvrđivanje i diobe bračne tekovine.

Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.

Primjer pripremila: sudija Gorjana Popadić, Vrhovni sud Republike Srpske.
Recenzija: sudija Staka Gojković, Vrhovni sud Republike Srpske.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U GRADIŠCI
Broj: ___________________
Gradiška, 10.02.2007. godine

Osnovni sud u Gradišci i to sudija pojedinac D.D., rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice K.K. iz Gradiške, Kumodraška ulica br. 38, koju zastupa punomoćnik Č.A., advokat iz Gradiške, protiv tuženog P.K. iz Gradiške, Kumodraška ulica br. 38, kojeg zastupa punomoćnik L.L., advokat iz Gradiške, radi utvrđivanja i diobe bračne tekovine, vrijednost predmeta spora 100.000,00 KM, nakon glavne rasprave održane dana 10.01.2007. godine u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, donio je dana 10.02.2007. godine


P R E S U D U


Utvrđuje se da su nekretnine označene kao kč. br. 539/3 „gradilište“ sa jednospratnom porodičnom stambenom zgradom u površini od 250 m2 upisana u zk.ul. 1739 k.o. Gradiška selo i kč. br. 1019 „voćnjak“ površine 517 m2 upisana u zk.ul. 1642 k.o. Gradiška selo, zajednička imovina parničnih stranaka, te da udio svake od stranaka u toj imovini iznosi ½ dijela, slijedom čega se nalaže tuženom da to prizna i trpi da se tužiteljica uknjiži kao suvlasnik navedenih nekretnina sa ½ dijela u zemljišnim knjigama, kao i da trpi diobu ovih nekretnina u odgovarajućem postupku razvrgnuća zajednice nekretnina.
Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

Tuženi se obavezuje da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 /dvijehiljadeosmstotina/ KM u roku od 30 dana, pod prijetnjom izvršenja.


O b r a z l o ž e n j e


Tužiteljica je u tužbi i tokom postupka navela da su ona i tuženi bili bračni supružnici od 10.01.1967. godine do 15.6.1996. godine, kada je njihov brak razveden, mada je faktička zajednica života prekinuta još u septembru 1995. godine. Navodi da su u toku braka svojim radom stekli nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude. U sticanju ove imovine sudjelovale su obje stranke doprinosom iz ličnog dohotka koji su ostvarivali radeći u preduzeću „Metal“ u Gradišci, a ona je osim toga doprinosila i radom u domaćinstvu te staranjem o djeci rođenoj u braku sa tuženim. Iako se radi o zajedničkoj imovini koju su stranke stekle radom u toku braka, u zemljišnim knjigama izvršena je uknjižba prava vlasništva na nekretninama na ime tuženog sa 1/1 dijela. Tužiteljica smatra da je njen udio u spornoj imovini veći od udjela tuženog i da iznosi 2/3 dijela, te predlaže da se utvrdi da su sporne nekretnine bračna tekovina parničnih stranaka i da njen udio u sticanju iznosi 2/3 dijela, te da se tuženom naloži da trpi diobu tih nekretnina i uknjižbu njenog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.

U odgovoru na tužbu i tokom postupka tuženi je priznao da su spornu imovinu stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Međutim, kako je njegova plata uvijek bila veća od plate tužiteljice, on smatra da njegov udio u sticanju ove imovine iznosi 2/3 dijela, pa priznaje tužiteljici pravo suvlasništva na navedenim nekretninama od 1/3 dijela i predlaže da se sa viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbije.

U postupku su izvedeni dokazi saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka A.A., F.F., Ž.F. i M.M., uvidom u spis ovog suda br. PI-110/95, zk. uloške br. 1739 i 1642 k.o. Gradiška selo, čitanjem potvrde preduzeća „Metal“ Gradiška br. 52/06 od 18.11.2006. godine, uvjerenja Poreske uprave-Područna jedinica Gradiška br. 76/06 od 04.11.2006. godine i kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 26.5.1980. godine između tuženog kao kupca i J.J. kao prodavca. Ovi dokazi su provedeni po prijedlogu obje stranke.

Cijeneći izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. glasnik RS br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Među strankama je nesporno da su tužiteljica i tuženi u toku trajanja braka stekli nekretnine koje su predmet ovog spora i da su iste njihova bračna tekovina, mada su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženog sa 1/1 dijela. Sporna je veličina doprinosa svake od parničnih stranaka u sticanju ove imovine.

Na osnovu potvrde preduzeća „Metal“ Gradiška je utvrđeno da su i tužiteljica i tuženi bili zaposleni u tom preduzeću za cijelo vrijeme dok je trajala njihova bračna zajednica, da je tuženi bio VKV bravar, a tužiteljica NK radnica, da je plata tuženog bila veća od plate tužiteljice za oko 25%, te da je oboma odobren i isplaćen stambeni kredit u dva navrata i to 1983. i 1985. godine, koji krediti su u cjelosti otplaćeni u toku trajanja braka.

Na osnovu uvjerenja Poreske uprave-Područna jedinica Gradiška utvrđeno je da je tuženi u periodu od 1975. do 1985. godine obavljao dopunsku zanatsku djelatnost i time ostvarivao dodatni prihod.

Saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka utvrđeno je da su obje stranke pomagale radnicima pri izgradnji porodične stambene zgrade i to tako što je tuženi nosio građevinski materijal i obavljao pomoćne fizičke poslove, dok je tužiteljica kuhala za radnike, a obavljala je i sve poslove u domaćinstvu te se brinula o čuvanju i vaspitanju zajedničke djece stranaka.

Prema tome, stranke su u sticanju spornih nekretnina sudjelovale kako fizičkim radom tako i novčanim doprinosom (zaradama i kreditima).

Prema odredbama čl. 270 st. 5 u vezi sa čl. 272 i 273 Porodičnog zakona (Sl. glasnik RS br. 54/02, u daljem tekstu: PZ), za nastanak zajedničke imovine potrebno je da se ispune dvije pretpostavke: prva – da je riječ o imovini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice i druga – da se radi o imovini nastaloj „radom“ bračnih supružnika. Pojam „rada“ kao pretpostavke za sticanje imovine ne treba shvatiti u užem smislu samo kao ekonomsku kategoriju koja bi polazila od neposrednog rezultata rada, već u širem smislu koji obuhvata i tzv. „posredni rad“ kojim jedan supružnik, pomažući drugome u obavljanju raznih poslova u domaćinstvu, ovome omogućava da realno stiče prihode.

Zakonska je pretpostavka da svakom od bračnih supružnika pripada po ½ dijela zajedničke imovine, kako to propisuje čl. 272 st. 1 PZ. U smislu čl. 273 st. 1 istog zakona, svaki od supružnika može tražiti da mu se odredi veći udio, ali mora da dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog supružnika.

Prilikom određivanja doprinosa supružnika u sticanju zajedničke imovine ne uzima se u obzir samo visina zarade koju su ostvarili već i pomoć jednog supružnika drugome, rad u domaćinstvu i porodici, briga o djeci i svaki drugi vid saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 273 st. 2 PZ).

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je doprinos stranaka u sticanju zajedničke imovine jednak i da nijedna od stranaka nije dokazala da je njen doprinos očigledno veći. Tuženi je, doduše, u toku braka ostvarivao veći lični dohodak nego tužiteljica, a pored toga je ostvarivao i dopunski prihod obavljajući bravarske poslove. Međutim, tužiteljica je obavljala sve kućne poslove, brinula se o ishrani, čistoći, vaspitanju i njezi djece te je time omogućila tuženom da dopunskim radom ostvaruje povećanu zaradu. Navedenim radom, unatoč manjem ličnom dohotku, tužiteljica je jednako pridonijela sticanju zajedničke imovine kao i tuženi. No, rad tužiteljice kao majke i domaćice nije tolikog značaja u odnosu na rad tuženog, kako to smatra tužiteljica, pa doprinos tužiteljice u sticanju zajedničke imovine nije očigledno veći od doprinosa tuženog.

Stoga je ovaj sud utvrdio da udio svake stranke u zajedničkoj imovini iznosi po ½ dijela, te je do ovog omjera udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, a sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljicu odbio.

Kako su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženog sa 1/1 dijela, tuženi je dužan trpjeti uknjižbu suvlasničkog dijela tužiteljice od ½ u zk. ulošcima, te omogućiti tužiteljici da svoj dio izdvoji u postupku diobe.

Pošto je tužiteljica u parnici djelimično uspjela (sa 5/6 dijela tužbenog zahtjeva), to su joj parnični troškovi dosuđeni srazmjerno njenom uspjehu u sporu, a na osnovu čl. 386 st. 2 ZPP. Pri tome su tužiteljici priznati troškovi sudskih taksa na tužbu i presudu u iznosu od po 1000,00 KM, te troškovi zastupanja po advokatu na tri ročišta u iznosu od po 450,00 KM, u skladu sa tarifnim brojem 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (Sl. glasnik RS br. 68/05).


S U D I J A :
D.D.



POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Pozdrav imam sljedeći upit: put do naše p[…]

Prijedlog za izvršenje Dostavljam uz pri[…]

U R E D B U O USLOV1MAI NAČINU POLAGANJA STRUČNO[…]

Uredba O NAČINU FINANSIRANJA I UPRAVLJANJA GARANC[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja