BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#800
Utvrđenje smetanja suposjeda stana kao stvari sa mjerom obezbjeđenja
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: _____________________
Banja Luka, 16.02.2008. godine

Osnovni sud u Banjoj Luci, i to sudija pojedinac V.V., rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice S.S. iz Banja Luke, Milana Tepića 35, protiv tuženog P.S. iz Banja Luke, Milana Tepića 35, radi smetanja suposjeda stana, vrijednost predmeta spora 3.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane dana 16.01.2008. godine u prisutnosti stranaka, donio je dana 16.02.2008. godine

R J E Š E N J E

Utvrđuje se da je tuženi smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičkom suposjedu stana koji se nalazi u Banjoj Luci u Ul. Milana Tepića 35, IV sprat lijevo, na taj način što je dana 27.9.2007. godine promijenio bravu na ulaznim vratima stana, slijedom čega se tuženom nalaže da tužiteljici vrati oduzeti suposjed stana tako što će na ulazna vrata stana vratiti staru bravu ili tužiteljici predati ključeve nove brave, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 150,00 (slovima: stotinu i pedeset) KM, sve u roku od 15 dana, te mu se zabranjuje da ubuduće uznemirava tužiteljicu u suposjeda toga stana, pod prijetnjom novčane kazne

Određuje se mjera obezbjeđenja kojom se nalaže tuženom da tužiteljici preda duplikat ključa nove brave koju je postavio na ulazna vrata stana koji se nalazi u Banjoj Luci u Ul. Milana Tepića 35, IV sprat lijevo, u roku od 12 sati, pod prijetnjom izvršenja.

Ova mjera obezbjeđenja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri obezbjeđenja, a najduže do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje.


O b r a z l o ž e n j e


Tužiteljica je u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 07.10.2007. godine navela da se zajedno sa tuženim, koji je njezin bivši muž, nalazila u suposjedu stana u Banjoj Luci, Milana Tepića 35, IV sprat lijevo. Tuženi joj je dana 27.9.2007. godine oduzeo suposjed ovoga stana tako što je u njenoj odsutnosti promijenio bravu na ulaznim vratima stana, pa ona svojim ključem nije mogla otključati vrata i ući u stan. Tuženi odbija da joj preda duplikat ključa za novu bravu, a uz to joj je i usmeno zabranio ulazak u stan i korištenje istog. Takvim postupkom tuženi je tužiteljici oduzeo posljednji mirni suposjed navedenog stana, pa tužiteljica zahtjeva da joj se pruži zaštita prema posljednjem stanju suposjeda odnosno da se udovolji njenom tužbenom zahtjevu na način kako je navedeno u izreci ovog rješenja. Budući da tužiteljica nema mogućnosti da sebi osigura drugi smještaj, a privremeno boravi kod komšija B. u istoj zgradi, te da ne može doći ni do svoje odjeće i obuće, u cilju sprečavanja nasilja predložila je da sud odredi mjeru obezbjeđenja i naloži tuženom da joj odmah preda duplikat ključa od stana, kako bi mogla doći do najneophodnijih stvari.

Tuženi je u odgovoru na tužbu i tokom postupka porekao tužbene navode. Istakao je da je tužiteljica još u maju 2007. godine svojevoljno napustila stan i otišla kod svog ljubavnika, pa je on morao postaviti novu bravu na ulazna vrata stana, kako bi onemogućio ljubavnika tužiteljice da uđe u stan. Nadalje je naveo da su odnosi između njega i tužiteljice u tolikoj mjeri poremećeni nakon što je njihov brak razveden, da je nemoguć život u istom stanu, pa se jedno od njih mora odseliti. Konačno je predložio da se tužbeni zahtjev odbije, kao i prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.

U dokaznom postupku, po prijedlogu tužioca provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka P.P. i J.B., te uvidom u spis ovog suda br. RI-32/07, a po saglasnom prijedlogu parrničnih stranaka dokaz njihovim saslušanjem, pa je ocjenjujući izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud našao dokazanim da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom suposjedu spornog stana i da ju je tuženi smetao u suposjedu na način opisan u tužbi, a što su uslovi za pružanje posjedovne zaštite po čl. 78. i 79. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, dalje :ZOSPO), u vezi sa čl. 425 ZPP.

Naime, svjedoci J.B. i P.P., koji stanuju u istoj zgradi u kojoj se nalazi stan parničnih stranaka, su potvrdili u cjelosti navode tužiteljice da je tuženi početkom jeseni 2007. godine promijenio bravu na ulaznim vratima stana od kada tužiteljica više nema pristup u stan, pa privremeno boravi kod svjedokinje J.B. Ovo je svjedocima lično poznato kao najbližim komšijama stranaka. Svjedok P.P. je osim toga čuo kad je tuženi govorio da nikad više tužiteljici neće dozvoliti ulazak u stan. Svjedocima je poznato da su odnosi između parničnih stranaka poremećeni, ali su bili kategorični da je tužiteljica stanovala u stanu sve do kraja septembra 2007. godine, pa je tužba, koju je tužiteljica podnijela 07. 10. 2007.godine blagovremena u smislu člana 77. ZOSPO. Iskazima ovih svjedoka opovrgnuti su i navodi tuženog da je tužiteljica izašla iz stana u maju te godine. Pored toga, iz zapisnika sačinjenog kod ovog suda 30. 09. 2007. godine u vanparničnom postupku koji se vodi između parničnih stranaka radi diobe spornog stana, proizlazi da je tuženi izjavio da tužiteljica sada boravi kod komšija B., što protivrječi navodima njegovog odgovora na tužbu, po kojima je tužiteljica otišla svom ljubavniku.

Iz gore navedenog proističe da je radnjom tuženog tužiteljica potpuno isključena iz vršenja suposjeda, pa su se stekli uslovi da se tužiteljici pruži posjedovna zaštita, shodno odredbi čl. 80 ZOSPO, po kojoj suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima sa drugim suposjednikom, ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu vršenja faktičke vlasti na stvari koja je u njihovom suposjedu.

Prigovor tuženog da je nemoguć život stranaka u istom stanu zbog poremećenih međusobnih odnosa, nema uticaja na rješenje ove pravne stvari, a stranke će u postupku diobe urediti svoje međusobne odnose u pogledu prava na predmetni stan, kao i obim korištenja stana, a do tada oboje imaju pravo da stan drže u suposjedu.

U smislu čl. 269 st. 1 ZPP mjera obezbjeđenja se može odrediti ako predlagač učini vjerovatnim postojanje svog potraživanja odn. prava i ako postoji opasnost da ostvarivanje potraživanja bude osujećeno ili znatno otežano kao i kad postoji opasnost nastanka štete za predlagača.

Ovaj sud je mišljenja da je određivanje mjere obezbjeđenja koju je predložila tužiteljica opravdano, obzirom da tužiteljica nema drugi smještaj osim spornog stana, a u tom stanu su ostale sve njene stvari koje su joj neophodne za svakodnevni život, pa je radi sprečavanja nastanka štete po tužiteljicu odredio predloženu mjeru obezbjeđenja, shodno odredbi čl. 273 st. 1 t. 1 ZPP.

Odluka o trajanju izrečene mjere obezbjeđenja se temelji na odredbi čl. 281 ZPP.

Odluka o parničnim troškovima se temelji na čl. 386 st. 1 ZPP. Troškovi se odnose na sudsku taksu na tužbu u iznosu od 50,00 KM, taksu na rješenje u iznosu od 50,00 KM te taksu na prijedlog i odluku o mjeri obezbjeđenja u iznosu od 50,00 KM, prema tarifnom broju 1 tačka 5 Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (Sl. glasnik RS br. 18/99 do 97/04).


S U D I J A
V.V.



POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja, a protiv odluke o mjeri obezbjeđenja u roku od 8 dana od dana dostavljanja rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba protiv odluke o mjeri obezbjeđenja ne odlaže izvršenje te odluke.

https://www.advokat.attorney/
Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

Aggerholm vs. Denmark

Aggerholm vs. Denmark (br. 45439/18), 15.9.2020. […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja