BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#809
Utvrđenje punovažnosti usmenog testamenta

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: ____________________
Trebinje, 05.04.2008. godine.

Osnovni sud u Trebinju, i to sudija J. J., u pravnoj stvari tužilje S. G. iz Trebinja, Ul. Sava Vladislavića 8, koju zastupa punomoćnik P. D., advokat iz Trebinja, Jovana Dučića, 2, protiv tuženog T. M. iz Zagore, opština Nevesinje, koga zastupa punomoćnik Š. M., advokat iz Nevesinja, Alekse Šantića 14, radi utvrđenja punovažnosti usmenog testamenta, vrijednost spora 20.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane 20.03.2008. godine u prisustvu parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, donio je dana 05.04.2008. godine


P R E S U D U

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužilje S. G. kojim je tražila da se utvrdi da je punovažan usmeni testament sad pok. B. M. iz Trebinja, Mokri Dolovi 4, kojim je dana 07. 01.2007. godine pred svjedocima J. F. i V. F., u njihovoj kući u Trebinju, Ul. Župana Grda 1, izjavio svoju posljednju volju da tužilji, nakon njegove smrti, ostavlja svoj stan u Trebinju, u naselju Mokri Dolovi broj 4.
Odbija se zahtjev tuženog da mu tužilja nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 (hiljadusedam stotina) KM.

O b r a z l o ž e nj e

Tužilja je u tužbi i tokom rasprave navela da je pok. B. M., stric njene majke, da je sam živio u svom stanu u Trebinju, Mokri Dolovi 4, jer se nije ni ženio ni porodicu zasnivao. Veoma je volio tužilju, često joj je kupovao različite poklone, pratio je u školu dok je bila mala, a slao joj je, prema svojim mogućnostima, i novca dok je bila na studijama u Sarajevu, iako su njeni roditelji imali dovoljno novca da je izdržavaju. Pošto je živio sam skoro je svakodnevno navraćao u kuću roditelja tužilje. Bio je dobrog zdravlja sve do početka 2007. godine kada ga je oko pravoslavnog Božića, iznenada nešto počelo probadati u prsima. Upravo na sam Božić, dok je bio za trpezom, kao gost, zvani ''polaznik'', u kući J. i V. F., nešto ga je jako ''presijeklo'' preko grudi, pa je, nakon što je prvi bol prošao, izjavio da ostavlja tužilji stan u Trebinju, u naselju Mokri Dolovi, u kome je živio, a prisutnim svjedocima J. i V. izričito je naglasio: ''Eto da znate, vi ste svjedoci''. On je i ranije, u više navrata, ispoljavao identičnu volju, upravo svjedocima i ove svoje posljednje volje iskazane 07.01.2007. godine. Svjedoci su mu bili vrlo bliski, a inače svjedokinja J. mu je bratanica, a svjedok V. zet, pa je kod njih veoma često navraćao. Pokojni B. je, nakon zdravstvenih tegoba koje su izbile 07.01.2007. godine, živio još 7 dana, a bio je smješten u bolnici u Trebinju gdje je i umro 14.01.2007. godine. Tri dana nakon njegove smrti svjedoci njegove posljednje volje J. i V. F. ponovili su pred Osnovnim sudom u Trebinju izjavu zavještaoca B. navodeći kad, gdje i u kojoj prilici je zavještalac izjavio svoju posljednju volju. Ovaj sud je svojim rješenjem broj O. 14/07 od 12.05.2007. godine proglasio u ostavinskom postupku usmeni testament pok. B. Međutim, brat zavještaoca, tuženi T. M., osporio je punovažnost testamenta, jer bi, da nije usmenog testamenta, on bio nasljednik. Tužilja je predložila da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je punovažan predmetni usmeni testament.

Činjenice na kojima je zasnivala svoj zahtjev tužilja je dokazivala izvođenjem sljedećih dokaza: saslušanje svjedoka testamenta, izvod iz knjige umrlih za pok. B. M., uvid u spis ovog suda broj O. 14/07, te izvještaj Opšte bolnice u Trebinju broj 76-1/07 od 14.01.2007. godine o liječenju i smrti zavještaoca.

U odgovoru na tužbu i na raspravi tuženi je tvrdio da ne spori iskaze svjedoka testamenta, niti da je pok. B. izjaviio svoju posljednju volju onako kako su je svjedoci ponovili pred sudom. Međutim, tuženi je smatra, da u konkretnim okolnostima, nisu bili ispunjeni uslovi za punovažnost usmenog testamenta pok. B., a koje propisuje čl. 76. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80- u daljem tekstu: ZN). Prije svega, prema navodima tuženog, nisu postojale izuzetne prilike zbog kojih zavještalac nije bio u mogućnosti da sačini pismeni testament. Zavještalac je, nakon ozbiljnog srčanog napada 07.01.2007. godine živio još 7 dana, koje je proveo na liječenju u Opštoj bolnici u Trebinju, a za to svo to vrijeme bio je svjestan, mogao je potpuno normalno komunicirati, čitao je novine do posljednjeg dana života, kada je 14.01.2007. godine od jačeg srčanog udara preminuo. Stoga je predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

Da bi dokazao ove činjenice tuženi je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka dr S. K. i medicinske sestre S. P.

Nakon što je ocijenio dokaze, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07 – u daljem tekstu: ZPP), koje su pred sudom izvele parnične stranke, sud nalazi da je tuženi dokazao da nisu bili ispunjeni svi uslovi za punovažnost navedenog usmenog testamenta.

Odredbom čl. 76. ZN propisano da zavještalac može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament (stav 1.). Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sačinjen (stav 2.).

Prema tome, za punovažnost usmenog testamenta potrebno je da su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi: da je zavještalac svoju posljednju volju izjavio u izuzetnim prilikama; da usljed takvih izuzetnih prilika nije bio u mogućnosti sačiniti pismeni testament; da je svoju posljednju volju zavještalac usmeno izjavio pred dva svjedoka i da je zavještalac umro dok su trajale izuzetne prilike zbog kojih on nije bio u mogućnosti da sačini pismeni testament ili prije isteka 30 dana od prestanka izuzetnih okolnosti.

Po mišljenju ovog suda ne može se uzeti da zavještalac nije bio u mogućnosti da, dok je ležao 7 dana u Opštoj bolnici u Trebinju, sačiniti redovan, pismeni testament.

Saslušani svjedok dr S. K., koji je bio ljekar na odjeljenju na kome je ležao zavještalac, potvrdio je u svom iskazu da je pok. B. bio potpuno svjestan dok je ležao u bolnici, komunicirao je, iako je, istina, s vremena na vrijeme otežano pričao. Svjedok je istakao da ga je svakodnevno pregledao za vrijeme vizite bolesnika i uočio je da je čitao nekad novine, nekad neku knjigu. Odgovarao je na pitanja, ali mimo toga nije razgovarao.

Ovakvo zapažanje dr K. u potpunosti je potvrdila i svjedokinja S. P. koja je bila zadužena za liječenje pacijenta B.

I parnične stranke nijesu sporile da je pok. B., dok je ležao u bolnici mogao s njima razgovarati jer su ga svakodnevno posjećivali. I svjedoci usmenog testamenta u svom su iskazu kazali da su u tri navrata posjetili pok. B. dok je ležao u bolnici i s njim razgovarali. Istakli su da je on bio potišten, svjestan da je već bio pretrpio srčani udar. Sjećaju se da im je pok. B., kada su ga prvi put posjetili, rekao da mu donesu neku knjigu kako bi prekratio vrijeme u bolnici što su i učinili.

U ovakvim okolnostima svog zdravstvenog stanja dok je liječen u bolnici u Trebinju, zavještalac je, nesumnjivo, bio u mogućnosti, gledano i subjektivno i objektivno, da sačini pismeni testament.

Izuzetne prilike pod kojima se priznaje punovažnost usmenog testamenta procjenjuju se prema konkretnim okolnostima, ali priznanje punovažnosti usmenog testamenta opravdano je samo ako zavještalac u konkretnim prilikama nije bio u mogućnosti da sačini pismeni testament.

Iz izloženog slijedi da nisu bili ispunjeni uslovi iz čl. 76. ZN za punovažnost usmenog testamenta, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

Iako je odredbom čl. 396. st.1. ZPP-a propisano da je stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, tuženi je, kao stranka koja je uspjela u sporu, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka jer nije opredjeljeno naveo troškove koje zahtjeva do završetka glavne rasprave. Odredbom čl. 396. ZPP-a propisano da o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke bez raspravljanja (stav 1.). Stranka je dužna da u zahtjevu opredijeljeno navede troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna da stavi najdocnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna da zahtjev za naknadu troškova stavi u prijedlogu o kome sud treba da odluči (st. 2.).

Međutim, u konkretnoj parnici tuženi nije postavio zahtjev sa opredijeljeno navedenim troškovima postupka do završetka glavne rasprave, nego je zahtjev predao tek dan nakon okončanja glavne rasprave, u pisarnicu suda. Zbog toga što tuženi nije predao zahtjev u kome je opredijeljeno naveo troškove do završetka raspravljanja, dakle, blagovremeno, izgubio je pravo na troškove postupka.

S u d i j a
J. J.

POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

CSD
Unuane protiv Engleske

Unuane v. the United Kingdom (br. 80343/17), 24.11[…]

Le Mailloux protiv France (br. 18108/20), 3.12[…]

Yevgeniy Dmitriyev v. Russia (br. 17840/06), 1.1[…]

Danilov protiv Rusije

Danilov protiv Rusije (br. 88/05), 1.12.2020.[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja