BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#794
Utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti po osnovu pravnog posla i upisa tog prava u zemljišne knjige

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: ____________________
Banja Luka, 04.5.2007. godine


Osnovni sud u Banjoj Luci, i to sudija pojedinac M.M., rješavajući u pravnoj stvari tužitelja B.I. iz Banja Luke, Meše Selimovića 12, koga zastupa punomoćnik J.J., advokat iz Banja Luke, protiv tuženog Z.Z. iz Banja Luke, Karađorđeva 101, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, vrijednost predmeta spora 1.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane dana 04.4.2007. godine u prisustvu parničnih stranaka i punomoćnika tužitelja, donio je dana 04.5.2007. godine


P R E S U D U


Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je na osnovu usmenog ugovora kojeg je u toku 2005. godine zaključio njegov pravni prednik I.I. sa pravnim prednikom tuženog M.Z., stekao pravo stvarne služnosti prolaza kolima i pješice preko parcele tuženog označene kao kč.br. 1873/2 upisana u zk.ul. 11090 k.o. Motike, a radi prilaza svojoj parceli označenoj kao kč.br. 2267 upisana u zk.ul. 8018 k.o. Motike, što je tuženi dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava stvarne služnosti u zemljišnu knjigu, a u protivnom tu ispravu će zamijeniti sudska presuda.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.


O b r a z l o ž e n j e


U tužbi od 12. 06. 2006. godine i tokom postupka tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik parcele označene kao kč.br. 2267 upisana u zk.ul. 8018 k.o. Motike, koju je naslijedio od svog oca I. Njegov otac se 2005. godine dogovorio sa ocem tuženog M. da u svrhu prilaza navedenoj parceli može prelaziti preko parcele označene kao kč.br. 1873/2 upisana u zk.ul. 11090 k.o. Motike, koja je pripadala ocu tuženog. Nažalost, I. i M. su umrli početkom 2006 godine. Nakon smrti svog oca, tuženi je počeo sprečavati tužitelja i članove njegove porodice da prelaze preko njegove parcele govoreći da ne priznaje nikakav dogovor koji je njegov otac sklopio sa ocem tužitelja. Stoga je tužitelj predložio da se presudom utvrdi da je stekao na osnovu pravnog posla pravo služnosti prolaza kolima i pješice preko označene parcele tuženog. Tražio je i naknadu troškova postupka.

U odgovoru na tužbu i tokom postupka tuženi je osporio navode tužbe ističući da nikakav ugovor nije zaključen, te da se nisu stekli zakonom propisani uslovi za sticanje prava stvarne služnosti na osnovu pravnog posla. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

U dokaznom postupku tužitelj je izveo dokaze čitanjem zk.ul. 8018 i 11090 k.o. Motike te saslušanjem svjedoka P.P., a na njegov prijedlog je proveden i dokaz uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem po geometru R.R. Tuženi je proveo dokaz saslušanjem svjedoka A.A. i B.B., pa je na osnovu ocjene svih provedenih dokaza u smislu člana 8 Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Na osnovu neposrednog opažanja suda uvidjajem na licu mjesta i nalaza i mišljenja vještaka geometra, utvrđeno je da navedene parcele tužitelja i tuženog graniče, da su na ovim parcelama prednici parničnih stranaka izgradili vikendice, koje sada uživaju stranke i da tužitelj ima prilaz svojoj parceli sa javnog puta, ali da mu je mnogo bliži i pogodniji prilaz preko parcele tuženog, bliže označene u izreci ove presude.

Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su očevi parničnih stranaka bili prijatelji, da su za njihovog života otac tužitelja i svi članovi njegove porodice bez problema prolazili preko parcele oca tuženog od izgradnje vikendica 2003. godine, ali da ih je u tome počeo sprečavati tuženi kad je parcelu naslijedio nakon očeve smrti u januaru 2006. godine. Međutim, nijedan od saslušanih svjedoka, pa ni svjedok P.P., koga je predložio tužitelj, nije potvrdio navode tužbe da je između pravnih prednika stranaka zaključen usmeni ugovor o pravu prolaza prednika tužitelja preko parcele prednika tuženog u toku 2005. godine. Svjedocima su dobro poznate ove činjenice jer su mještani, žive u neposrednoj blizini, graniče sa parcelama parničnih stranaka, bili su u prijateljskim odnosima sa njihovim prednicima, družili se i posjećivali, a sada su u dobrim odnosima i sa parničnim strankama. Po ocjeni suda saslušani svjedoci su svoja saznanja o bitnim činjenicama iskazali iskreno i uvjerljivo, a kako ni stranke nisu imale primjedbi na njihove iskaze, nije bilo razloga da im sud ne vjeruje.

Odredbom člana 51. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 6/80 i 36/90, te “Službeni glasnik RS “ br. 38/03, u daljem tekstu: ZOSPO) je regulisano da se stvarna služnost zasniva pravnim poslom, odlukom državnog organa i održajem.

Prema odredbi člana 52. istog zakona na osnovu pravnog posla stvarna služnost se stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način odredjen zakonom. Dakle, pravni posao ne vodi sticanju služnosti, već je on pravni osnov za to sticanje.

Pravni posao na osnovu koga se stiče pravo stvarne služnosti je obično odgovarajući ugovor koji mora biti sačinjen u pismenom obliku i ovjeren u sudu, a pored ostalog mora sadržavati izričit pristanak vlasnika poslužnog dobra da se pravo stvarne služnosti upiše u javne knjige (clausula intabulandi). Izuzetak od pravila da ugovor o zasnivanju stvarne služnosti bude pismen, postoji samo u slučaju iz člana 73. Zakon o obligacionim odnosima (''Službeni list'' SFRJ br. 27/78 do 57/89 i (''Službeni glasnik'' RS br. 17/93, 3/96 i 39/03, u daljem tekstu: ZOO) tj. kada je usmeni ugovor izvršen . U svakom slučaju ugovorom moraju biti tačno odredjeni poslužno i povlasno dobro, vrsta, obim i karakter služnosti.

U konkretnom slučaju tužitelj nije ni tvrdio da postoji ugovor u pismenom obliku ovjeren kod suda, koji bi u smislu navedene zakonske odredbe predstavljao valjan pravni osnov za sticanje prava stvarne služnosti. Medjutim, on nije dokazao ni postojenje usmenog ugovra o zasnivanju stvarne služnosti, kao ni postojenje uslova iz člana 73. ZOO, da bi takav ugovor mogao biti valjan pravni osnov sticanja, što je bio dužan u skladu sa odredbama člana 123. st. 1 u vezi sa članom 7. st. 1 ZPP, pa nema osnova za sticanje prava služnosti u smislu člana 52. ZOSPO. Iako se otac tuženog za svog života nije protivio prolaženju prednika tužitelja i članova njegove porodice preko njegove parcele, nisu ispunjeni ni uslovi za sticanje prava stvarne služnosti po osnovu održaja u smislu člana 54. ZOSPO, jer nije proteklo vrijeme od 20 godina u kome se sadržaj služnosti treba nesmetano ostvarivati.

Iz naprijed navedenih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca kao neosnovan.
Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, jer je tužilac izgubio parnicu, a tuženi do zaključenja glavne rasprave nije postavio opredjeljen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u smislu člana 396. ZPP.




S U D I J A
M.M.


POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Grubnyk v. Ukraine

Grubnyk v. Ukraine Povreda člana 5. st. 1 EK; N[…]

Ragı Zarakol v. Turkey

Ragı Zarakol v. Turkey Povreda člana 5. EK […]

Kotilainen i drugi protiv Finske Nema povrede[…]

Aggerholm vs. Denmark

Aggerholm vs. Denmark (br. 45439/18), 15.9.2020. […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja