BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#792
Utvrđenje da pravo stvarne služnosti ne postoji i zabrana daljeg vršenje sadržaja te služnosti

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: ____________________
Banja Luka, 23.8.2006. godine


Osnovni sud u Banjoj Luci, i to sudija pojedinac B.B., u pravnoj stvari tužitelja I.I. iz Banjaluke, Motike 45, koga zastupa punomoćnik J.J., advokat iz Banja Luke, protiv tuženog L.L. iz Banja Luke, Motike 20, radi utvrđenja da pravo stvarne služnosti ne postoji i zabrane daljnjeg izvršavanja sadržaja te služnosti, vrijednost predmeta spora 500,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane dana 24.7.2006. godine u prisutnosti parničnih stranaka, a odsutnosti uredno obaviještenog punomoćnika tužitelja, donio je dana 23.8.2006. godine


P R E S U D U


Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko parcele označene kao kč.br. 560 livada zv. “pustopoljina” upisana u zk.ul. 897 k.o. Motike, vlasništvo tužitelja sa 1/1 dijela, a u korist parcele tuženog označene kao kč.br. 623 njiva zv. “mirtovka” upisana u zk.ul. 1540 k.o. Motike, slijedom čega se tuženom zabranjuje dalje izvršavanje sadržaja te služnosti, odnosno prolaz preko navedene parcele.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.


O b r a z l o ž e n j e


U tužbi i tokom postupka tužitelj je naveo da je vlasnik parcele označene kao kč.br. 560 livada zv. “pustopoljina” upisana u zk.ul. 897 k.o. Motike, a da je tuženi vlasnik parcele označene kao kč.br. 623 njiva zv. “mirtovka” upisana u zk.ul. 1540 k.o. Motike. U korist navedene nekretnine tuženog nije konstituisano pravo stvarne služnosti prolaza preko parcele tužitelja, ali tuženi neovlašteno prelazi preko livade tužitelja, radi čega je tužitelj pokrenuo parnicu zbog smetanja posjeda. Međutim nije uspio da dobije zaštitu jer je propustio rok za podnošenje tužbe. Sada tuženi tvrdi da ima ne samo posjed, nego i pravo stvarne služnosti prolaza preko parcele tužitelja. Kako tuženi to pravo nema, ali ne odustaje od prolaženja preko livade tužitelja, a imajući u vidu da je tužitelj propustio tražiti posjedovnu zaštitu, isti predlaže da se presudom utvrdi da to pravo ne postoji te da se zabrani tuženom da ubuduće izvršava sadržaj ovog prava.

U odgovoru na tužbu i tokom postupka tuženi je u cjelosti osporio postavljeni tužbeni zahtjev ističući da se od 1997. godine, kad se doselio u Motike, koristi putem koji vodi preko livade tužitelja, da se tim putem koriste i ostali mještani koji imaju njive u okolini, te da je pokušao da se mirnim putem dogovori sa tužiteljem o načinu korištenja puta preko njegove livade, ali je tužitelj odbijao bilo kakav dogovor. Predložio je da se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije.

U toku dokaznog postupka tužilac je izveo dokaze uvidom u zk.ul. 897 i 1540 k.o. Motike, uvidom u spis ovoga suda br. P-582/04, saslušanjem svjedoka P.P. i R.R., te je po njegovom prijedlogu proveden dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke M.M. i izvršen uvid u skicu lica mjesta koju je sačinio ovaj vještak. Tuženi je proveo dokaz saslušanjem svjedoka S.S., a po saglasnom prijedlogu parničnih stranaka proveden je dokaz njihovim saslušanjem. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza i na osnovu tako utvrđenih činjenica, sud je u smislu čl. 8 i 123 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Sl. glasnik RS br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP) našao da je tužbeni zahtjev osnovan.

Među strankama je nesporno da je tužitelj vlasnik i posjednik parcele označene kao kč.br. 560 livada zv. “pustopoljina” upisana u zk.ul. 897 k.o. Motike, a da je tuženi vlasnik i posjednik parcele označene kao kč.br. 623 njiva zv. “mirtovka” upisana u zk.ul. 1540 k.o. Motike. Takođe je nesporno da tuženi od 1997. godine prelazi pješice preko navedene parcele tužitelja, kako bi došao do svoje njive. Sporno je da li je ovakvim postupanjem tuženi stekao pravo stvarne služnosti prolaza preko tuđe nekretnine.

Saslušani svjedoci su saglasno izjavili da tuženi prelazi pješice preko livade tužitelja uglavnom kada tužitelja nema u blizini, tj. kradom i bez odobrenja tužitelja. Ovi svjedoci su u više navrata bili prisutni svađama između tužitelja i tuženog, a razlog je bio što je tužitelj branio tuženom prolazak preko njegove parcele. Sud je prihvati iskaze svjedoka kao istinite nalazeći da su im dobro poznate činjenice o kojim su svjedočili, a da su u svom kazivanju bili iskreni proizlazi i iz činjenice da tuženi nije prigovorio njihovim iskazima.

Uvidom u spis ovog suda br. P-582/04 utvrđeno je da je tužitelj 2004. godine tražio posjedovnu zaštitu zbog neovlaštenog prolaska tuženog preko njegove livade, ali je u toj parnici tužba odbačena budući da nije bila blagovremeno podnesena. Iz ovoga se može zaključiti da se tužilac protivio, odnosno da tuženi nije imao saglasnost tužitelja za prelaz preko njegove nekretnine.

Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno je da preko livade tužitelja postoji utabani pješački put koji nije uplanjen.

Odredbom čl. 49. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 6/80 i 36/90 te “Službeni glasnik RS” br. 38/03, u daljem tekstu: ZOSPO) je propisano da je stvarna služnost pravo vlasnika jedne nekretnine da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje na nekretnini drugog vlasnika. To je, dakle, ograničenje prava vlasništva, jer nosilac prava služnosti ima pravo da koristi tuđu stvar. Ovo pravo se zasniva pravnim poslom, održajem ili odlukom državnog organa, kako propisuje čl. 51 ZOSPO. U ovom slučaju ni na jedan od navedenih načina nije došlo do kontituisanja ovog prava. Iz navoda parničnih stranaka, a posebno tuženog, je vidljivo da je tuženi predlagao tužitelju da zaključe ugovor kojim će regulisati pravo prolaska preko parcele tužitelja, ali tužitelj na to nije pristao, pa pravni posao nije nastao, jer je za to potrebna saglasna volja obje stranke, u smislu čl. 26 Zakona o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89 te Sl. glasnik RS br. 17/93 i 3/96). Nisu ispunjene ni pretpostavke za sticanje prava stvarne služnosti po osnovu održaja u smislu čl. 54 ZOSPO, obzirom da se tužitelj kao vlasnik poslužnog dobra protivio prolaženju tuženog preko njegove parcele, a osim toga, nije prošlo ni vrijeme potrebno za sticanje prava služnosti po ovom osnovu. Naposlijetku, nesporno je da ne postoji ni odluka nekog državnog organa kojom bi bilo utvrđeno pravo tuženog da se koristi nekretninom tužitelja.

Iz navedenog se jasno vidi da tuženi nije stekao pravo služnosti prolaza pješice preko nekretnine tužitelja, pa je slijedom toga usvojen tužbeni zahtjev i utvrđeno da takvo pravo ne postoji i istovremeno tuženom zabranjeno da ubuduće izvršava sadržaj ovog prava stvarne služnosti.

Sud nije odlučivao o troškovima postupka jer tužilac nije do zaključenja glavne rasprave u smislu čl. 396 ZPP postavio opredijeljen zahtjev za naknadu troškova postupka.



S U D I J A
B.B.




POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Pozdrav imam sljedeći upit: put do naše p[…]

Prijedlog za izvršenje Dostavljam uz pri[…]

U R E D B U O USLOV1MAI NAČINU POLAGANJA STRUČNO[…]

Uredba O NAČINU FINANSIRANJA I UPRAVLJANJA GARANC[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja