BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Postavite pitanje i raspravite konkretna pravna pitanja koja ne spadaju u neku od drugih kategorija u ovom forumu
#4582
Uslovi za izbor, sadržaj prijave i disciplinska odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija

Član 21. i 22. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08);

Član 57. tačka 19. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine;

Tačka 4. Kodeksa tužilačke etike (“Službeni glasnik BiH“, br. 13/06, 32/15 i 94/18);

Prijavni obrazac za mjesta sudija, tužilaca i stručnih saradnika, a koji kandidat u konkursnoj proceduri popunjava, mora sadržavati i informaciju o ranijoj osuđivanosti, uključujući i brisane osude, što potpada pod kriterij podobnosti kandidata za nosioca pravosudne funkcije, koji za svrhu ima


ostvarivanje legitimnog cilja u svrhu zaštite prava drugih, kao i provjere ispunjavanja zakonskih uslova za obavljanje dužnosti sudije, tužioca, sa posebnim fokusom zaštite funkcionisanja pravosudnog sistema u cjelini.

Dužnost je svih kandidata da u konkursnoj proceduri za nosioca pravosudne funkcije, u prijavne obrasce unesu sve tražene informacije koje moraju biti istinite i tačne, te da ih na taj način učine dostupnim Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.



Iz obrazloženja:

U odnosu na žalbene navode u pogledu karaktera akta „prijavnog obrasca“, ovaj sud je mišljenja da je Savjet pravilno zaključio da je obrazac zasnovan na Zakonu o VSTV-u BiH. Naime, u članu 35. Zakona o VSTV-u BiH, propisano je da Vijeće svojim Poslovnikom o radu uređuje postupak imenovanja i može zahtijevati korištenje standardnog prijavnog materijala. Članom 35. Poslovnika o radu VSTV-a BiH propisano je da Vijeće utvrđuje sadržaj obrasca za prijavu, koji je dostupan na internet stranici Vijeća.

Jedna od osnovnih nadležnosti Vijeća, prema odredbama Zakona o VSTV-u BiH, je provođenje objektivnog postupka izbora najkvalitetnijih kandidata za pozicije nosilaca pravosudnih funkcija i njihovog imenovanja, pod uslovima utvrđenim tim zakonom i Poslovnikom VSTV-a BiH, među kojima, pored opštih uslova (član 21. Zakona o VSTV BiH), kandidati moraju ispunjavati uslove iz člana 22. Zakona o VSTV BiH, u pogledu profesionalne nepristrasnosti, visokih moralnih kvaliteta i dokazanih stručnih sposobnosti, jer se na tim osnovama grade temeljne postavke ne samo individualnog nego i institucionalnog koncepta pravosudnog sistema uopšte i ostvarenja ključnih uloga koje pravosuđe u cjelini ima u ostvarivanju koncepta vladavine prava i provođenja pravde.

Kako bi Savjet izvršio svoju zakonsku obavezu, dužan je da tokom provođenja konkursne procedure traži od kandidata da dostavljaju dokaze i informacije o ispunjavanju uslova za poziciju za koju se prijavljuju, dakle, ne samo informacije o obrazovanju, stručnim kvalifikacijama, radnom iskustvu, već i podatke o ranijoj osuđivanosti, a u cilju pravilnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica za donošenje zakonite i pravilne odluke o izboru.

U skladu sa Zakonom o VSTV BiH, Vijeće je na sjednici održanoj 11. i 12. jula 2012. godine usvojilo sadržaj prijavnog obrazaca za mjesta sudija, tužilaca i stručnih saradnika, a koje je žalilac kao kandidat u konkursnoj proceduri popunjavao. Informacija o ranijoj osuđivanosti, uključujući i brisane osude


u navedenom obrascu potpada pod kriterij podobnosti kandidata za nosioca pravosudne funkcije, koji za svrhu ima ostvarenje legitimnog cilja u svrhu zaštite prava drugih, kao i provjere ispunjenja zakonskih uslova za obavljanje dužnosti sudije ili tužioca, sa posebnim fokusom zaštite funkcionisanja pravosudnog sistema u cjelini.

U tom smislu, potrebno je istaći da osobe koje se kandiduju za dužnost nosioca pravosudne funkcije moraju ispunjavati uslove najvišeg standarda u pogledu ugleda, poštenja i iskrenosti, jer se tako gradi povjerenje javnosti u pravosudni sistem u cjelini. Dakle, dužnost svih kandidata u konkursnoj proceduri za nosioca pravosudne funkcije, pa samim tim i dužnost žalioca je bila da u prijavne obrasce unese sve tražene informacije koje moraju biti istinite i tačne, te ih na taj način učini dostupnim VSTV-u BiH. Žaliocu je moralo biti poznato da su zahtjevi u pogledu ugleda i morala za nosioce pravosudnih funkcija znatno stroži u odnosu na druge profesije posebno u slučajevima krivične osude, te da su iz tog razloga i izričito tražene informacije o brisanim osudama.

Žalilac osporava namjeru davanja lažnih informacija o ranijoj osuđivanosti u prijavnom obrascu jer je smatrao da treba da postupa po zakonu imajući u vidu da je u pitanju brisana krivična osuda. Nesporna je činjenica da se žalilac četiri puta prijavljivao na pozicije u pravosuđu odnosno konkurse koje je objavljivao VSTV BiH i svaki put svjesno zanemario jasnu naznaku u prijavnom obrascu da se trebaju navesti i brisane osude. Ovakvo ponavljanje radnje ukazuje na svjesno i namjerno davanje netačnih podataka. Naknadno otkrivanje informacija zbog kojih je žalilac razriješen dužnosti ukazuje na činjenicu da je žalilac popunjavajući prijavni obrazac davao lažne i obmanjive informacije. Prilikom popunjavanja prijavnog obrasca žalilac je ujedno potpisao i izjavu kojom se obavezao da će ispraviti svaku netačnu informaciju, što nije učinio, te da može biti razriješen sudijske ili tužilačke funkcije ukoliko se ustanovi da neki od podataka koje je sam dostavio nije tačan ili navodi na pogrešno zaključivanje što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

U odnosu na žalbene navode da ovakvo postupanje VSTV-a BiH predstavlja posrednu diskriminaciju, ovaj sud ističe da nosilac pravosudne funkcije mora biti visokih moralnih načela i svi kandidati koji se prijavljuju su u tom smislu jednaki jer njihovo izdvajanje u odnosu na ostale profesije ima legitiman cilj. Poređenje sa ostalim osuđenim licima za koje je brisana osuda nema smisla jer oni nisu i ne mogu biti u istoj poziciji kao lica za koje je brisana osuda a obavljaju sudsku ili tužilačku funkciju.

Ovakvim ponašanjem kandidata u konkursnoj proceduri za nosioca pravosudne funkcije kandidati demonstriraju odsustvo temeljnih moralnih


načela i shvatanja, koje trebaju odlikovati nosioca pravosudne funkcije, pa je samim tim u smislu ocjene dostojnosti obavljanja pravosudne funkcije, ovakvo ponašanje veći problem čak i od samog krivičnog djela za koje je osuđen.

Koliku važnost u jednoj državi i društvu imaju tužioci ukazuju i međunarodni dokumenti koji govore o uslovima obavljanja funkcije tužioca – Smjernice UN-a o ulozi tužioca, usvojene na Osmom kongresu UN-a o prevenciji zločina i postupanju prema prestupnicima, Havana, Kuba 27. augusta – 07. septembra 1990. godine i Preporuka (2000) 19 Vijeća ministara državama članicama o ulozi javnog tužilaštva u krivično-pravnom sistemu. Smjernica
3. propisuje da „Tužioci kao osnovni akteri u dijeljenju pravde, dužni su u svakom trenutku čuvati čast i dostojanstvo svoje profesije“, dok član 1. Preporuke Vijeća ministara utvrđuje da 1. “Javni tužioci“ su javni organi koji, u ime društva i u interesu javnosti, osiguravaju provođenje zakona u slučajevima u kojima kršenje zakona podliježe krivičnoj odgovornosti, uzimajući pritom u obzir i prava pojedinca i potrebu postojanja djelotvornog krivičnopravnog sistema.

Krivične osude za obavljanje određenih profesija su izuzetno važne i na to ukazuje i presuda Evropskog suda za ljudska prava, u predmetu Jankauskas protiv Litve (br. 2), zahtjev broj 50446/09 od 27.6.2017. godine. U navedenom predmetu je podnosilac apelacije podnio zahtjev advokatskoj komori Litve za upis u imenik advokatskih pripravnika. U zahtjevu podnosilac prijave nije spominjao svoju raniju osudu koja je brisana iz evidencije. Nakon što su kasnije izašle na vidjelo informacije o osudi, podnosilac je odlukom suda časti advokatske komore izbrisan s popisa advokatskih pripravnika zbog toga što je zatajio informacije relevantne za ocjenu njegove dostojnosti za obavljanje advokature. Evropski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja člana 8. Evropske konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), na šta se apelant pozivao u kontekstu njegovog prava da nakon brisane osude bude izjednačen sa ostalim građanima, jer je miješanje u prava pojedinca bilo u skladu sa zakonom u pogledu ostvarivanja legitimnog cilja te je bilo nužno u demokratskom društvu kako bi se taj cilj ostvario. „Isključenje je provedeno s ciljem zaštite prava drugih, a u skladu s propisanim obavezama advokata te zbog zaštite pravosudnog sistema u cjelini“ jer „advokati igraju vrlo važnu ulogu u provođenju pravde“. Evropski sud se u navedenoj presudi posebno osvrnuo i na činjenicu da podatke o ranijoj osuđivanosti apelant nije naveo prilikom podnošenja prijave komori. „Sud je smatrao da je podnosilac zahtjeva morao shvatiti zbog čega je to trebao učiniti.“ Sud je u navedenoj presudi „istaknuo da su zahtjevi u pogledu ugleda i morala za državne advokate i sudije još stroži.“


Sud Bosne i Hercegovine je već raspravljao o ovim pitanjima i u svojoj odluci, broj: S1 3P 007111 11 Gž od 04.11.2011. godine, konstatovao sljedeće: „da bi VSTV BiH pravilno primijenio odredbu člana 22. Zakona o VSTV BiH opravdan je dalji rezon prvostepene disciplinske komisije, koji je prihvaćen i u pobijanoj odluci, da je tuženi u prijavu za mjesto sudije ili tužioca trebao unijeti i podatke o osuđivanosti bez obzira što su izrečene osude brisane.

(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 033973 19 Gž od 27.11.2019. godine)



https://epravo.ba/

NACRT ZAKON O UTVRĐIVANJU PORIJEKLA IMOVINE I POS[…]

Pravo na sticanje vlasnistva

Kojim putem da izjednačim vlasništvo u grun[…]

Po spomenutome GDPR-u svi podaci kojima se može to[…]