BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudska praksa Bosne i Hercegovine, Sudska praksa Brčko distrikta BiH, Sudska praksa Republike Srpske BiH
User avatar
By Lega
#4148
ULICA KAO JAVNO DOBRO
Zakon o stvarnim pravima

član 7 stav 2

Činjenica da je zemljište po kulturi navedeno kao ulica mu ne daje automatski status javnog dobra, već se taj status stiče posebnom odlukom nadležnog organa, a potom upisom u zemljišnu knjigu i katastarski operat.

Obrazloženje:

"Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu tužioca od 06.02.2014. godine za donošenje rješenja o pretvaranju prava korišćenja u pravo vlasništva na osnovu člana 325. ZSP, na naprijed opisanom zemljištu, na kome je upisan sa pravom trajnog korištenja, sa još druga dva sukorisnika, od kojih se zahtjevu u toku postupku pridružio B. S.. U zahtjevu koji je naknadno detaljno obrazložio, je naveo da to zemljište predstavlja pristupni put njegovoj porodičnoj kući, da mu je u tu svrhu i dodjeljeno od strane opštine D., da je za isto platio naknadu i da mu korištenje istog sada ometaju susjedi. Priložio je dokaze u prilog svojih navoda, rješenje Fonda za … opštine D. broj... od 29.01.1965. godine o dodjeli zemljišta, ugovor o davanju na korištenje gradskog zemljišta broj …, koji je zaključio dana 09.07.1965. godine sa Fondom za … opštine D. i priznanicu o uplati naknade za to zemljište, shodno zaključenom ugovoru.

Prvostepeni organ je nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta i saslušanja stranaka, te na osnovu nalaza vještaka geometra utvrdio da je predmetna parcela k.č. broj … u zemljišnoknjižnoj evidenciji uknjižena kao državna svojina sa trajnim pravom korištenja u korist tužioca, B. S. i A. Č., a u katastarskom operatu označena kao k.č. broj. upisana u posjedovni list br. … k.o. D., kao posjed "P. D.", da je predmetna parcela po kulturi ulica, da je privedena namjeni i da služi kao pristupni put stambenim objektima sa jedne i druge strane ulice, a da se završava u dijelu gdje graniči sa parcelom … k.o. D., te shodno navedenom zaključio da shodno odredbi člana 7. stav 2. ZSP predstavlja javno dobro, na kojem se ne može sticati pravo svojine. Iz tog razloga zahtjev tužioca i B. S. (koji se naknadno pridružio zahtjevu) je odbijen kao neosnovan.

Međutim tužilac je u žalbi, a potom u tužbi i predmetnom zahtjevu ukazao na nedostatke činjeničnog utvrđenja, koji su za posljedicu imali pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ogledaju se u propustu prvostepenog organa da razmotri sve dokaze koje je tužilac priložio uz zahtjev u cilju dokazivanja osnova i svrhe sticanja sada upisanog trajnog prava korištenja. To se odnosi na rješenje Fonda za … opštine D. broj... od 29.01.1965. godine, kojim je predmetno zemljište dodjeljeno tužiocu, B. S. i A. Č. na trajno korištenje radi izgradnje prilaznog puta novosagrađenim objektima. Istim rješenjem naložena je i uknjižba trajnog prava korištenja u njihovu korist, a rješenjem Opštinskog suda Doboj broj Dn... od 12.03.1965. godine određena je uknjižba u zemljišnoj knjizi. Ugovorom zaključenim između tužioca i Fonda za … regulisani su njihovi međusobni odnosi, izvršen obračun naknade za dodijeljeno zemljište i takođe određen upis dodijeljenog prava korištenja u korist tužioca na opisani način, a tu je i dokaz o uplati te naknade. Uz navedeno, bitna činjenica je da je zemljište privedeno namjeni, odnosno izgrađen pristupni put objektima tužioca i lica kojima je zemljište dodijeljeno, a prema nalazu vještaka geometra to zemljište se i sada koristi kao pristupni put objektima imenovanih lica i tužioca, zbog čega je ostao nejasan i nedovoljno obrazložen zaključak da se u konkretnom slučaju radi o javnom dobru. Uz to, to zemljište nije tako upisano, već je upis posjednika "P. D." izvršeno nakon avio snimanja (nalaz vještaka geometra), a činjenica da je zemljište po kulturi navedeno kao ulica ne daje mu automatski status javnog dobra, na što tužilac osnovano ukazuje. Taj status se stiče posebnom odlukom nadležnog organa, a potom upisom u zemljišnu knjigu i katastarski operat, što u konkretnom slučaju ne postoji.

S obzirom na sadržaj odredbe člana 325. ZSP, te kod činjenice, da predmetno zemljište nije prešlo u svojinu drugog lica, slijedi da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava, na što tužilac takođe osnovano ukazuje. Pri tome, a kako se radi o sukorisničkim odnosima, nije od uticaja činjenica da se zahtjevu tužioca nije pridružio i upisani nosilac prava korišćenja A. Č., kako to pogrešno smatra tuženi.

Iz navedenih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi ostvareni su razlozi predviđeni odredbama člana 35. stav. 2. ZUS, pa se zahtjev tužioca za njeno vanredno preispitivanje uvažava, na osnovu odredaba člana 40. stav 1. i 2. tog zakona, pobijana presuda preinačava tako da se tužba uvažava i osporeni akt poništava, jer su ostvareni razlozi iz odredaba člana 10. tačke 2. i 4. ZUS.

O zahtjevu tužioca za oslobađanje od plaćanja sudske takse odlučiće nižestepeni sud kojem se prema odredbi člana 36. ZUS, zahtjev predaje i koji sud prema odredbama člana 37. i 38. ZUS provodi prethodni postupak, koji uključuje i odluku o naplati odnosno o oslobađanju od plaćanja takse u smislu člana 12. Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS" broj: 73/08)."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 13 0 U 003407 15 Uvp od 8.3.2018. godine)
RAZVOD BRAKA u BiH

Pravoslavna ili katolička crkva? Najbolje bi bilo[…]

Doroż protiv Poljske

Doroż protiv Poljske 29.10.2020. Povreda član[…]

Aplikacija odbačena kao ratione personae nedopusti[…]

Ayetullah Ay protiv Turske Povreda člana 6. s[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja