BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#5338
Službeni glasnik BiH, broj 1/22
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1615/20, rješavajući apelaciju "Sport Kluba" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Odbija se kao neosnovana apelacija "Sport Kluba" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 U 027851 19 Uvp od 26. februara 2020. godine i S1 3 U 027851 18 U od 28. novembra 2019. godine i Rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-26-2-005-113-II/15 od 20. decembra 2017. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. "Sport Klub" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nihad Sijerčić, Lejla Popara, Amina Đugum i Alen Gracić, advokati iz Sarajeva, podnio je 30. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 027851 19 Uvp od 26. februara 2020. godine i S1 3 U 027851 18 U od 28. novembra 2019. godine i Rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijsko vijeće) broj 04-26-2-005-113-II/15 od 20. decembra 2017. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 21. septembra 2021. godine je od Suda BiH i Konkurencijskog vijeća, a 30. septembra 2021. godine od Dioničkog društva "BH Telecom" Sarajevo (u daljnjem tekstu: BH Telecom), koji je imao procesni položaj podnosioca zahtjeva u postupku u kojem su donesene osporene odluke, zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH je 27. septembra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, Konkurencijsko vijeće 28. septembra 2021. godine, dok BH Telecom u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje


4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene


5. Odlučujući u postupku pokrenutom po zahtjevu koji su Asocijacija kablovskih operatera u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Asocijacija) i "Elta Kabel" d.o.o. Doboj (u daljnjem tekstu: Elta) podnijeli 26. januara 2014. godine protiv United Media Distribution S.R.L. iz Bukurešta, Republika Rumunija (u daljnjem tekstu: United), apelanta, "Telemacha" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Telemach), Serbia broadband – srpske kablovske mreže Beograd, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: SBB), i "Total TV BH" d.o.o. za komunikacije Banjaluka (u daljnjem tekstu: Total TV), Konkurencijsko vijeće je donijelo Rješenje broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine. Predmetnim rješenjem (tačka 1. izreke rješenja), između ostalog, utvrđeno je da United, putem svog zastupnika – apelanta, nije postupio po Rješenju Konkurencijskog vijeća broj 05-26-3-002-179-II/13 od 16. novembra 2013. godine jer je nastavio zloupotrebljavati dominantni položaj u smislu člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji na način da je tokom pregovaranja za zaključivanje ugovora za distribuciju sportskih kanala s fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta, koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u BiH, sa CATV/IPTV/DTH operaterima u BiH nakon donošenja navedenog rješenja primijenio različite uvjete, čime ih je doveo u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj. Predmetnim rješenjem (tačka 2. izreke rješenja) zabranjeno je Unitedu putem apelanta svako dalje djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja iz tačke 1. tog rješenja, a u smislu člana 11. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji. Predmetnim rješenjem (tačka 3. izreke rješenja) naloženo je Unitedu i apelantu da u preciziranom roku svim zainteresiranim CATV/IPTV/DTH operaterima učine dostupnim Opće i tehničke uvjete pružanja usluga i rješenje Konkurencijskog vijeća i da u preciziranom roku zaključe ugovore o distribuciji kanala "Sport Klub" sa svim zainteresiranim CATV/IPTV/DTH operaterima u BiH pod uvjetima pod kojima su zaključeni važeći ugovori sa Total TV i Telemachom. Također, predmetnim rješenjem (tačka 4. izreke rješenja) Unitedu je izrečena novčana kazna zbog kršenja zakona, utvrđenog u tački 1. tog rješenja, u visini od 250.000,00 KM, a u smislu člana 48. stav (1) tač. b) i d) Zakona o konkurenciji.

6. Apelant i United su Sudu BiH podnijeli tužbu protiv navedenog rješenja Konkurencijskog vijeća, koja je odbijena Presudom Suda BiH broj S1 3 U 020722 16 U od 16. novembra 2017. godine. Također, apelant i (između ostalih) United su podnijeli zahtjeve za preispitivanje navedene presude, koje je Sud BiH odbio Presudom broj S1 3 U 020722 17 Uvp od 23. januara 2018. godine.

7. Protiv navedenih odluka Konkurencijskog vijeća i Suda BiH, između ostalih, i apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, ukazujući na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1664/18 od 26. marta 2020. godine apelaciju odbio kao neosnovanu.

Osporene odluke


8. Odlučujući u postupku pokrenutom po zahtjevu koji je BH Telecom 26. januara 2015. godine podnio protiv apelanta i Uniteda, Konkurencijsko vijeće je donijelo Rješenje broj 04-26-2-005-113-II/15 od 20. decembra 2017. godine. Rješenjem je (tačka 1. izreke rješenja), između ostalog, utvrđeno da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tačka b) Zakona o konkurenciji, ograničavanjem tržišta distribucije sportskih kanala s fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u BiH na štetu korisnika BH Telecoma, namjernim odugovlačenjem i nepotpisivanjem ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub" sa BH Telecomom, na način da su BH Telecomu prilikom pregovaranja stalno nametali dodatne uvjete koji nisu bili propisani "Općim uvjetima za pružanje usluga", a koje nisu ispunili privredni subjekti koji su već imali zaključene ugovore o distribuciji navedenog kanala, i time ograničili relevantno tržište na štetu korisnika usluga BH Telecoma. Predmetnim rješenjem (tačka 2. izreke rješenja) utvrđeno je da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji na način da je tokom pregovaranja za zaključivanje ugovora o distribuciji sportskih kanala s fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta, koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u BiH, sa BH Telecomom primijenio različite uvjete, čime ga je doveo u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj. Predmetnim rješenjem (tačka 3. izreke rješenja) Unitedu je izrečena novčana kazna zbog kršenja člana 10. stav (2) tačka b) Zakona o konkurenciji u visini od 250.000,00 KM, u smislu člana 48. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji.

9. Konkurencijsko vijeće je u obrazloženju rješenja konstatiralo da su stranke u predmetnom postupku podnosilac zahtjeva BH Telecom i protivna strana, koju čine apelant i United. Dalje je konstatiralo da, u smislu člana 3. Zakona o konkurenciji i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju predstavlja tržište distribucije sportskih kanala s fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u BiH. Zatim je kao relevantno geografsko tržište utvrdilo tržište BiH. Također je utvrdilo da je United u trenutku pokretanja predmetnog postupka bio subjekt s pravom prenosa ekskluzivnih sportskih sadržaja, uključujući i live paket Premijer lige, i pod kontrolom United Media Ltd., registriranog na Kipru, koje društvo je povezano s privrednim subjektima Telemach, SBB i Total TV. Dalje je ukazalo da je apelant agent privrednog subjekta United zadužen za distribuiranje "Sport Klub" kanala na teritoriji BiH, a da je njihov međusobni odnos reguliran Ugovorom o implementaciji općih uvjeta, koji je stupio na snagu 24. januara 2014. godine, kojim je apelant izrazio saglasnost da se povinuje i u potpunosti implementira Opće uvjete pružanja usluga koji su neophodni za distribuciju kanala "Sport Klub" na teritoriji BiH. Konstatiralo je da su Opći uvjeti pružanja usluga sastavni dio Ugovora o implementaciji općih uvjeta i propisuju da agent, tj. apelant te uvjete primjenjuje u skladu sa zakonom, pravima koja proistječu iz ugovornog odnosa agenta i principala, te relevantnim odlukama regulatornih organa i tijela na teritoriji BiH. Konkurencijsko vijeće je ukazalo da je tokom predmetnog postupka nesporno utvrđeno da na teritoriji BiH od svih sportskih kanala koji nude visokokvalitetne fudbalske sadržaje jedino kanal "Sport Klub" nudi audiovizuelni prenos live paketa engleske Premijer lige. Ocijenivši da je apelant direktno zaključivao ugovore o distribuciji kanala "Sport Klub" na teritoriji BiH, na osnovu Ugovora o implementaciji općih uvjeta koji je zaključio s Unitedom, koji se počeo primjenjivati od 24. januara 2014. godine, Konkurencijsko vijeće je zaključilo da tržišno učešće apelanta, a indirektno i Uniteda na relevantnom tržištu iznosi 100%, pa oni imaju dominantan položaj na tržištu u smislu člana 9. stav (2) Zakona o konkurenciji.

10. Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je United kao apelantov principal imao pravo odlučivanja o načinu distribucije, procedurama i drugim pitanjima oko zaključivanja ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub", a da je apelant u ime i za račun Uniteda vodio pregovore i zaključivao ugovore na teritoriji BiH. Konstatiralo je da Opći uvjeti za zaključenje ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub" nisu transparentni i javno objavljeni i da nisu dostavljeni BH Telecomu tokom pregovora. Također je konstatiralo da je od dana donošenja Općih uvjeta apelant na teritoriji BiH zaključio nove ugovore o distribuciji kanala "Sport Klub" sa četiri nova operatera, te da su ostali na snazi ugovori zaključeni prije stupanja na snagu Općih uvjeta, na osnovu ranije utvrđenih kriterija, i da je postupak zaključenja ugovora s privrednim subjektima Telemach i Total TV trajao tri mjeseca. Pri tome je konstatirano da privredni subjekt KG-1 ne posjeduje fingerprint zaštitu, da privredni subjekt BHB ima privremeno rješenje fingerprint zaštite preko povezanog lica Total TV, a da je privredni subjekt HT Eronet nakon isteka ugovora nastavio da emitira kanal "Sport Klub" bez zaključenog ugovora i bez fingerprint zaštite. Nadalje, utvrđeno je i da je apelant nakon nepune dvije godine od podnošenja zahtjeva dostavio BH Telecomu Opće uvjete pružanja usluga, koji u prilogu 6 predviđaju obavezu operatera da posjeduje "funkcije za korištenje fingerprint senzora i vodenog žiga na svim vrstama uređaja krajnjih korisnika", što predstavlja nekarakterističan zahtjev, odnosno što u smislu člana 10. Zakona o konkurenciji ne predstavlja trgovinski običaj. Imajući u vidu utvrđene činjenice, Konkurencijsko vijeće je zaključilo da su korisnici usluga privrednog subjekta BH Telecom uskraćeni za praćenje sportskog sadržaja koji se prikazuje na kanalu "Sport Klub", što predstavlja zloupotrebu dominantnog položaja u smislu člana 10. stav (2) tačka b) Zakona o konkurenciji. Ovo zato što su apelant i United svojim djelovanjem, odnosno namjernim odugovlačenjem i nepotpisivanjem ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub" sa BH Telecomom, na način da su mu prilikom pregovaranja stalno nametali dodatne uvjete koji nisu bili propisani Općim uvjetima, a koje nisu ispunili privredni subjekti koji su već imali zaključene ugovore o distribuciji navedenog kanala, ograničili relevantno tržište na štetu korisnika usluga privrednog subjekta BH Telecom i drugih operatera. Konkurencijsko vijeće je također zaključilo da su apelant i United zloupotrijebili dominantan položaj na relevantnom tržištu u smislu člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji jer su tokom pregovora s privrednim subjektom BH Telecom primijenili različite uvjete za istu vrstu poslova s drugim operaterima, čime su BH Telecom doveli u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj. Ovo s obzirom na to da je utvrđeno da su apelant i United selektivno primjenjivali Opće uvjete pružanja usluga, omogućavajući pojedinim privrednim subjektima zaključivanje ugovora pod različitim uvjetima, a radilo se o identičnoj vrsti poslova, tj. pregovorima i zaključivanju ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub".

11. Apelant i United su podnijeli tužbu protiv rješenja Konkurencijskog vijeća, koja je odbijena Presudom Suda BiH (Vijeća za upravne sporove) broj S1 3 U 027851 18 U od 28. novembra 2019. godine.

12. Sud BiH je konstatirao da je rješenje Konkurencijskog vijeća pravilno i zakonito. Naime, ocijenio je da je Konkurencijsko vijeće pravilno postupilo kada je utvrdilo da su apelant i United zloupotrijebili dominantan položaj na tržištu distribucije sportskih kanala koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, u smislu odredbi člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji, time što su pojedinim operaterima dozvolili emitiranje "Sport Klub" kanala po ugovorima potpisanim prije donošenja Općih uvjeta. U vezi s tim je ukazano da KG-1 distribuira kanale "Sport Klub" bez fingerprint zaštite, kao i da je HT Eronet nakon isteka ugovora nastavio da emitira kanale "Sport Klub" bez zaključenog ugovora i bez fingerprint zaštite, kao i da su nastavili saradnju sa BHB kroz povoljnije i drugačije uvjete u odnosu na uvjete koji su zahtijevani od drugih operatera, te pogodovali svojim tada povezanim privrednim subjektima Telemach i Total TV. Sud BiH je konstatirao da je ovaj zaključak pravilan i zakonit jer se zasniva na činjenicama koje su utvrđene u predmetnom postupku koji je vođen. Sud BiH je ukazao da je upravo iz ugovora zaključenih s drugim privrednim subjektima vidljivo da su apelant i United namjernim odugovlačenjem i nepotpisivanjem ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub", stalnim nametanjem dodatnih uvjeta koji nisu bili propisani Općim uvjetima za pružanje usluga, a koje nisu ispunili privredni subjekti koji su već imali zaključene ugovore o distribuciji navedenog kanala, ograničili relevantno tržište na štetu korisnika usluga BH Telecoma, što je odredbom člana 10. stav (2) tačka b) Zakona o konkurenciji propisano kao zloupotreba dominantnog položaja. Također je utvrđeno da su primjenjivali različite uvjete za istu ili sličnu vrstu poslova s ostalim stranama, čime ih je doveo u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj, što je odredbama člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji određeno kao zabranjeno konkurencijsko djelovanje, odnosno zloupotreba dominantnog položaja.

13. Sud BiH je također konstatirao da je neosnovan tužbeni prigovor kojim je ukazano da je donošenjem osporenog rješenja Konkurencijsko vijeće povrijedilo načelo ne bis in idem. U vezi s tim, naveo je da je osporenim rješenjem utvrđeno da su apelant i United svojim radnjama preduzetim prema BH Telecomu prekršili odredbe člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji. Dalje je navedeno da je Rješenjem broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine utvrđeno da apelant i United nisu postupili po Rješenju Konkurencijskog vijeća broj 05-26-3-002-1-178-11/13 od 16. decembra 2013. godine, tako što su nastavili zloupotrebljavati dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji, te im je zabranjeno svako dalje djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja. Također im je naloženo da u roku od 30 dana svim zainteresiranim CATV/IPTV/DTH operaterima učine dostupnim Opće i tehničke uvjete pružanja usluga i rješenje Konkurencijskog vijeća i da u roku od 60 dana zaključe ugovore o distribuciji kanala "Sport Klub" sa svim zainteresiranim CATV/IPTV/DTH operaterima u Bosni i Hercegovini pod uvjetima pod kojim su zaključeni važeći ugovori s privrednim subjektom Total TV i Telemach.

14. Apelant je podnio zahtjev za preispitivanje navedene presude, koji je Sud BiH (apelaciono vijeće) odbio Presudom broj S1 3 U 027851 19 Uvp od 26. februara 2020. godine konstatirajući da je Presuda broj S1 3 U 027851 18 U od 28. novembra 2019. godine pravilna i zakonita.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


15. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant, prije svega, tvrdi da se, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pobliže naznačenoj u apelaciji, konkretan postupak treba posmatrati u kontekstu zaštite koju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija pružaju u odnosu na krivične postupke. Pri tome, tvrdi da je u tom postupku došlo do povrede načela ne bis in idem jer su protiv njega vođena dva postupka koja se tiču istog činjeničnog osnova (i to postupka u predmetu u kojem je Konkurencijsko vijeće donijelo Rješenje broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine i postupka u predmetu u kojem je Konkurencijsko vijeće donijelo osporeno rješenje). Također, apelant tvrdi da nije bio nezavisni učesnik na tržištu u konkretnom slučaju, već da je postupao u ime i račun Uniteda, zbog čega smatra da ne postoji nijedna pravna norma na osnovu koje bi se takvo njegovo ponašanje moglo okvalificirati kao protivpravno. Ukazuje da su u vezi s tim u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni relevantni propisi.

b) Odgovori na apelaciju


16. Sud BiH smatra da je apelacija neosnovana i da su u konkretnom slučaju dati jasni i obrazloženi razlozi za osporenu odluku tog suda, pri kojima Sud BiH ostaje u cijelosti.

17. Konkurencijsko vijeće također smatra da je apelacija neosnovana. U vezi s tim, tvrdi da je načelo ne bis in idem neprimjenjivo u konkretnom slučaju. Ovo jer su, kako tvrdi, apelant i United svojim radnjama koje su preduzeli prema privrednom subjektu BH Telecom prekršili član 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji, dok je u postupku u kojem je doneseno Rješenje broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine utvrđena povreda Zakona o konkurenciji, na osnovu radnji koje su apelant i United preduzeli prema drugim privrednim subjektima i da je novčana kazna Unitedu izrečena po drugom pravnom osnovu. Pri tome je Konkurencijsko vijeće ukazalo da je nesporno da se u oba postupka radi o identičnoj kvalifikaciji povrede (zloupotreba dominantnog položaja) i identičnoj stranci protiv koje je pokrenut postupak, ali da apelant zanemaruje da su u ta dva slučaja različiti podnosioci zahtjeva, da su različite odlučne činjenice u vođenim postupcima, različite su strane koje su pretrpjele štetne posljedice djelovanjem apelanta (u postupku o kojem je doneseno osporeno rješenje apelant je preduzetim radnjama prema BH Telecomu počinio zloupotrebu dominantnog položaja, dok je u drugom postupku preduzeo radnje prema drugim operaterima). Pri tome, Konkurencijsko vijeće ukazuje da kao samostalno tijelo nadležno za provođenje zaštite tržišne konkurencije utvrđuje povrede Zakona o konkurenciji, odnosno zabranjena konkurencijska djelovanja, a ne apelantovu krivičnu odgovornost, odnosno da ne vodi postupke koji su po svojoj prirodi krivično-pravni postupci. Također, smatra da je neosnovana apelantova tvrdnja da nije mogao biti stranka u postupku jer nije nezavisni učesnik na relevantnom tržištu. U vezi s tim, ističe da je iz samog spisa jasno da je United bio apelantov principal i da je kao imalac licence za sportske kanale "Sport Klub" ovlastio apelanta da u njegovo ime vodi pregovore i zaključuje ugovore o distribuciji sportskih kanala s drugim operaterima u BiH, odnosno da iz činjenica konkretnog predmeta nesumnjivo proizlazi da je apelant u svojstvu agenta Uniteda djelovao na tržištu Bosne i Hercegovine, pri čemu je United bio upoznat s radnjama koje je apelant preduzimao.

V. Relevantni propisi


18. Zakon o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH" br. 48/05, 76/07 i 80/09). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav (1)
(Primjena)

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na sva pravna i fizička lica koja se posredno ili neposredno bave proizvodnjom, prodajom roba i pružanjem usluga i koja mogu svojim djelovanjem sprečavati, ograničavati ili narušavati tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili značajnijem dijelu tržišta (u daljnjem tekstu: privredni subjekti), i to na:

[…]

Član 10. stav (1) i stav (2) tač. b) i c)

(Zloupotreba dominantnog položaja)

(1) Zabranjena je svaka zloupotreba dominantnog položaja jednog ili više privrednih subjekata na relevantnom tržištu.

(2) Zloupotreba dominantnog položaja posebno se odnosi na:

[…]

b) ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;

c) primjenu različitih uslova za istu ili sličnu vrstu poslova s ostalim stranama, čime ih dovode u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj;

[…]

VI. Dopustivost


19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH br. S1 3 U 027851 19 Uvp od 26. februara 2020. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. marta 2020. godine, a apelacija je podnesena 30. aprila 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


23. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke redovnog suda i Konkurencijskog vijeća kojima je utvrđeno da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji.

27. Apelant, u suštini, smatra da konkretan postupak treba posmatrati u kontekstu zaštite koju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija pružaju u odnosu na krivične postupke i da je u tom smislu došlo do povrede načela ne bis in idem. Također, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što su proizvoljno primijenjeni relevantni propisi kada je utvrđeno da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji. Naime, apelant ističe da nije nezavisan učesnik na tržištu u konkretnom slučaju, zbog čega se njegovo ponašanje ne može okvalificirati kao protivpravno.

28. U vezi s pitanjem primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, i u vezi s tim tvrdnjama apelanta da konkretan postupak treba posmatrati u kontekstu zaštite koju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija pružaju u odnosu na krivične postupke, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu u predmetima br. AP 1664/18, AP 620/15 i AP 1865/12 (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1664/18 od 26. marta 2020. godine, AP 620/15 od 7. septembra 2017. godine i AP 1865/12 od 8. decembra 2015. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda https://www.anwalt-derbeste.de). U navedenim predmetima su također bile osporene odluke Konkurencijskog vijeća i Suda BiH, kojima je također utvrđena zloupotreba dominantnog položaja apelanta u tim predmetima na relevantnom tržištu u smislu odredbi Zakona o konkurenciji i drugih podzakonskih akata. Stoga, podržavajući vlastitu praksu u navedenim predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a prema kojoj se radi o predmetima građanskopravne prirode, te smatrajući da praksa Evropskog suda u predmetima na koje se pozvao apelant nije primjenjiva u konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatira da se, suprotno apelantovim navodima, i u konkretnom radi o predmetu građanskopravne, a ne krivičnopravne prirode.

29. Dalje, u vezi s apelacionim navodima o proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati da li su osporene odluke proizvoljne.

31. Imajući u vidu obrazloženja osporenih odluka i dostavljenu dokumentaciju, Ustavni sud zapaža da je Konkurencijsko vijeće dalo detaljno, dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje za svoj zaključak, koji je prihvatio i Sud BiH, da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tačka b) Zakona o konkurenciji, ograničavanjem tržišta distribucije sportskih kanala s fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u BiH na štetu korisnika BH Telecoma, namjernim odugovlačenjem i nepotpisivanjem ugovora o distribuciji kanala "Sport Klub" sa BH Telecomom, na način da su mu prilikom pregovaranja stalno nametali dodatne uvjete koji nisu bili propisani "Općim uvjetima za pružanje usluga", a koje nisu ispunili privredni subjekti koji su već imali zaključene ugovore o distribuciji navedenog kanala, i time ograničili relevantno tržište na štetu korisnika usluga BH Telecoma. Također, Ustavni sud zapaža da je Konkurencijsko vijeće dalo detaljno, dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje za svoj zaključak, koji je također prihvatio i Sud BiH, da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj i u smislu člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji na način da je tokom pregovaranja za zaključivanje ugovora o distribuciji sportskih kanala s fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta, koji uključuju i prenos live paketa engleske Premijer lige u BiH, s BH Telecomom primijenio različite uvjete, čime ga je doveo u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je United apelantov principal, a apelant njegov agent, odnosno da je apelant u ime i za račun Uniteda vodio pregovore i zaključivao ugovore o distribuciji kanala "Sport Klub" na teritoriji BiH. Dovodeći naprijed navedeno i obrazloženja osporenih odluka u vezu s odredbama člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji, Ustavni sud, nasuprot apelantovom paušalnom prigovoru, ne nalazi proizvoljnost u postupanju Konkurencijskog vijeća i Suda BiH kada su utvrdili zloupotrebu dominantnog položaja od strane Uniteda putem apelanta kao njegovog zastupnika.

32. Ustavni sud zapaža da apelant i u apelacionim navodima ponavlja svoje tvrdnje koje je već isticao kako u postupku pred Konkurencijskim vijećem tako i u postupku pred Sudom BiH (povodom pokrenutog upravnog spora i povodom zahtjeva za preispitivanje sudske odluke), o kojim su u osporenim odlukama Konkurencijsko vijeće i Sud BiH dali detaljna obrazloženja koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Prema tome, Ustavni sud u razlozima osporenih odluka, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi elemente koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava na štetu apelanta, a time ni razloge da, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog suda i Ustavnog suda, svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Konkurencijskog vijeća i Suda BiH.

33. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Pravo da se ne bude dvaput suđen ili kažnjen u istoj stvari

34. Apelant također navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

35. Član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju glasi:

1. Nikome se ne smije ponovo suditi, niti se smije ponovo kazniti u krivičnom postupku u nadležnosti iste države za djelo zbog koga je već bio pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom te države.

2. Odredbe prethodnog stava ne sprečavaju ponovno otvaranje predmeta u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom određene države ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim činjenicama, ili ako je u prethodnom postupku došlo do bitne povrede koja je mogla utjecati na ishod predmeta.

3. Ovaj član se ne može derogirati na osnovu člana 15. Konvencije.

36. Apelant smatra da je Konkurencijsko vijeće, donošenjem Rješenja broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine (koje je doneseno u drugom postupku vođenom, između ostalih, i protiv apelanta zbog zloupotrebe dominantnog položaja) i osporenog Rješenja broj 04-26-2-005-113-II/15 od 20. decembra 2017. godine, povrijedilo član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

37. Ustavni sud zapaža da iz teksta člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju proizlazi da ovo pravo podrazumijeva da se nikome ne može suditi niti se može ponovno kazniti za krivično djelo za koje je već bio pravomoćno osuđen ili oslobođen krivične optužbe, dakle da se odnosi na predmete krivičnopravne prirode. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u prethodnim tačkama ove odluke (prilikom razmatranja apelantovih navoda o kršenju prava na pravično suđenje) konstatirano da predmeti koji se tiču zloupotrebe dominantnog položaja na relevantnom tržištu, u smislu odredbi Zakona o konkurenciji i drugih podzakonskih akata, predstavljaju predmete građanskopravne prirode. Imajući u vidu navedeno, te imajući u vidu da su obje odluke na koje ukazuje apelant (i osporeno rješenje i Rješenje broj 04-26-2-005-113-II/15 od 20. decembra 2017. godine) donesene u građansko-pravnim postupcima, Ustavni sud smatra da apelacioni navodi u konkretnom slučaju ne pokreću pitanje kršenja prava iz člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis mutandis, Odluka Ustavnog suda broj AP 3018/15 od 15. novembra 2017. godine, tačka 37).

38. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII. Zaključak


39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u okolnostima konkretnog slučaja u osporenim odlukama dovoljno jasno i detaljno obrazložen zaključak da je United, putem svog zastupnika – apelanta, zloupotrijebio dominantan položaj u smislu člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji, u kojem nema elemenata proizvoljnosti u primjeni relevantnih propisa.

40. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ni kršenja člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju kada se u okolnostima konkretnog slučaja ne pokreće pitanje kršenja prava iz navedenog člana, na koja se apelant neosnovano pozvao u apelaciji, jer nije riječ o krivičnom postupku da bi se apelantu sudilo već provedeni postupci spadaju u grupu građansko-pravnih postupaka.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.

Službene novine Kantona Sarajevo, broj 2/22 Općins[…]

ZAKON O IZVRŠENJU BUDŽETA REPUBLIKE SRPSK[…]

Obavezuje se notar da tužiteljima naknadi &scaro[…]