- Sun Oct 25, 2020 1:43 pm
#4376
Špoljar i Dječji vrtić Pčelice protiv Hrvatske
Prigovor privatnih vrtića da su u odnosu na javne vrtiće diskriminirani od strane lokalnih vlasti je očigledno neosnovan.
Europski sud za ljudska prava je 15. listopada 2020. g. objavio odluku kojom je utvrdio da je zahtjev gđe. Alenke Špoljar, vlasnice dječjeg vrtića Maslačak (prvo podnositeljica) i dječjeg vrtića Pčelica (drugo podnositelj) koji se odnosi na navodnu povredu prava na mirno uživanje vlasništva i na povredu zabrane diskriminacije nedopušten, jer je očigledno neosnovan.
Podnositelji su pred Europskim sudom prigovarali da su ih jedinice lokalne samouprave diskriminirale u sufinanciranju njihovih privatnih dječjih vrtića u odnosu na društvene vrtiće protivno članku 14. Konvencije u vezi s člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Naime, domaći sudovi su odbili njihov zahtjev radi isplate razlike viših iznosa subvencija koje je grad Bakar u razdoblju od 1992.-1998. godine isplaćivao javnim vrtićima.
Europski sud je utvrdio da su javni vrtići, kao ustanove lokalnih samouprava, prvenstveno usmjereni na zadovoljavanje potreba zajednice u pogledu predškolskog odgoja, dok su privatni vrtići privatne ustanove koje su, iako pružaju i predškolski odgoj, orijentirane na ostvarivanje prihoda za svoje usluge. Razlike proizlaze i iz slobode reguliranja upisa djece u vrtiće i formiranja cijene usluge, gdje privatni vrtići ne podliježu ograničenjima kao javni vrtići.
Uzevši u obzir gore navedene razlike, Europski sud je zaključio da se ne može smatrati da su privatni i javni vrtići u analognom ili relativno sličnom položaju zbog čega bi podnositelji mogli tvrditi da su bili diskriminirani odnosno iznos subvencije privatnih i javnih vrtića nije nužno morao biti jednak.
Prigovor privatnih vrtića da su u odnosu na javne vrtiće diskriminirani od strane lokalnih vlasti je očigledno neosnovan.
Europski sud za ljudska prava je 15. listopada 2020. g. objavio odluku kojom je utvrdio da je zahtjev gđe. Alenke Špoljar, vlasnice dječjeg vrtića Maslačak (prvo podnositeljica) i dječjeg vrtića Pčelica (drugo podnositelj) koji se odnosi na navodnu povredu prava na mirno uživanje vlasništva i na povredu zabrane diskriminacije nedopušten, jer je očigledno neosnovan.
Podnositelji su pred Europskim sudom prigovarali da su ih jedinice lokalne samouprave diskriminirale u sufinanciranju njihovih privatnih dječjih vrtića u odnosu na društvene vrtiće protivno članku 14. Konvencije u vezi s člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Naime, domaći sudovi su odbili njihov zahtjev radi isplate razlike viših iznosa subvencija koje je grad Bakar u razdoblju od 1992.-1998. godine isplaćivao javnim vrtićima.
Europski sud je utvrdio da su javni vrtići, kao ustanove lokalnih samouprava, prvenstveno usmjereni na zadovoljavanje potreba zajednice u pogledu predškolskog odgoja, dok su privatni vrtići privatne ustanove koje su, iako pružaju i predškolski odgoj, orijentirane na ostvarivanje prihoda za svoje usluge. Razlike proizlaze i iz slobode reguliranja upisa djece u vrtiće i formiranja cijene usluge, gdje privatni vrtići ne podliježu ograničenjima kao javni vrtići.
Uzevši u obzir gore navedene razlike, Europski sud je zaključio da se ne može smatrati da su privatni i javni vrtići u analognom ili relativno sličnom položaju zbog čega bi podnositelji mogli tvrditi da su bili diskriminirani odnosno iznos subvencije privatnih i javnih vrtića nije nužno morao biti jednak.