BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Prava iz radnog pravnog odnosa, socijalne naknade, otkazi, bolovanja, porodiljno, sindikati itd.
#3976
ROK ZA OTKAZ UGOVORA O RADU BEZ OTKAZNOG ROKA
Zakon o radu

čl. 89 i 90

Rok od 15 dana za otkaz ugovora o radu bez otkaznog roka zbog učinjene teže povrede radne dužnosti se računa od proteka roka u kojem se zaposlenik mogao izjasniti o povredi radne obaveze.

Obrazloženje:

"Sporno pravno pitanje u ovom postupku odnosi se na ispunjavanje roka za davanje otkaza ugovora o radu bez otkaznog roka, u slučajevima kada je nakon učinjene teže povrede radne dužnosti poslodavac pozvao zaposlenika da se izjasni na povredu.

U odnosu na prvotužitelja sudovi prihvataju utvrđenim da je otkaz ugovora o radu dat 20. 4. 2011. godine, a da je teška povreda radne obaveze nastupila zbog neizvršavanja, neblagovremenog i nesavjesnog izvršavanja radne obaveze iz naloga direktora, jer prvotužitelj nije dolazio na više zakazanih sastanaka (ukupno tri), od kojih je zadnji nedolazak na sastanak zakazan od strane direktora bio 24. 3. 2011. god.

Prema ocjeni ovog suda, nije pogrešno primjenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci drugostepenog suda kada je odbijena žalba tužitelja u tom dijelu.

Naime, čl. 89. Zakona o radu (dalje: ZOR) je propisano da se otkaz ugovora o radu bez otkaznog roka iz čl. 88. st. 1. ZOR-a, može dati u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu zbog koje je otkaz dat.

Nižestepeni sudovi prihvataju da je tužena kao poslodavac, nakon ponovnog neopravdanog propuštanju dolaska na poslovni sastanak sa upravom društva, pozvala prvotužitelja dana 29. 3. 2011. godine da se izjasni zašto nije došao na taj sastanak, te mu dala rok od 7 dana da se izjasni ili da će nastupiti posljedice zbog teže povrede radne dužnosti, koji podnesak-opomenu je prvotužitelj primio 2. 4. 2011. god. ali na isti nije dao očitovanje, pa sudovi prihvataju da je tužena saznala za činjenicu neopravdanog nedolaska na poslovni sastanak protekom sedmodnevnog roka za očitovanje i odbranu (9. 4. 2011. god.) i utvrđuju da je otkaz ugovora bez otkaznog roka dat 20. 4. 2011. god. u propisanom roku od 15 dana.

I prema stavu ovog suda, pravilno su nižestepeni sudovi ocijenili da je činjenica trećeg neopravdanog nedolaska na poslovni sastanak na poziv uprave-direktora utvrđena tj. za nju je tužena saznala kada prvotužitelj nije dao opravdanje za izostanak u datom roku. To iz razloga što je prema čl. 90. ZOR-a poslodavac koji otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada zaposlenika, obavezan omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, tuženi je upravo omogućavajući prvotužitelju pravo da iznese svoju odbranu zašto je propustio da postupi po nalogu direktora i dođe na zakazani sastanak 24. 3. 2011. godine, jer ni na prethodna dva sastanka nije došao, predstavlja okolnost koja opravdava stav drugostepenog suda da je rok za računanje davanja otkaza ugovora o radu bez otkaznog roka trebalo računati od 9. 4. 2011. godine, iz čega proizilazi da je odluka o otkazu data 20. 4. 2011. godine u okviru zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 Rs 083248 18 Rev od 6.6.2019. godine)

ZAKON O PRIZNAVANJU INOSTRANIH OBRAZOVNIH ISPRAVA […]