BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#777
Raskidanje ugovora zbog neispunjenja

Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude u predmetu raskida ugovora zbog neispunjenja. Sud je utvrdio da je predmetni ugovor o djelu raskinut zbog neispunjenja obaveze tuženog u smislu člana 124. i 126. ZOO. Obzirom da je tužitelj u ispunjenju ugovorne obaveze unaprijed uplatio dio naknade, to je tuženi ovaj iznos dužan vratiti.

Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.

Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: _________________
Sarajevo, 16.4.2008.godine


Općinski sud u Sarajevu, sudija P.P., u pravnoj stvari tužitelja A.A. iz Sarajeva, ul. Zenička broj 15, protiv tuženog V. V. iz Sarajeva, ul. Stup broj 11, kojeg zastupa punomoćnik Š.Š., advokat iz Sarajeva, radi raskida ugovora zbog neispunjenja, v.s. 3.500,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 21.3.2008. godine, održane u prisutnosti parničnih stranaka i punomoćnika tuženog, dana 16.4.2008.godine donio je


P R E S U D U

Nalaže se tuženom da vrati tužitelju iznos od 3.500,00 KM (tri hiljade petstotina konvertibilnih maraka) sa zakonskom zateznom kamatom od 23.08.2006.godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 520,00 KM (petsto dvadeset konvertibilnih maraka), sve u roku od 30 dana.

O b r a z l o ž e n j e

U tužbi od 22.10.2006.godine tužitelj tvrdi da je kao naručilac i tuženi kao izvođač zaključili u Sarajevu dana 23.8.2006.godine ugovor da tuženi od svog materijala izradi kovanu ogradu za dvorište tužitelja u roku od 30 dana za naknadu od 5000,00 KM. Tužitelj je odmah nakon zaključenja ugovora isplatio tuženom 3.500,00 KM, a preostali dio naknade dogovoreno je da platiti po preuzimanju ograde. Nakon isteka navedenog roka tuženi nije napravio ogradu pa se tužitelj odmah obratio tuženom i tom prilikom je tuženi izjavio da će u slijedećih 20 dana ispuniti svoju obavezu. Predložio je da sud donese presudu kojom da naloži tuženom da tužitelju vrati iznos od 3.500,00 KM sa zateznim kamatama od 23.8.2006.godine kao i da mu naknadi troškove postupaka.

U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da su stranke zaključile ugovor o djelu, prema kojem je trebao od svog materijala da izradi kovanu ogradu za tužitelja i da u roku od 30 dana, a potom ni u naknadnom roku od 20 dana, iako je obećao tužitelju nije izradio ogradu, jer je morao hitno uraditi obimnu narudžbu za svog stalnog naručioca. Ne spori da mu je tužitelj dao 3.500,00 KM, ali je taj iznos potrošio za nabavku materijala. Osporava tvrdnju iz tužbe da mu je tužitelj ikada izjavio da raskida ugovor. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.

U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja kao stranke i tuženog kao stranke, te svjedoka Đ.Đ. i B.B.

U ovoj pravnoj stvari nesporna je činjenica da su stranke u Sarajevu dana 23.8.2006.godine zaključile ugovor o djelu prema kojem se tuženi kao izvođač obavezao da od svog materijala za tužitelja kao naručioca izradi kovanu ogradu u roku od 30 dana za ukupnu naknadu od 5.000,00 KM i da je tužitelj tom prilikom tuženom platio 3.500,00 KM. Nadalje je nesporno da tuženi u ugovorenom roku od 30 dana nije uradio ogradu, a ni u naknadnom roku od 20 dana.

Sporno je da li je tužitelj saopštio izjavu o raskidu ugovora, te slijedom toga da li je osnovan njegov zahtjev za raskid tog ugovora i povrat cijene.

Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice:

Saslušanjem tužitelja kao stranke koji iskaz sud ocjenjuje neposredno uvjerljivijim od iskaza tuženog i na osnovu toga utvrđuje da po proteku naknadno ostavljenog roka tužitelj je tuženom neposredno izjavio da ugovor raskida. Tu činjenicu iz iskaza tužitelja potvrdili su svojim iskazima i svjedoci Š.Š. i B.B., koji su dana 15.10.2006.godine u radnju tuženog unosili dovezene željezne cijevi. Oba ova svjedoka bila su prisutna toj izjavi pa o ovoj odlučnoj činjenici imaju neposredno opažanje, a pred sudom su iskazivali uvjerljivo, logično i saglasno, pa sud njihove iskaze prihvata kao vjerodostojne. Iskaz tuženog sud nije prihvatio.

Osnovom tih činjenica, ovaj sud izvodi zaključak da svoje obaveze iz predmetnog ugovora o djelu tuženi kao izvođač nije ispunio zbog svog skrivljenog ponašanja. Ovo, jer tuženi nije dokazao da je spriječen da ugovor ispuni dejstvom više sile ili krivicom trećeg lica, jer razlozi na koje se pozivao (da je radio narudžbu svog stalnog naručioca) su organizacione prirode i stoga irelevantni. Tužitelj je dokazao da je smislu 130. Zakona o obligacionim odnosima svoju dužnost obavještavanja učinio izjavom koju je dao već sutradan po isteku naknadnog roka, dakle bez odlaganja.

Kod takvog činjeničnog stanja, sud utvrđuje da je predmetni ugovor o djelu raskinut zbog neispunjenja obaveze tuženog u smislu člana 124. i 126. ZOO. Naime, odredbom iz člana 124. tog zakona propisano je da u dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtjevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Prema odredbi člana 126. ZOO kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora (ovdje slučaj, jer postojanje fiksnog posla moraju izričito ugovoriti), ako dužnik ne ispuni svoju obavezu u naknadnom roku nastupaju iste posljedice kao u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora, tj. dolazi do raskida ugovora po samom zakonu.

Učinak raskida, prema odredbi iz čl. 132. st. 2. ZOO sastoji se u tome, da ako je jedna stranka izvršila ugovor potpuno ili djelimično ima pravo da joj se vrati ono što je dala, a prema stavu 5. te odredbe, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

Prema tome, kod činjenice je tužitelj u ispunjenju svoje ugovorne obaveze unaprijed tuženom platio dio iznosa od 3.500,00 KM, to je tuženi dužan vratiti iznos od 3.500,00 KM sa kamatama od 23.8.2006.godine.

Osnovom iznesenog činjeničnog stanja ovaj sud je stanovišta da je tužbeni zahtjev u cjelosti osnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude primjenom odredbe iz čl. 124. ZOO u vezi sa napijed već pomenutim zakonskim odredbama, jer je utvrđeno da su ispunjeni svi kumulativni uslovi: da se radi o dvostrano obaveznom i teretnom ugovoru, da ugovor nije izvršen, da je dužnik kriv što nije izvršio ugovor i da je povjerilac obavjestio tuženika da raskida ugovor.

S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan naknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužitelju su priznati troškovi i to: za sastav tužbe 280,00 KM shodno čl.12, i 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 120,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 520,00 KM . Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).



S U D I J A,
P. P.


Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.

izvor http://epravo.ba

Pozdrav imam sljedeći upit: put do naše p[…]

Prijedlog za izvršenje Dostavljam uz pri[…]

U R E D B U O USLOV1MAI NAČINU POLAGANJA STRUČNO[…]

Uredba O NAČINU FINANSIRANJA I UPRAVLJANJA GARANC[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja