- Mon Nov 16, 2015 4:44 pm
#785
Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U FOČI
Broj: _________________
Foča, 21.03.2008. godine
Osnovni sud u Foči, i to sudija pojedinac J. J., u pravnoj stvari tužioca J. V. iz Sarajeva, Ul. Omladinska 2, protiv tužene M. V. iz Velje Gore, Opština Foča, koju zastupa punomoćnik P. P., advokat iz Foče, radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, vrijednost spora 10.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 11.03.2008. godine, održane u prisustvu tužioca i punomoćnika tužene, donio je dana 21.03.2008. godine
P R E S U D U
Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca J. V. pa se raskida ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen dana 20. maja 2005. godine pred sudijom Osnovnog suda u Foči pod brojem Ov. 35/06, između tužene M. V., kao davaoca izdržavanja i sada pokojne V. M., kao primaoca izdržavanja.
Tužena je dužna naknaditi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 /hiljadu i stotinu/ KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je u tužbi podnesenoj 10.09.2007. godine, kao i na raspravi, naveo da je njegova sada pok. majka V. M. dana 20. maja 2005. godine zaključila sa tuženom ugovor o doživotnom izdržavanju pred sudijom Osnovnog suda u Foči, pod brojem Ov. 35/06. Prema tome ugovoru tužena se, kao davalac izdržavanja, obavezala da će pok. V. pružiti njegu i liječenje u slučaju njene bolesti, da će je nakon smrti sahraniti i podići joj nadgrobni spomenik, dok se pok. V., kao primalac izdržavanja obavezala da svoju nepokretnu imovinu u mjestu Velja Gora, poslije smrti ostavlja davaocu izdržavanja. Tužilac je bio jedino dijete pok. V., težak invalid iz rata i nije mogao održavati imanje u selu Velja Gora, pa se pok. V. odlučila da zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju sa tuženom, inače, njenom daljnjom rođakom.
Naveo je da tužena nije ispunila svoje ugovorne obaveze prema sada pok. V. M. O njoj se morao brinuti tužilac, a poslije njene smrti on je i sahranio i snosio sve troškove sahrane. Tek poslije smrti majke 10.04.2005. godine, tužilac je saznao za ovaj ugovor o doživotnom izdržavanju. Ugovor je našao u majčinom sanduku u kome je čuvala važne stvari. Pokojna V. najviše je i živjela kod tužioca, pogotovu zimi i on ju je pazio. Ona je sama imala svoja novčana sredstva od penzije za izdržavanje. Nekoliko mjeseci prije smrti njeno se zdravlje ozbiljno narušilo pa je tužilac morao odvesti iz sela Velja Gora u svoju kuću u Sarajevo da bi je njegovao i ukazao joj pomoć. To je, ustvari, više činila njegova supruga, jer je on zbog invalidnosti slabo šta mogao pomoći. Zahtijevao je da sud raskine zaključeni ugovor o doživotnom izdržavanju.
Za utvrđenje činjenica koje je iznio tužilac je predložio da se kao dokaz pročita navedeni ugovor, te saslušaju parnične stranke i svjedoci I. J. i I. I.
U odgovoru na tužbu tužena nije sporila da je sa pok. B. zaključila ugovor o doživotnom izdržavanju, ali je osporila navode iz tužbe da joj ona nije pružila nikakvu pomoć od vremena zaključenja ugovora o izdržavanju pa dok je tuženi nije odveo svojoj kući iz njenog doma u Veljoj Gori. Kao dokaz predložila je saslušanje svjedoka V. S. i R. M. Tužena je istakla da troškove sahrane nije snosila jer to nije tražio tužilac. Tvrdila je da bi podigla nadgrobni spomenik. Na kraju je tužena istakla prigovor da tužilac nije aktivno legitimisan u ovoj parnici.
I tužilac i tužena saslušani su kao parnične stranke, a u svojim su iskazima potvrdili navode iz tužbe i odgovora na tužbu.
Nakon što su parnične stranke izvele dokaze koje su predložile u tužbi i u odgovoru na tužbu, ovaj sud, ocjenom tih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07- u daljem tekstu: ZPP), nalazi da je tužilac dokazao činjenice koje je iznio u tužbi i tokom rasprave.
Prema odredbi čl. 123. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80- u daljem tekstu: ZN) svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze (st. 3). U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po opštim pravilima imovinskog prava (stav 4.).
Pravo da traži raskid ugovora o doživotnom izdržavanju je imovinsko pravo. Ukoliko davalac izdržavanja, kao jedna ugovorna strana ne ispuni svoje obaveze, nasljednici primaoca izdržavanja imaju pravo tražiti raskid ugovora. Zato je tužilac, kao sin i nasljednik primaoca izdržavanja, aktivno legitimisan u ovom sporu.
Stoga je neosnovan prigovor koji je tužena istakla tokom parnice da tužilac nije aktivno legitimisan da podnese tužbu u ovom sporu.
Svjedoci koje je predložio tužilac bili su izričiti u tvrdnji da je tužilac najvećim dijelom godine,naročito u zimskim mjesecima, u svom domu pružao svu pomoć i njegu njegovoj pok. majci, vodio je ljekaru i kupovao joj lijekove. Oni su bili u njegovom neposrednom komšiluku i često su navraćali kod tužioca i razgovarali sa pok. B. Dobro su je poznavali, kao i tužioca, jer su poticali iz istog sela. Čak su i tokom ljetnog perioda u više navrata navraćali kod pok. B u njenu kuću u Veljoj Gori. Svjedok I. J. je izjavio da mu je pok. B jedne prilike kazala da je tuženoj ostavila svoju nepokretnu imovinu u Veljoj Gori da bi joj bila ''pri ruci'' u slučaju bolesti, jer, kako mu je rekla, prilično je onemoćala što od starosti što od povremene bolesti. Svjedok na to nije obraćao pažnju, to je smatrao dosta prirodnim, pogotovu što je tužilja bila njena daljnja rođaka, stanovala je u neposrednoj blizini i bila zainteresovana za njenu nepokretnu imovinu, posebno što tužilac nije bio u mogućnosti da vodi računa o tom imanju i nije računao da će ga održavati poslije majčine smrti jer mu to fizičke mogućnosti nisu dozvoljavale. Ostao je invalid u ratu i nije mogao raditi fizičke poslove.
I svjedoci koje je predložila tužena, u suštini su potvrdili navode tužioca. Oni su živjeli u selu Velja Gora, malo podalje od kuća pok. B i tužene M., ali ponekad su navraćali do B, upitali bi je za zdravlje i porazgovarali. Više im se puta požalila na zdravlje, govoreći da je dosta onemoćala, teško odlazi do izvora da bi donijela vodu. Tuženu nisu viđali da nešto pomaže pok. B. Oba svjedoka koje je predložila tužena posvjedočoli su da je sin tužene sjekao drva u B. šumi, u gaju odmah iznad kuće, ali ta je drva odvozio svojoj kući. Bili su uvjerljivi u iskazu da im je M. rekla, u razgovoru kad su svi oni sjeli tom prilikom da se odmore i ''zapale cigar duvana'', da ta drva sijeku zato što je pok. B. obećala tuženoj njeno imanje poslije smrti. Nisu znali detalje ugovora, niti da je uopšte sklopljen. Međutim, i ovi svjedoci su potvrdili da je tužilac u posljednje dvije godine u više navrata morao voditi pok. B. u Sarajevo svojoj kući, jer se bila razboljela, a da je najviše vremena tamo i provela.
Pošto su iskazi ovih svjedoka u bitnom podudarni, a imajući u vidu da su oni bili u prilici da dobro znaju okolnosti o kojim su svjedočili, sud ih je ocijenio kao sasvim pouzdane dokaze da se njima utvrde činjenice o kojima su svjedočili. To se odnosi i na ključnu činjenicu da tužena nije izvršavala svoje obaveze iz ugovora. Tužena, saslušana kao parnična stranka, uostalom, i nije osporila činjenicu da nije snosila troškove sahrane, a time i da nije ispunila jednu od bitnih obaveza iz ugovora. Njeno pravdanje da tužilac nije tražio da ona snosi troškove sahrane je bez uticaja. Upravo suprotno, tužena je prema odredbama ugovora bila dužna da snosi ove troškove, pa i da ih odmah isplati tužiocu, ukoliko ih je on snosio.
Iz navedenih razloga ovaj sud je usvojio tužbeni zahtjev.
Pošto je tužilac uspio u sporu pripadaju mu i troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od sudskih taksa na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema Tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnom dijelu Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04), te troškova dolaska na dva ročišta iz Sarajeva u Foču u iznosu od po 50,00 KM.
SUDIJA J.J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U FOČI
Broj: _________________
Foča, 21.03.2008. godine
Osnovni sud u Foči, i to sudija pojedinac J. J., u pravnoj stvari tužioca J. V. iz Sarajeva, Ul. Omladinska 2, protiv tužene M. V. iz Velje Gore, Opština Foča, koju zastupa punomoćnik P. P., advokat iz Foče, radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, vrijednost spora 10.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 11.03.2008. godine, održane u prisustvu tužioca i punomoćnika tužene, donio je dana 21.03.2008. godine
P R E S U D U
Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca J. V. pa se raskida ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen dana 20. maja 2005. godine pred sudijom Osnovnog suda u Foči pod brojem Ov. 35/06, između tužene M. V., kao davaoca izdržavanja i sada pokojne V. M., kao primaoca izdržavanja.
Tužena je dužna naknaditi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 /hiljadu i stotinu/ KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je u tužbi podnesenoj 10.09.2007. godine, kao i na raspravi, naveo da je njegova sada pok. majka V. M. dana 20. maja 2005. godine zaključila sa tuženom ugovor o doživotnom izdržavanju pred sudijom Osnovnog suda u Foči, pod brojem Ov. 35/06. Prema tome ugovoru tužena se, kao davalac izdržavanja, obavezala da će pok. V. pružiti njegu i liječenje u slučaju njene bolesti, da će je nakon smrti sahraniti i podići joj nadgrobni spomenik, dok se pok. V., kao primalac izdržavanja obavezala da svoju nepokretnu imovinu u mjestu Velja Gora, poslije smrti ostavlja davaocu izdržavanja. Tužilac je bio jedino dijete pok. V., težak invalid iz rata i nije mogao održavati imanje u selu Velja Gora, pa se pok. V. odlučila da zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju sa tuženom, inače, njenom daljnjom rođakom.
Naveo je da tužena nije ispunila svoje ugovorne obaveze prema sada pok. V. M. O njoj se morao brinuti tužilac, a poslije njene smrti on je i sahranio i snosio sve troškove sahrane. Tek poslije smrti majke 10.04.2005. godine, tužilac je saznao za ovaj ugovor o doživotnom izdržavanju. Ugovor je našao u majčinom sanduku u kome je čuvala važne stvari. Pokojna V. najviše je i živjela kod tužioca, pogotovu zimi i on ju je pazio. Ona je sama imala svoja novčana sredstva od penzije za izdržavanje. Nekoliko mjeseci prije smrti njeno se zdravlje ozbiljno narušilo pa je tužilac morao odvesti iz sela Velja Gora u svoju kuću u Sarajevo da bi je njegovao i ukazao joj pomoć. To je, ustvari, više činila njegova supruga, jer je on zbog invalidnosti slabo šta mogao pomoći. Zahtijevao je da sud raskine zaključeni ugovor o doživotnom izdržavanju.
Za utvrđenje činjenica koje je iznio tužilac je predložio da se kao dokaz pročita navedeni ugovor, te saslušaju parnične stranke i svjedoci I. J. i I. I.
U odgovoru na tužbu tužena nije sporila da je sa pok. B. zaključila ugovor o doživotnom izdržavanju, ali je osporila navode iz tužbe da joj ona nije pružila nikakvu pomoć od vremena zaključenja ugovora o izdržavanju pa dok je tuženi nije odveo svojoj kući iz njenog doma u Veljoj Gori. Kao dokaz predložila je saslušanje svjedoka V. S. i R. M. Tužena je istakla da troškove sahrane nije snosila jer to nije tražio tužilac. Tvrdila je da bi podigla nadgrobni spomenik. Na kraju je tužena istakla prigovor da tužilac nije aktivno legitimisan u ovoj parnici.
I tužilac i tužena saslušani su kao parnične stranke, a u svojim su iskazima potvrdili navode iz tužbe i odgovora na tužbu.
Nakon što su parnične stranke izvele dokaze koje su predložile u tužbi i u odgovoru na tužbu, ovaj sud, ocjenom tih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07- u daljem tekstu: ZPP), nalazi da je tužilac dokazao činjenice koje je iznio u tužbi i tokom rasprave.
Prema odredbi čl. 123. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80- u daljem tekstu: ZN) svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze (st. 3). U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po opštim pravilima imovinskog prava (stav 4.).
Pravo da traži raskid ugovora o doživotnom izdržavanju je imovinsko pravo. Ukoliko davalac izdržavanja, kao jedna ugovorna strana ne ispuni svoje obaveze, nasljednici primaoca izdržavanja imaju pravo tražiti raskid ugovora. Zato je tužilac, kao sin i nasljednik primaoca izdržavanja, aktivno legitimisan u ovom sporu.
Stoga je neosnovan prigovor koji je tužena istakla tokom parnice da tužilac nije aktivno legitimisan da podnese tužbu u ovom sporu.
Svjedoci koje je predložio tužilac bili su izričiti u tvrdnji da je tužilac najvećim dijelom godine,naročito u zimskim mjesecima, u svom domu pružao svu pomoć i njegu njegovoj pok. majci, vodio je ljekaru i kupovao joj lijekove. Oni su bili u njegovom neposrednom komšiluku i često su navraćali kod tužioca i razgovarali sa pok. B. Dobro su je poznavali, kao i tužioca, jer su poticali iz istog sela. Čak su i tokom ljetnog perioda u više navrata navraćali kod pok. B u njenu kuću u Veljoj Gori. Svjedok I. J. je izjavio da mu je pok. B jedne prilike kazala da je tuženoj ostavila svoju nepokretnu imovinu u Veljoj Gori da bi joj bila ''pri ruci'' u slučaju bolesti, jer, kako mu je rekla, prilično je onemoćala što od starosti što od povremene bolesti. Svjedok na to nije obraćao pažnju, to je smatrao dosta prirodnim, pogotovu što je tužilja bila njena daljnja rođaka, stanovala je u neposrednoj blizini i bila zainteresovana za njenu nepokretnu imovinu, posebno što tužilac nije bio u mogućnosti da vodi računa o tom imanju i nije računao da će ga održavati poslije majčine smrti jer mu to fizičke mogućnosti nisu dozvoljavale. Ostao je invalid u ratu i nije mogao raditi fizičke poslove.
I svjedoci koje je predložila tužena, u suštini su potvrdili navode tužioca. Oni su živjeli u selu Velja Gora, malo podalje od kuća pok. B i tužene M., ali ponekad su navraćali do B, upitali bi je za zdravlje i porazgovarali. Više im se puta požalila na zdravlje, govoreći da je dosta onemoćala, teško odlazi do izvora da bi donijela vodu. Tuženu nisu viđali da nešto pomaže pok. B. Oba svjedoka koje je predložila tužena posvjedočoli su da je sin tužene sjekao drva u B. šumi, u gaju odmah iznad kuće, ali ta je drva odvozio svojoj kući. Bili su uvjerljivi u iskazu da im je M. rekla, u razgovoru kad su svi oni sjeli tom prilikom da se odmore i ''zapale cigar duvana'', da ta drva sijeku zato što je pok. B. obećala tuženoj njeno imanje poslije smrti. Nisu znali detalje ugovora, niti da je uopšte sklopljen. Međutim, i ovi svjedoci su potvrdili da je tužilac u posljednje dvije godine u više navrata morao voditi pok. B. u Sarajevo svojoj kući, jer se bila razboljela, a da je najviše vremena tamo i provela.
Pošto su iskazi ovih svjedoka u bitnom podudarni, a imajući u vidu da su oni bili u prilici da dobro znaju okolnosti o kojim su svjedočili, sud ih je ocijenio kao sasvim pouzdane dokaze da se njima utvrde činjenice o kojima su svjedočili. To se odnosi i na ključnu činjenicu da tužena nije izvršavala svoje obaveze iz ugovora. Tužena, saslušana kao parnična stranka, uostalom, i nije osporila činjenicu da nije snosila troškove sahrane, a time i da nije ispunila jednu od bitnih obaveza iz ugovora. Njeno pravdanje da tužilac nije tražio da ona snosi troškove sahrane je bez uticaja. Upravo suprotno, tužena je prema odredbama ugovora bila dužna da snosi ove troškove, pa i da ih odmah isplati tužiocu, ukoliko ih je on snosio.
Iz navedenih razloga ovaj sud je usvojio tužbeni zahtjev.
Pošto je tužilac uspio u sporu pripadaju mu i troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od sudskih taksa na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema Tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnom dijelu Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04), te troškova dolaska na dva ročišta iz Sarajeva u Foču u iznosu od po 50,00 KM.
SUDIJA J.J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com
- By LegaForum
- By Bojanprijedor