BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Zakoni Bosne i Hercegovine, Brčko distrikta BiH, Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine
#4252
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VLADA



P R I J E D L O G ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU
























Sarajevo, svibanj 2020. godine

PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO ŽURNOM POSTUPKU


Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu pripremljen je kako bi se, iznimno od postupanja u redovitim okolnostima, uredila određena prava i obveze poslodavaca i radnika za vrijeme proglašenog stanja prirodne i druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U svezi s tim, a imajući u vidu da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu reguliraju pitanja za čije uređivanje postoji neodložna potreba, a kako bi donošenje Zakona u redovitoj proceduri moglo izazvati štetne posljedice u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine predlaže da se, temeljem članka 191. stavak (2) Poslovnika Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 69/07, 2/08 i 26/20) i članka 186. stavak (2) Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 27/03, 21/09 i 24/20), ovaj zakon donese po žurnom postupku.






























ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU


Članak 1.

U Zakonu o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16 i 89/18), u daljem tekstu: Zakon), u članku 26, iza stavka (3) dodaje se novi stavak (4) koji glasi:

„(4) Iznimno od st. (1) i (2) ovog članka, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslove izvan prostorija poslodavca mogu obavljati i drugi radnici temeljem posebne odluke poslodavca, kojom se utvrđuju izvršitelji, odnosno radna mjesta na kojima će se poslovi obavljati izvan prostorija poslodavca, način obavljanja poslova, vrijeme dostupnosti radnika poslodavcu i druga pitanja od značaja za provođenje navedene odluke.“

Članak 2.

U članku 36, iza stavka (7), dodaje se novi stavak (8) koji glasi:

„(8) Iznimno od stavka (2) ovog članka, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, ukoliko priroda posla to dozvoljava, poslodavac može izvršiti skraćivanje radnog vremena za sve ili pojedine radnike, o čemu donosi posebnu odluku.“

Članak 3.

U članku 39, iza stavka (5), dodaje se novi stavak (6) koji glasi:

„(6) Iznimno od stavka (1) ovog članka, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, ukoliko priroda posla to dozvoljava, puno i nepuno radno vrijeme se može preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog, odnosno nepunog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele u smislu ovog stavka, ne može biti dulje od 72 sata tjedno kod poslodavaca od posebnog interesa za Federaciju, o čemu je poslodavac dužan donijeti posebnu odluku, uz prethodne konzultacije sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika.“

Članak 4.

U članku 52, iza stavka (4), dodaje se novi stavak (5) koji glasi:

„(5) Iznimno od st. (1) i (2) ovog članka, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslodavac može svojom odlukom uputiti sve ili dio radnika na korištenje preostalog godišnjeg odmora iz prethodne kalendarske godine, kao i na korištenje godišnjeg odmora iz tekuće kalendarske godine, uz prethodne konzultacije sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika.“

Članak 5.

U članku 53, iza stavka (6), dodaje se novi stavak (7) koji glasi:

„(7) Iznimno od stavka (1) ovog članka, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslodavac može, temeljem zahtjeva radnika ili svojom odlukom, utvrditi radniku plaćeno odsustvo u trajanju najdulje do 30 radnih dana u toku jedne kalendarske godine. Kriterije za ostvarivanje prava na plaćeno odsustvo za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, utvrdit će poslodavac pravilnikom o radu ili općim aktom, uz prethodne konzultacije sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika, imajući u vidu zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika na radu, odnosno opravdane razloge radnika (zaštita malodobnika, zaštita radnika sa promijenjenom radnom sposobnošću, zaštita žene za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, zaštita roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju, zaštita radnika sa dijagnosticiranim kroničnim oboljenjima i dr).“

Članak 6.

U članku 54, iza stavka (3), dodaje se novi stavak (4) koji glasi:

„(4) Iznimno od st. (1) i (2) ovog članka, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, temeljem zahtjeva radnika poslodavac može radniku odobriti neplaćeno odsustvo u trajanju najdulje do 30 dana tijekom jedne kalendarske godine.“

Dosadašnji stavak (4), postaje stavak (5).

Članak 7.

Iza članka 54, dodaje se novi članak 54a. koji glasi:

„Članak 54a.
(Prestanak obveze rada radnika)

(1) Za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslodavac kojem je zabranjen rad odlukom nadležnog organa ili kod kojeg je usljed navedenog stanja došlo do pada prihoda od najmanje 20% u odnosu na isto razdoblje u protekloj godini prema podacima organa nadležnog za naplatu poreza, može odlukom utvrditi radnicima prestanak obveze rada, u najduljem trajanju od 90 dana od dana donošenja odluke.
(2) Za vrijeme prestanka obveze rada iz stavka (1) ovog članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac, a koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji.
(3) Prestanak obveze rada radnika iz ovog članka smatra se odsustvom iz članka 23. ovog zakona.“

Članak 8.

U članku 78, iza stavka (4) dodaju se novi st. (5) i (6) koji glase:
„(5) Iznimno od stavka (4) ovog članka, poslodavac može odlukom radnicima kojima je radno vrijeme skraćeno u smislu članka 36. stavak (8) ovog zakona, izvršiti umanjenje plaće srazmjerno broju radnih sati za koje je radno vrijeme skraćeno, s tim da se plaća može umanjiti najviše do iznosa od 35% od ugovorene plaće radnika i poslodavca, a koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji.

(6) Iznimno od stavka (4) ovog članka, ukoliko je kod poslodavca usljed proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, došlo do pada prihoda od najmanje 20% u odnosu na isto razdoblje u protekloj godini prema podacima organa nadležnog za naplatu poreza, poslodavac može svojom odlukom izvršiti umanjenje plaće radnicima. Plaća umanjena u smislu navedenog ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji, osim ako nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, općim aktom i ugovorom o radu, s tim da umanjenje plaće radnicima može trajati koliko traje stanje prirodne ili druge nesreće, odnosno izvanredno stanje u Federaciji.“

Članak 9.

U članku 171. stavak (1) točka 6. iza riječi „(članak 26. stavak 3.), dodaju se riječi: „odnosno ako uputi radnike na rad izvan prostorija poslodavca suprotno članku 26. stavak (4) ovog zakona,“.

U članku 171. stavak (1) točka 13. iza riječi „zakona“, dodaju se riječi: „odnosno ako izvrši skraćivanje radnog vremena suprotno članku 36. stavak (8) ovog zakona,“.

U članku 171. stavak (1) točka 20. iza broja „2.“ veznik „i“ se zamjenjuje zarezom, a iza broja „3.“ se dodaju riječi „i 6.“.

U članku 171. stavak (1) točka 32. iza riječi „(članak 52. st. 3. i 4), dodaju se riječi: „odnosno postupi suprotno članku 52. stavak (5) ovog zakona,“.

U članku 171. stavak (1) točka 33. iza riječi „plaćenog“ dodaju se riječi „i neplaćenog“, a riječi „(članak 53.)“ se zamjenjuju riječima „odnosno postupi suprotno čl. 53. i 54. ovog zakona,“.

U članku 171. stavak (1) iza točke 33. dodaje se nova točka 34. koja glasi:

„34. postupi suprotno članku 54a. st. (1) i (2) ovog zakona,“

Dosadašnje toč. 34. do 72. postaju toč. 35. do 73.

U članku 171. stavak (1) točka 52. iza riječi „(članak 78. stavak 4. ovog zakona)“, dodaju se riječi odnosno postupi suprotno članku 78. st. (5) i (6) ovog zakona,“.

Članak 10.

(1) Važeći kolektivni ugovori moraju se uskladiti sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, najkasnije u roku od 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu.
(2) Poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu i druge opće akte sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, najdalje u roku do 45 dana od dana njegovog stupanja na snagu.
(3) Ukoliko su odredbe kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, općih akata i ugovora o radu u koliziji sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Članak 11.

Ovaj zakon primjenjivat će se za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, te najdalje još 60 dana, od dana kada nadležne institucije donesu odluku o prestanku proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, odnosno izvanrednog stanja u Federaciji.

Član 12.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije BiH“.











OBRAZLOŽENJE

PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU


I - USTAVNI TEMELJ

Ustavni temelj za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbama članka IV.A.20.(1)d), a u svezi sa člankom III.2.e) i člankom II.A.2.1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema odredbama članka IV.A.20.(1)d) Ustava Federacije, Parlament Federacije nadležan je za donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti, a prema odredbama članka III.2.e) federalna vlast i kantoni nadležni su za socijalnu politiku. Prema odredbama članka II.A.2.1) Ustava Federacije, Federacija osigurava primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda.


II - RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu pripremljen je kako bi se, iznimno od postupanja u redovitim okolnostima, uredila određena prava i obveze poslodavaca i radnika za vrijeme proglašenog stanja prirodne i druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Iz navedenih razloga predviđene su izmjene i dopune odredaba Zakona o radu, koje se odnose na organiziranje procesa rada, trajanje radnog vremena, način ostvarivanja prava na godišnji odmor, plaćeno i neplaćeno odsustvo, kao i odredbe koja se odnosi na najnižu plaću. Pored toga, predviđen je i institut prestanka obveze rada radnika, te je sukladno predloženim odredbama, izvršena i odgovarajuća dopuna kaznenih odredaba ovog zakona. Također, predviđena je obveza usklađivanja kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih općih akata poslodavca sa odredbama ovog zakona, te je propisano da ukoliko su odredbe kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, općih akata i ugovora o radu u koliziji sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Kako se ovim zakonom uređuje oblast koja je u zajedničkoj nadležnosti federalne i kantonalnih vlasti, Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu dostavljen je kantonalnim skupštinama radi pribavljanja mišljenja o istom. S tim u svezi, pristigla su mišljenja Tuzlanskog kantona, Kantona 10, Bosansko-podrinjskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog kantona i Kantona Sarajevo, koja su razmotrena, te su prihvaćene određene sugestije za koje je ocijenjeno da su opravdane.

Pored toga, Nacrt Zakona izmjenama i dopunama Zakona o radu upućen je Savezu samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, odnosno Delegaciji sindikata u Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritorij Federacije BiH i Udruženju poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine, kao reprezentativnim udrugama radnika, odnosno poslodavaca na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. S tim u svezi, dostavljena su očitovanja Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, odnosno Delegacije sindikata u Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritorij Federacije BiH, te amandmani Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine koji su razmotreni, te su prihvaćene određene sugestije za koje je ocijenjeno da su opravdane. Pored toga, Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike su u toku izrade Nacrta spomenutog zakona dostavljene i generalne primjedbe i sugestije određenih granskih sindikata koje su razmotrene, te su prihvaćene one za koje je ocijenjeno da su osnovane.

Također, na Nacrt navedenog Zakona zatraženo je mišljenje i Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritorij Federacije BiH. S tim u svezi, Ekonomsko-socijalno vijeće za teritorij Federacije BiH je na sjednici održanoj 27.04.2020. godine, razmatralo tekst navedenog zakona.


III – USKLAĐENOST SA PROPISIMA EUROPSKE UNIJE

Imajući u vidu da se predmet i sadržaj ovog zakona odnosi na postupanje poslodavaca i radnika u iznimnim okolnostima, odnosno za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja, utvrđeno je da ne postoje odgovarajući izvori prava Europske unije sa kojim je potrebno izvršiti usklađivanje.


IV - OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENIH PRAVNIH RJEŠENJA

Člankom 1. izvršena je dopuna odredbe članka 26. koja se odnosi na rad izvan prostorija poslodavca, na način da je predviđeno da iznimno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslove izvan prostorija poslodavca mogu obavljati i drugi radnici temeljem posebne odluke poslodavca, kojom se utvrđuju izvršitelji, odnosno radna mjesta na kojima će se poslovi obavljati izvan prostorija poslodavca, način obavljanja poslova, vrijeme dostupnosti radnika poslodavcu i druga pitanja od značaja za provođenje odluke. Temeljem ove odredbe, poslodavac će biti u mogućnosti da za vrijeme trajanja navedenih okolnosti, donošenjem posebne odluke, i druge radnike za koje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu nije predviđen rad izvan prostorija poslodavca, uputi na rad od kuće, bez obveze izmjene postojećih ugovora o radu, kako se to nalaže u redovitim okolnostima.

Člankom 2. izvršena je dopuna odredbe članka 36. Zakona o radu koja se odnosi na trajanje punog radnog vremena, na način da je predviđeno da iznimno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, ukoliko priroda posla to dozvoljava, poslodavac može izvršiti skraćivanje radnog vremena za sve ili pojedine radnike, o čemu donosi posebnu odluku.

Člankom 3. izvršena je dopuna odredbe članka 39. Zakona o radu koja se odnosi na preraspodjelu radnog vremena na način da je predviđeno da se iznimno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, ukoliko priroda posla to dozvoljava, puno i nepuno radno vrijeme može preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog, odnosno nepunog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele u smislu ovog stavka, ne može biti dulje od 72 sata tjedno kod poslodavaca od posebnog interesa za Federaciju, o čemu je poslodavac dužan donijeti posebnu odluku, uz prethodne konzultacije sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika.

Člankom 4. izvršena je dopuna odredbe članka 52. Zakona o radu koja se odnosi na korištenje godišnjeg odmora sukladno planu koji se donosi kod poslodavca, na način da je predviđeno da iznimno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslodavac može svojom odlukom uputiti sve ili dio radnika na korištenje preostalog godišnjeg odmora iz prethodne kalendarske godine, kao i na korištenje godišnjeg odmora iz tekuće kalendarske godine, uz prethodne konzultacije sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika.

Člankom 5. izvršena je dopuna odredbe članka 53. Zakona o radu koja se odnosi na plaćeno odsustvo na način da je predviđeno da iznimno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslodavac može, temeljem zahtjeva radnika ili svojom odlukom, utvrditi radniku plaćeno odsustvo u trajanju najdulje do 30 radnih dana tijekom jedne kalendarske godine. Kriterije za ostvarivanje prava na plaćeno odsustvo za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, utvrdit će poslodavac pravilnikom o radu ili općim aktom, uz prethodne konzultacije sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika, imajući u vidu zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika na radu, odnosno opravdane razloge radnika (zaštita malodobnika, zaštita radnika sa promijenjenom radnom sposobnošću, zaštita žene za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, zaštita roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju, zaštita radnika sa dijagnosticiranim hroničnim oboljenjima i dr).

https://advokat-prnjavorac.com

Člankom 6. izvršena je dopuna odredbe članka 54. Zakona o radu koja se odnosi na neplaćeno odsustvo na način da je predviđeno da iznimno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, temeljem zahtjeva radnika poslodavac može radniku odobriti neplaćeno odsustvo u trajanju najdulje do 30 dana tijekom jedne kalendarske godine.

Člankom 7. predviđen je novi institut koji se odnosi na utvrđivanje radnicima prestanka obveze rada. Naime, predviđeno je da za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, poslodavac kojem je zabranjen rad odlukom nadležnog organa ili kod kojeg je usljed navedenog stanja došlo do pada prihoda od najmanje 20% u odnosu na isto razdoblje u protekloj godini prema podacima organa nadležnog za naplatu poreza, može odlukom utvrditi radnicima prestanak obveze rada, u najduljem trajanju od 90 dana od dana donošenja odluke. S tim u svezi, predviđeno je da za vrijeme prestanka obveze rada, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac, a koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji. Što se tiče trenutnog iznosa najniže plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine, relevantna je odredba članka 78. stavak 1. Zakona o radu kojom je propisano da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje najnižu plaću nakon konzultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem. U stavku 3. iste odredbe propisano je da će Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Federalnog ministarstva financija u suradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konzultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće. Podsjećamo da je do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 89/18), spomenutom odredom članka 78. st. 1. i 2. bilo je propisano da se najniža plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, i to temeljem najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. U svezi s tim, a imajući u vidu tadašnju odredbu članka 138. stavak 1. Zakona o radu, kojom su određene strane ovlaštene za zaključivanje općeg kolektivnog ugovora, Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Udruženje poslodavaca Federacije BiH su zaključili Opći kolektivni ugovor za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 48/16 i 62/16), koji je stupio na snagu 23.06.2016. godine. U odredbi članka 7. spomenutog Općeg kolektivnog ugovora bilo je navedeno da najnižu satnicu utvrđuje Ekonomsko-socijalno vijeće za teritorij Federacije BiH, najkasnije do 01.12. u tekućoj, za narednu godinu, te da ukoliko se u navedenom roku ne postigne dogovor o najnižoj satnici, utvrđena najniža satnica za prethodnu godinu primjenjuje se za narednu ili do postizanja dogovora o najnižoj satnici. Istom odredbom utvđeno je da najniža satnica za 2016. godinu, prije oporezivanja, ne može biti manja od 2,31 KM. S tim u svezi, a s obzirom da nakon utvrđivanja najniže satnice u spomenutom iznosu nije postignut drukčiji dogovor o najnižoj satnici, u Federaciji Bosne i Hercegovine će se sukladno navedenom, do utvrđivanja najniže plaće od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i dalje primjenjivati najniža satnica u iznosu od 2,31 KM. Sukladno navedenom, a izračunom navedene satnice prema ostvarenom mjesečnom fondu od 176 sati, najniža plaća iznosi 406.56 KM.

Također, ovom odredbom je predviđeno da se vrijeme prestanka obveze rada radnika iz ovog članka smatra odsustvom iz članka 23. ovog zakona, a kojom su utvrđena odsustva sa rada koja se ne smatraju prekidom ugovora o radu u smislu uvjeta za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Člankom 8. izvršena je dopuna odredbe članka 78. Zakona o radu na način da je predviđeno da iznimno, poslodavac može odlukom radnicima kojima je radno vrijeme skraćeno za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti, izvršiti umanjenje plaće srazmjerno broju radnih sati za koje je radno vrijeme skraćeno, s tim da se plaća može umanjiti najviše do iznosa od 35% od ugovorene plaće radnika i poslodavca, a koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji. Također, predviđeno je da iznimno, ukoliko je kod poslodavca usljed proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, došlo do pada prihoda od najmanje 20% u odnosu na isto razdoblje u protekloj godini prema podacima organa nadležnog za naplatu poreza, poslodavac može odlukom izvršiti umanjenje plaće radnicima. Plaća umanjena u smislu navedenog ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji, osim ako nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, općim aktom i ugovorom o radu, s tim da umanjenje plaće radnicima može trajati koliko traje stanje prirodne ili druge nesreće, odnosno izvanredno stanje u Federaciji.

Člankom 9. izvršene su odgovarajuće dopune kaznenih odredaba, sukladno predloženim izmjenama i dopunama ostalih članaka zakona.

Člankom 10. propisano je da se važeći kolektivni ugovori moraju uskladiti sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, najkasnije u roku od 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu. Pored toga, predviđeno je da su poslodavci dužni uskladiti pravilnike o radu i druge opće akte sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, najdalje u roku do 45 dana od dana njegovog stupanja na snagu. Također, propisano je da ukoliko su odredbe kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, općih akata i ugovora o radu u koliziji sa odredbama ovog zakona kojima se reguliraju radni odnosi za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, proglašenog od strane nadležnih institucija, primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Člankom 11. propisano je da će se ovaj zakon primjenjivati za vrijeme proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme izvanrednog stanja u Federaciji, te najdalje još 60 dana, od dana kada nadležne institucije donesu odluku o prestanku proglašenog stanja prirodne ili druge nesreće, odnosno izvanrednog stanja u Federaciji.

Člankom 12. predviđeno je stupanje na snagu ovog zakona.


V - FINANCIJSKA SREDSTVA

Za provođenje ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine.









O d r e d b e
Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16 i 89/18)
čije se izmjene i dopune predlažu


Članak 26.
(Rad izvan prostorija poslodavca)

(1) Ugovor o radu može se zaključiti radi obavljanja poslova i izvan prostorija poslodavca (kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji osigura radnik), sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu.
(2) Ugovor o radu zaključen u smislu stavka 1. ovog članka, pored podataka iz članka 24. ovog zakona, sadrži i podatke o:
a. trajanju radnog vremena,
b. vrsti poslova i načinu organiziranja rada,
c. uvjetima rada i načinu vršenja nadzora nad radom,
d. visini plaće za obavljeni rad i rokovima isplate,
e. upotrebi vlastitih sredstava za rad i naknadi troškova za njihovu uporabu,
f. naknadi drugih troškova vezanih za obavljanje poslova i način njihovog utvrđivanja,
g. drugim pravima i obvezama.
(3) Ugovor iz stavka 1. ovog članka može se zaključiti samo za poslove koji nisu opasni ili štetni po zdravlje radnika ili drugih osoba i ne ugrožavaju radnu okolinu, sukladno zakonu.

Članak 36.
(Puno i nepuno radno vrijeme)

(1) Ugovor o radu može se zaključiti za rad sa punim ili nepunim radnim vremenom.
(2) Puno radno vrijeme traje 40 sati tjedno, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju.
(3) Puno radno vrijeme za malodobne radnike ne smije biti dulje od 35 sati tjedno.
(4) Puno radno vrijeme može se rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu.
(5) Nepunim radnim vremenom smatra se radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.
(6) Radnik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.
(7) Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom prava iz radnog odnosa ostvaruje ovisno od duljine radnog vremena sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu.





Članak 39.
(Preraspodjela radnog vremena)

(1) Ako priroda posla to zahtijeva, puno i nepuno radno vrijeme može se preraspodjeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti dulje od 52 sata tjedno, a za sezonske poslove najdulje 60 sati tjedno.
(2) O uvođenju preraspodjele iz stavka 1. ovog članka, poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku koju dostavlja radniku.
(3) Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine ili drugog razdoblja određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti dulje od punog ili nepunog radnog vremena.
(4) Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
(5) Malodobni radnik, trudnica, majka odnosno usvojitelj djeteta do tri godine života, kao i samohrani roditelj, samohrani usvojitelj i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, može raditi u preraspodjeli radnog vremena samo ukoliko pisanom izjavom pristane na takav rad.

Članak 52.
(Korištenje godišnjeg odmora)

(1) Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konzultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima sukladno zakonu, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.
(2) Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora.
(3) Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.
(4) U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivnjom poslodavca.

Članak 53.
(Plaćeno odsustvo)

(1) Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini - plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.
(2) Članom uže obitelji, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju se: bračni odnosno vanbračni partner, dijete (bračno, izvanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojitelj, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.
(3) Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
(4) Radnik dobrovoljni darovalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.
(5) U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.
(6) Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Članak 54.
(Neplaćeno odsustvo)
https://www.anwalt-bih.de
(1) Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće - neplaćeno odsustvo.
(2) Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
(3) Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće - plaćeno odsustvo.
(4) Za vrijeme odsustva iz stavka 1. ovog članka prava i obveze radnika koji se stiču na radu i po osnovi rada, miruju.

Članak 78.
(Najniža plaća)

(1) Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konzultiranja sa Ekonomsko-socijalnim vijećem.
(2) Najniža plaća određuje se na temelju najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i praviilnikom o radu.
(3) Vlada Federacije će na prijedlog Federalnog ministarstva financija u suradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konzultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće iz stavka (1) ovog članka.
(4) Poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Članak 171.

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac - pravna osoba, ako:
1. onemogući organiziranje sindikata ili radnika stavi u nepovoljniji položaj zbog članstva ili nečlanstva u sindikatu (članak 14. stavak 1. i članak 15. stavak 2.),
2. ne omogući pristup kod poslodavca sindikalnim predstavnicima, odnosno ne osigura uvjete za djelovanje sindikata, sukladno kolektivnom ugovoru (članak 18.),
3. zaključi ugovor o radu, odnosno zaposli na bilo koju vrstu poslova malodobnika suprotno članku 20. ovog zakona,
4. ne zaključi ugovor o radu u pisanoj formi odnosno ako zaključi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (članak 24. i članak 26. stavak 2.),
5. uputi radnika na rad u inozemstvo suprotno članu 25.,
6. zaključi ugovor koji je opasan ili štetan po zdravlje radnika ili drugih osoba ili koji ugrožavaju radnu okolinu (članak 26. stavak 3.),
7. regulira radnopravni status direktora pravne osobe suprotno članku 27. ovog zakona,
8. ne dostavi radniku fotokopiju prijave na obavezno osiguranje sukladno članku 28. ovog zakona,
9. od radnika traži podatke koji nisu u neposrednoj svezi sa radnim odnosom (članak 29.),
10. prikuplja, obrađuje, koristi ili dostavlja trećim osobama osobne podatke o radniku (član 30.),
11. zaključi ugovor o radu s pripravnikom ili utvrdi pripravniku plaću, suprotno članku 32. ovog zakona,
12. ugovor o stručnom osposobljavanju ne zaključi u pisanoj formi ili ne dostavi u određenom roku kopiju ugovora nadležnoj službi za zapošljavanje (članak 34.),
13. zaključi ugovor o radu u kojem je puno ili nepuno radno vrijeme ugovoreno suprotno članku 36. ovog zakona,
14. od radnika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, radi dulje od skraćenog radnog vremena (članak 37.),
15. od radnika zahtijeva da radi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad) suprotno članku 38. st. 1. i 3. ovog zakona,
16. ne obavijesti nadležanu inspekciju rada o prekovremenom radu o kojem ga je dužan obavijestiti (članak 38. stavak 2.),
17. naredi prekovremeni rad malodobnom radniku (članak 38. stavak 3.),
18. trudnici, majci odnosno usvojitelju djeteta do tri godine života kao i samohranom roditelju, samohranom usvojitelju i osobi kojoj je na temelju rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, bez njihovog pisanog pristanka, naredi prekovremeni rad (članak 38. stavak 4.),
19. ne postupi po zabrani inspektora rada kojim se zabranjuje prekovremeni rad (članak 38. stavak 5.),
20. izvrši preraspodjelu radnog vremena suprotno članku 39. st. 1., 2. i 3. ovog zakona,
21. malodobnom radniku, trudnici, majci odnosno usvojitelju djeteta do tri godine života, kao i samohranom roditelju, samohranom usvojitelju i osobi kojoj je na temelju rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, bez njihovog pisanog pristanka, naredi rad u preraspodjeli radnog vremena (članak 39. stavak 5.),
22. ne osigura izmjenu smjena tokom rada u smjenama koje uključuju noćni rad (članak 40. stav 2.),
23. noćnim radnicima ne osigura periodične ljekarske preglede najmanje jednom u dvije godine (članak 41.stavak 3),
24. trudnici počev od šestog mjeseca trudnoće, majci i usvojitelju kao i osobi kojoj je na temelju rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj i to do navršene dvije godine života djeteta, naredi noćni rad (članak 41. stavak 5.),
25. malodobnom radniku naredi da radi noću suprotno članku 42. ovog zakona,
26. ne vodi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni ili evidencije vodi suprotno propisanom načinu i sadržaju ili inspektoru rada na njegov zahtjev ne predoči podatke iz evidencije (članak 43.),
27. radniku ne omogući korištenje odmora tijekom radnog dana (članak 44.),
28. radniku ne omogući korištenje dnevnog i tjednog odmora (čl. 45. i 46.),
29. uskrati radniku pravo na korištenje odmora tijekom radnog dana, dnevnog i tjednog odmora (članak 46. stavak 3),
30. radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju određenom ovim zakonom (članak 47. i članak 48. stavak 2.),
31. radniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora osim u slučaju iz članka 52. stavak. 4. ovog zakona (članak 51.),
32. uskrati pravo radniku na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odnosno naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (članak 52. st. 3. i 4.),
33. radniku ne omogući korištenje plaćenog odsustva (članak 53.),
34. ne omogući radniku da se prilikom stupanja na rad upozna sa propisima u svezi sa radnim odnosima i propisima u svezi sa sigurnošću i zdravljem na radu ili radnika ne upozna sa organizacijom rada (članak 55. stavak 1.),
35. uskrati pravo radniku na naknadu plaće u slučaju iz članka 55 stavka 4. ovog zakona,
36. rasporedi malodobnika da radi na poslovima suprotno članku 57. stavak 1. ovog zakona,
37. ne osigura ljekarski pregled malodobnika najmanje jedanput u dvije godine (članak 58.),
38. zaposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članku 59. ovog zakona,
39. odbije zaposliti ženu zbog trudnoće ili za vrijeme trudnoće, korištenja porođajnog odsustva te za vrijeme korištenja prava iz čl. 63., 64.i 65. otkaže ženi ili radniku koji se koristi nekim od spomenutih prava ugovor o radu (članak 60. stavak 1.),
40. zatraži bilo kakve podatke o trudnoći osim ako radnica zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica (članak 60. stavak 3.),
41. za vrijeme trudnoće odnosno dojenja djeteta rasporedi ženu na druge poslove ili drugo mjesto rada suprotno zakonu, odnosno uskrati joj odsustvo sa rada uz naknadu plaće (članak 61.)
42. ne omogući ženi, radniku - ocu djeteta ili usvojitelju odnosno osobi kojoj je na temelju rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, da koristi porođajno odsustvo (članak 62.),
43. ženi, ocu djeteta ili usvojitelju, odnosno osobi kojoj je dijete na temelju rješenja nadležnog organa povjereno na čuvanje i odgoj, ne omogući da radi polovinu punog radnog vremena (čl. 63. i 64.),
44. onemogući ženi da odsustvuje s posla radi dojenja djeteta (članak 65.),
45. jednom od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ili usvojitelju odnosno osobi kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, onemogući da koristi prava iz članka 69. ovog zakona,
46. otkaže ugovor o radu ili utvrdi prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka (članak 71.),
47. ne vrati radnika na poslove na kojima je prije radio ili druge odgovarajuće poslove (članak 72. stavak 2.),
48. ne ponudi radniku druge poslove sukladno članku 73. ovog zakona,
49. otkaže ugovor o radu radniku kod kojeg postoji promijenjena radna sposobnost suprotno članku 74. ovog zakona,
50. uskrati radniku uvećanu otpremninu iz članka 74. stavak 3.,
51. uskrati radniku pravo na povećanu plaću u slučajevima iz članka 76. ovog zakona,
52. isplati plaću manju od utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (članak 78. stavak 4.),
53. iz neopravdanih razloga ne isplati plaću u roku utvrđenom u članku 79. stavak (1) ovog zakona, sa svim pripadajućim doprinosima,
54. ne uruči radniku obračun plaće koju je bio dužan isplatiti (članak 80. stavak 1.),
55. ne isplati radniku naknadu plaće za vrijeme odsustvovanja sa rada u slučajevima i pod uvjetima iz članka 81.ovog zakona,
56. svoje potraživanje prema radniku naplati suprotno članku 82. ovog zakona,
57. radniku ne naknadi štetu sukladno članku 93. ovog zakona,
58. zaključi ugovor o radu sa drugim radnikom suprotno članku 96. stavak 3. ovog zakona,
59. ne omogući radniku da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret (članak 101.),
60. ne uruči otkaz radniku u pisanoj formi i ne obrazloži ga (članak 104.),
61. ne ispuni obveze prema radniku iz članka 106. stavak 1. ovog zakona,
62. u hitnim slučajevima rasporedi radnika na drugo radno mjesto u trajanju duljem od 60 dana u toku jedne kalendarske godine (članak 108. stavak 1.),
63. obračuna radniku plaću i druge naknade suprotno članku 108. stavak 2. ovog zakona,
64. ne konzultira se sa vijećem zaposlenika i sindikatom sukladno članku 109. ovog zakona,
65. postupi suprotno odredbama članka 110. ovog zakona,
66. uskrati radniku otpremninu sukladno članku 111. ovog zakona,
67. ne donese i objavi pravilnik o radu sukladno članku 118. ovog zakona,
68. stavi u nepovoljniji položaj radnika zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku (članak 157. stavak 1.),
69. odbije radniku vratiti radnu knjižicu (članak 164. stavak 2. i članak 176. stavak 2.),
70. postupi suprotno odredbama čl. 166. i 167. ovog zakona,
71. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ne uskladi pravilnik o radu (član 177.),
72. u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, ne ponudi radniku zaključivanje ugovora o radu usklađenog sa ovim zakonom (članak 178.).
(2) Ako je prekršaj iz stava 1. ovog članka učinjen prema malodobom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se poslodavac fizička osoba novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba kod poslodavca koji je pravna osoba, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.
Imenovanje za sekretara SO

Sve zavisi od vašeg trenutnog poslodavca. K[…]

Şık v. Turkey

Şık v. Turkey (No. 2) (br. 36493/17), 24.11.20[…]

Bardali vs Switzerland

Bardali v. Switzerland (br. 31623/17), 24.11.2020.[…]

RAZVOD BRAKA u BiH

Nema načina da dođe do neke prevare. Šta se[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja