BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#5163
Službeni glasnik BiH, broj 43/21
ČETVRTI ODJEL


PREDMET DELIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE


(Aplikacija br. 59181/18)


PRESUDA


Član 6. stav 1. (građanski aspekt) o Razuman rok o Prekomjerna dužina parničnog postupka

Član 13. (i član 6) o Nedostatak efikasnog pravnog lijeka u pogledu dužine postupaka u predmetima koji su u toku o Ustavni sud se više ne bavi takvim predmetima o Odsustvo pravnog lijeka koji omogućava odgovarajuću naknadu učinilo je neefikasnim ubrzanje parničnog postupka putem podnošenja ustavne apelacije aplikanta

STRASBOURG

2.3.2021. godine

Ova presuda će postati konačna pod okolnostima utvrđenim u članu 44. stavu 2. Konvencije. U njoj su moguće redakcijske izmjene.

U predmetu Delić protiv Bosne i Hercegovine,


Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao vijeće u sljedećem sastavu:

Yonko Grozev, predsjednik,

Tim Eicke,

Faris Vehabović,

Iulia Antoanella Motoc,

Armen Harutyunyan,

Pere Pastor Vilanova,

Jolien Schukking, sudije,

i Andrea Tamietti, registrar Odjela,

imajući u vidu:

- aplikaciju (br. 59181/18) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine g. Sanel Delić ("aplikant"), u skladu s članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Konvencija"), dana 6.12.2018. godine;

- odluku da se Vlada Bosne i Hercegovine obavijesti o aplikaciji ("Vlada");

- izjašnjenja strana;

nakon vijećanja na zatvorenoj sjednici dana 9.2.2021. godine,

donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

UVOD


1.Pitanja koja se postavljaju u ovome predmetu su je li dužina parničnog postupka, koji je trajao od 2012. do 2020. godine, bila u skladu sa zahtjevom o "razumnom roku" iz člana 6. stava 1. Konvencije, te je li aplikant imao efikasan domaći pravni lijek za svoju pritužbu zbog dužine postupka, kako to zahtijeva član 13. Konvencije.

ČINJENICE


2. Aplikant je rođen 1975. godine, a živi u Banovićima. Aplikanta je zastupao g. H. Salkanović, advokat iz Živinica.

3. Vladu je zastupao g. M. Lučić, ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

4. Činjenice ovog predmeta, kako su ih predstavile strane, mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Dana 22.2.2007. godine bračni par K. S. i R. S. osuđen je za krivotvorenje isprave, čime su aplikanta oštetili za iznos od 1.080 konvertibilnih maraka (KM) 1. Njihova osuda je postala pravosnažna dana 19.10.2007. godine.

6. Dana 23.10.2012. godine aplikant je podnio tužbu za naknadu štete protiv navedenog bračnog para i mikrokreditne organizacije uključene u ovaj slučaj. Zahtijevao je isplatu iznosa od 1.080 KM i zatezne kamate, te naknadu troškova postupka.

7. Prošlo je skoro sedam godina dok se odlučilo o prethodnom pitanju – je li R. S. pravilno podnijela odgovor na aplikantovu tužbu. O tom pitanju je konačno odlučeno 30.7.2019. godine. Općinski sud u Banovićima je potom održao dva ročišta u odsutnosti K. S. i R. S. (11. 9. i 7.10.2019) i donio presudu dana 7. 11. 2019. Taj sud je usvojio tužbeni zahtjev protiv K. S. i R. S. U pogledu treće tužene strane, odlučeno je da je nastupila zastara.

8. Dok se predmet još uvijek nalazio pred Općinskim sudom u Banovićima, dana 15.1.2018. godine, aplikant je podnio apelaciju Ustavnom sudu žaleći se na dužinu tog postupka. Ustavni sud je odbacio njegovu apelaciju 6. 11. 2018. godine (vidi tačku 11. ove presude).

9. Dana 27.1.2020. godine Kantonalni sud u Tuzli potvrdio je presudu Općinskog suda u Banovićima od 7.11.2019. (vidi tačku 7. ove presude).

RELEVANTNI PRAVNI OKVIR I PRAKSA


10. U svojoj pilot-odluci donesenoj 10.5.2017. godine, Ustavni sud je utvrdio da prekomjerna dužina postupka predstavlja sistemski problem, utvrdio je povredu članova 6. i 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima i ukazao na generalne mjere, uključujući i uvođenje preventivnog pravnog lijeka za dužinu postupka.

11. Nakon što je utvrdio da generalne mjere naznačene u pilot-odluci (vidi tačku 10. ove presude) još uvijek nisu u potpunosti provedene, Ustavni sud je 6. 11. 2018. godine odlučio da se više neće baviti pitanjem dužine postupaka koji su u toku (za razliku od okončanih postupaka). On je također odbacio ustavnu apelaciju aplikanta, kao i sve druge ustavne apelacije koje su pokretale to pitanje, budući da su one suštinski iste kao i predmet koji je Ustavni sud već razmatrao. Od tada je donio niz sličnih odluka kojima je po istom osnovu odbacio stotine ustavnih apelacija koje su se odnosile na pitanje dužine postupaka koji su u toku.

12. Istovremeno, Ustavni sud je nastavio razmatrati pitanje dužine okončanih postupaka (vidi, između ostalog, odluke br. AP 3979/18 od 11.3.2020. i AP 5000/18 od 6.5.2020).

PRAVO


I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAVA 1. KONVENCIJE


13. Aplikant se žalio da je dužina parničnog postupka u njegovom slučaju nespojiva sa zahtjevom "razumnog roka" iz člana 6. stava 1. Konvencije, koji u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom odlučivanja o građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na pravedan i javni postupak u razumnom roku, pred... sudom...".

14. Period koji je potrebno uzeti u obzir počeo je 23.10.2012. godine kada je aplikant podnio tužbu protiv K. S., R. S. i mikrokreditne organizacije (vidi tačku 6. ove presude), a završio 27.1.2020. godine kada je Kantonalni sud u Tuzli donio konačnu presudu (vidi tačku 9. ove presude). Prema tome, on je trajao više od sedam godina na dva nivoa nadležnosti.

A. Dopuštenost


15. Sud zapaža da ova pritužba nije očigledno neosnovana niti je nedopuštena po bilo kojem drugom osnovu iz člana 35. Konvencije. Stoga se ona mora proglasiti dopuštenom.

B. Meritum


16. Aplikant je istaknuo da je njegov parnični predmet jednostavan. Nadalje, budući da on i njegova porodica (nezaposlena supruga i dvoje maloljetne djece) žive od njegove invalidske penzije od 765 KM, dodao je da je taj predmet za njega važan.

17. Vlada je tvrdila da predmetni slučaj ne spada ni u jednu od kategorija predmeta koje zahtijevaju naročitu ekspeditivnost (poput predmeta koji se tiču građanskog statusa i svojstva, radnopravnih sporova i predmeta starateljstva nad djecom). Oni su također naveli da je bolest jednog od tuženih (K. S.) u određenoj mjeri usporila razmatranje ovog predmeta.

18. Sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i s obzirom na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje aplikanta i relevantnih vlasti, kao i šta je za aplikanta u sporu bilo dovedeno u pitanje (vidi, između brojnih izvora, Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, tačka 43, ESLJP 2000-VII).

19. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud smatra da Vlada nije iznijela bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati dužinu parničnog postupka u predmetnom slučaju. Sud naročito primjećuje da je domaćim sudovima trebalo skoro sedam godina da odluče o običnom prethodnom pitanju (vidi tačku 7. ove presude). Nakon što je odlučeno o tom pitanju, parnični postupak je trajao manje od pet mjeseci na dva nivoa nadležnosti (vidi tačke 7. i 9. ove presude). Ovo pokazuje da predmet zaista nije bio složen, kao što je aplikant istaknuo (vidi tačku 16. ove presude). Nadalje, Sud odbacuje tvrdnju Vlade da je bolest K. S. opravdanje za dužinu predmetnog parničnog postupka (vidi tačku 17. ove presude), budući da su domaći sudovi utvrdili da njegovo prisustvo nije bilo obavezno (vidi tačku 7. ove presude).

20. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u predmetnom slučaju dužina postupka bila prekomjerna i nije zadovoljila kriterij "razumnog roka".

21. Stoga je došlo do povrede člana 6. stava 1. Konvencije.

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 13. KONVENCIJE


22. Aplikant se žalio zbog nepostojanja efikasnog domaćeg pravnog lijeka za njegovu pritužbu u odnosu na dužinu postupka. On se u tom smislu pozvao na član 13. Konvencije, koji glasi:

"Svako čija su prava i slobode utvrđene ovom konvencijom povrijeđene ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred domaćim tijelima, čak i kada su povredu učinile osobe u vršenju svoje službene dužnosti."

A. Dopuštenost


23. Sud zapaža da ova pritužba nije očigledno neosnovana niti je nedopuštena po bilo kojem drugom osnovu iz člana 35. Konvencije. Stoga se ona mora proglasiti dopuštenom.

B. Meritum


24. Aplikant je tvrdio da ustavna apelacija očigledno nije efikasan pravni lijek u odnosu na dužinu postupka, te da nikakav drugi pravni lijek nije na raspolaganju.

25. Vlada je tvrdila da je odluka Ustavnog suda u predmetnom slučaju, iako je njome formalno odbačena apelacija aplikanta (vidi tačku 11. ove presude), ustvari ubrzala postupak koji je predmet razmatranja. Aplikant je, prema tome, imao na raspolaganju efikasan pravni lijek.

26. Sud ponavlja da član 13. garantira efikasan pravni lijek pred domaćim organima vlasti za navodnu povredu prava iz člana 6. stava 1. na postupak u razumnom roku (vidi Kudła protiv Poljske [VV], br. 30210/96, tačka 156, ESLJP 2000XI).

27. Na početku je potrebno naglasiti da predmetni slučaj ne dovodi u sumnju efikasnost ustavne apelacije u odnosu na pritužbe zbog dužine okončanih postupaka (vidi tačku 12. ove presude). Jedino pitanje u predmetnom slučaju jeste je li aplikant imao na raspolaganju efikasan domaći pravni lijek u odnosu na njegovu pritužbu zbog dužine postupka koji je bio u toku kada je podnio aplikaciju Sudu (vidi, mutatis mutandis, Mifsud protiv Francuske (odl.) [VV], br. 57220/00, tačka 17, ESLJP 2002VIII). U tom pogledu, Sud primjećuje da je predmetna aplikacija podnesena 6.12.2018. godine kada je parnični postupak u predmetu aplikanta još uvijek bio u toku u prvom stepenu (vidi tačke 6. i 7. ove presude).

28. U vezi s tim, Sud primjećuje da je 6. 11. 2018. godine Ustavni sud odlučio da se više neće baviti pitanjem dužine postupaka koji su u toku, te je odbacio apelaciju aplikanta koja je pokretala to pitanje (vidi tačku 11. ove presude). Čak i pod pretpostavkom da je ustavna apelacija aplikanta ipak ubrzala parnični postupak koji je predmet razmatranja, kako to tvrdi Vlada (vidi tačku 25. ove presude), to samo po sebi ne bi bilo dovoljno da taj pravni lijek učini "efikasnim" u smislu člana 13. Konvencije. Doista, prema utvrđenju Suda, ako se pravni lijek koristi za ubrzanje postupka koji je već predugo trajao, on se neće smatrati efikasnim osim ako ga prati pravni lijek koji omogućava odgovarajuću naknadu (vidi, naprimjer, Mirjana Marić protiv Hrvatske, br. 9849/15, tačka 72, 30. 7. 2020, i odluke koje su tamo citirane). Vlada nije navela da je aplikant u relevantno vrijeme imao na raspolaganju bilo kakav pravni lijek koji bi mu omogućio odgovarajuću naknadu.

29. Stoga je došlo do povrede člana 13. Konvencije.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE


30. Član 41. Konvencije propisuje:

"Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravednu naknadu oštećenoj strani."

A. Odšteta


31. Aplikant je potraživao 6.500 eura (EUR) na ime nematerijalne štete.

32. Vlada je smatrala da je zahtijevani iznos prekomjeran.

33. Odlučujući na pravednoj osnovi, Sud dosuđuje aplikantu 1.800 eura na ime nematerijalne štete, kao i svaki porez koji se može zaračunati.

B. Troškovi i izdaci


34. Aplikant je zahtijevao 246 eura na ime troškova i izdataka koje je imao u postupku pred Ustavnim sudom i 1.100 eura na ime troškova i izdataka koje je imao u postupku pred Sudom. On je podnio troškovnik na osnovu tarife domaće advokatske komore.

35. Vlada je osporila taj zahtjev kao nepotkrijepljen.

36. Prema praksi Suda, aplikant ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je pokazano da su oni zaista nastali i da su bili neophodni, te da je njihov iznos realan (vidi, naprimjer, Iatridis protiv Grčke (pravedna naknada) [VV], br. 31107/96, tačka 54, ESLJP2000-XI). U predmetnom slučaju, imajući u vidu dokumente kojima raspolaže i navedene kriterije, Sud smatra opravdanim dosuditi tražene iznose u ukupnoj sumi od 1.346 eura, kao i svaki iznos koji se aplikantu može zaračunati (vidi, analogno, Šobota - Gajić protiv Bosne i Hercegovine, br. 27966/06, tačka 70, 6. 11. 2007).

C. Zatezna kamata


37. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO


1. Proglašava aplikaciju dopuštenom;

2. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6. stava 1. Konvencije;

3. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 13. Konvencije;

4. Utvrđuje

(a) da tužena država ima isplatiti aplikantu, u roku od tri mjeseca od dana kada presuda postane konačna, u skladu s članom 44. stavom 2. Konvencije, sljedeće iznose pretvorene u valutu tužene države po kursu važećem na dan isplate:

(i) 1.800 eura (hiljadu i osam stotina eura), kao i svaki porez koji se može zaračunati, na ime nematerijalne štete;

(ii) 1.346 eura (hiljadu i tristo četrdeset i šest eura), kao i svaki porez koji se aplikantu može zaračunati, na ime troškova i izdataka;

(b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

5. Odbija preostali dio zahtjeva aplikanta za pravednu naknadu.

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanom obliku dana 2. 3. 2021. godine, u skladu s članom 77. tačkama 2. i 3. Pravila Suda.

Registar
Andrea Tamietti


Predsjednik
Yonko Grozev

1 Konvertibilna marka koristi isti fiksni kurs prema euru koji ima i njemačka marka. (1 konvertibilna marka = 0,51129 eura).
Odluka Ustavnog suda BiH U 8/21

Službeni glasnik BiH, broj 63/21 Ustavni sud Bosne[…]

Odluka Ustavnog suda BiH U 4/21

Službeni glasnik BiH, broj 63/21 Ustavni sud Bosne[…]

Vjerujem da ima osnova, jer je napravljen prekrsaj[…]

Odluka Ustavnog suda AP 1805/21

Službene novine Federacije BiH, broj 82/21 Ustavni[…]