BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#771
Predaja nekretnine u posjed

Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude u predmetu zaštite prava vlasništva. Presudom se nalaže tuženom da tužitelju kao vlasniku predmetne nekretnine preda istu u posjed.

Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.

Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: __________________
Sarajevo, 10.02.2008.godine


Općinski sud u Sarajevu, sudija E.E., u pravnoj stvari tužitelja B.B. iz Sarajeva, ul. Mostarska 12, protiv tuženog A.A. iz Sarajeva, ul. Mostarska 14, radi vraćanja nekretnine, v.s. 8.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 24.01.2008.godine, održane u prisutnosti tužitelja i tuženog, donio je dana 10.2.2008. godine:


P R E S U D U

Nalaže se tuženom da tužitelju preda u posjed livadu „Dolna“ označenu kao k.č. 106 površine 1499 m2, upisane u zk.ul. 205 K.O. Vogošća i nadoknadi mu troškove postupka u iznosu od 840,00 KM (osam stotina četrdeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.


O b r a z l o ž e n j e

U tužbi od 12.04.2007.godine i tokom postupka tužitelj je naveo da je vlasnik označene livade i da ju je stekao po osnovu ugovora o prodaji sklopljenog 28.10.2003.godine sa ocem tuženog sada umrlim A. M. Od tog vremena pa do 05.03.2007. godine nesmetano je posjedovao tu nekretninu time što je sa nje kosio travu i ubirao sijeno. Prije dva mjeseca otac tuženog je umro, a tuženi je bespravo ušao u tu parcelu preorao je zasijao krompirom i drugim povrćem. Na traženje tužitelja odbio ju je vratiti pa istaknutim tužbenim zahtjevom tužitelj je predložio da sud donese presudu kojim da naloži tuženom da tužitelju preda u posjed livadu „Dolna“ označenu kao k.č. 106 površine 1499 m2, upisane u zk.ul. 205 K.O. Vogošća i da mu nadoknadi troškove postupka.

U odgovoru na tužbu tuženi je osporio tužbeni zahtjev i naveo da je vlasnik te nekretnine iza očeve smrti, kao jedini njegov nasljednik. Pri tome, tvrdio je da je tuženi označenu livadu od 2003.godine dobio u posjed i korištenje od njegovog oca, a prema dogovorenom najmu, kojeg kao jedini očev nasljednik, ne želi produžiti. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelj obaveže na nadoknadu troškova postupka.

Upuštajući se u meritorno odlučivanje o istaknutom zahtjevu tužitelja sud je ustanovio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Odredbom iz čl. 43. st. 1. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima (dalje ZVO), propisano je da vlasnik može tužbom zahtjevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari, a st. 2., da vlasnik mora dokazati da na stvari čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se ona nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Odredbom iz čl. 38. tog zakona propisano je da pravo vlasništva na nekretnini na osnovu pravnog posla stiče se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nositelj savjestan, a da savjesnost stjecatelja se predpostavlja.

U ovoj pravnoj stvari nesporne su sljedeće bitne činjenice: identitet predmetne zemljišne parcele i da je tuženi drži u posjedu od 05.03.2007.godine, tako da je zasijava povrtlarnim kulturama.

Sporno je pravno pitanje po kom je osnovu tuženi drži u posjedu, te pravo vlasništvo tužitelja, pa zavisno od toga da li je osnovan tužbeni zahtjev za povrat nekretnine u posjed.

U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem: ugovora o prodaji zaključenog u Sarajevu 28.10.2003.godine između M.A. kao prodavca i tužitelja kao kupca ovjerenog kod Općinskog suda u Sarajevu pod Ov-1214/03 od 28.10.2003. godine, prepisa izvoda iz zk.ul. 205 K.O. Vogošća, saslušanjem svjedoka K.S. i tuženog kao stranke.

Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.

Osnovom pročitanog ugovora o prodaji da je otac tuženog prodao tužitelju predmetnu livadu dana 28.10.2003.godine za cijenu od osam hiljada konvertibilnih maraka, da su potpisi ugovarača ovjereni u nadležnom sudu pod brojem Ov.1214/03 od 28.10.2003.godine i da je prodavac dao izjavu da dozvoljava u zemljišnim knjigama prenos vlasništva sa njegovog imena na ime kupca i da mu je kupac cijenu u cijelosti u cijelosti platio pri sastavljanju ugovora.

Ovaj dokaz, kao ispravu u smislu odredbe iz čl. 132. st.2. ZPP, sud je prihvatio, jer tuženi svojim paušalnim prigovorom isti nije doveo u sumnju.

Osnovom pročitanog zk.ul. 205 K.O. Vogošća da je u zemljišnoj knjizi na osnovu već navedenog ugovora o prodaji izvršen prenos prava vlasništva sa prodavca na kupca i da je tužitelj na označenoj parceli upisan kao vlasnik sa 1/1.

Ovaj dokaz kao javnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 132. st.1. ZPP, sud je prihvatio, jer tuženi istom nije prigovorio.
Saslušanjem svjedoka, S. K., sud je utvrdio da je svjedok negirao tvrdnju tuženog da je označenu livadu tužitelj koristio osnovom ugovora o najmu, već je iskazao da je bio prisutan kad je otac tuženog, M. A. u jesen 2003.godine tužitelju prodao livadu „Dolna“ za cijenu od osam hiljada konvertibilnih maraka i tom prilikom tu zemljišnu parcelu i predao u posjed tužitelju.

Iskaz svjedoka sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, jer se istovremeno potvrđuje i sa ostalim materijalnim dokazima koji su provedeni, a svjedok za razliku od stranka nije zainteresovan za ishod ovog postupka.

Naprotiv, ne može se prihvatiti kao uvjerljiv iskaz tuženog, da je predmetnu livadu tužitelj koristio osnovom ugovora o najmu, jer drugih dokaza na te okolnosti nije bilo.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je tužitelj dokazao pravno odlučnu činjenicu propisanu čl. 43. st. 2. ZVO - da je nekretnina koju od tuženog traži u povrat njegovo vlasništvo.

Ovo, jer je tužitelj, kao kupac predmetnu parcelu stekao punovažnim ugovorom o prodaji od oca tuženog, kao prodavca i ranijeg zemljišno knjižnog vlasnika, koji mu je tim ugovorom pravo vlasništva izričito prenio, a potom je osnovom tog pravnog posla u zemljišnu knjigu upisano pravo vlasništva 1/1 na tužitelja (čl. 38. st. 1. ZVO). Tim upisivanjem prava vlasništva na tužitelja kao novog stjecatelja, prestalo je vlasništvo prodavca kao prijašnjeg zemljišno knjižnog vlasnika, pa stoga nemaju valjanog pravnog uporišta tvrdnje tuženog o sticanju prava vlasništva nasljedstvom iza očeve smrti.

S obzirom da činjenica o identitetu predmetne nekretnine između parničnih stranaka nije bila sporna, kao ni činjenica da je tuženi drži u posjedu od 05.03.2007.godine, to je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti primjenom odredbe iz čl. 43. st. 1. ZVO, jer u ovoj vlasničkoj parnici tuženi nije ni isticao druge prigovore.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan nadoknaditi troškove postupka (čl. 386. st. 1. ZPP). Tužitelju su priznati troškovi i to: za sastav tužbe iznos od 360,00 KM shodno čl. 12. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 240,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 840,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl. 387. ZPP).
S U D I J A,
E. E.


Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.

izvor http://epravo.ba
Radni odnos

Moze li lice biti prijavljeno kod jednog poslodavc[…]

Industrijski dizajn

Industrijski dizajn Industrijski dizajn je is[…]

Pronalazak

Pronalazak Pronalazak predstavlja intelektualn[…]

Autorsko djelo

Autorsko djelo Autorsko djelo je intelektualn[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja