- Mon Nov 16, 2015 4:42 pm
#782
Naknada štete po osnovu krivnje
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
BOSANSKO PODRINJSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U GORAŽDU
Broj: ___________________
Goražde, 28.11.2005. godine
Općinski sud u Goraždu, sudija S.N., u pravnoj stvari tužitelja M.Z. iz Vogošće, ul. Prvomajska 11, kojeg zastupa punomoćnica P.T, advokatica iz Goražda, Obala 10, protiv tuženog I.R. iz Goražda, Drinska 24, radi nakade štete v.s. 50.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 21.11.2005.godine, održane u prisustvu tužitelja i njegove punomoćnice i tuženog, donio je dana 28.11.2005.godine:
P R E S U D U
Tuženom se nalaže da tužitelju plati ukupno 8.150,00 KM (osam hiljada sto pedeset konvertibilnih maraka), na ime naknade štete i to:
- za nematerijalnu štetu, zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti sina, iznos od 7.000,00 KM (sedam hiljada konvertibilnih maraka),
- za materijalnu štete u iznosu od 1.150,00 KM (hiljadu sto pedeset konvertibilnih maraka),
sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 7.000,00 KM, počev od dana 26.02.1999. godine pa do isplate, a
- na iznos od 1.150,00 KM, počev od 28.03.2001. godine pa do isplate,
kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 270,00 KM( dvijesto sedamdeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.
Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 41.000,00 KM (četrdeset jedna hiljada konvertibilnih maraka).
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj u tužbi podnijetoj ovom sudu dana 26.02.1999. godine, tvrdi da je njegov sin M.Z. poginuo dana 17.10.1992.godine u mjestu Džinići, Općina Goražde, a da je za njegovu smrt isključivo odgovoran tuženi i oglašen krivim presudom tog suda broj K-10/97 koja je postala pravosnažna presudom Kantonalnog suda u Goraždu od 12.02.1999 godine. Zahtijeva da mu tuženi nadoknadi nematerijalnu štetu za teške duševne boli zbog smrti sina u iznosu od 50.000,00 KM, te materijalnu štetu u vidu mjesečne rente od 300,00 KM od podnošenja tužbe, kao i troškove sahrane i postavljanja nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.500,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
Tuženi u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, ali prigovara visini tužbenog zahtjeva i predlaže sniženje naknade navodeći da se nalazi na izdržavanju kazne u trajanju od osam mjeseci, da ima dvoje djece, ženu koja ne radi i bolesnu majku, te da nije u mogućnosti da plati traženu naknadu i da bi ga isplata dovela u oskudicu. Osporava zahtjev za plaćanje rente. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.
U dokaznom postupku je izveden dokaz čitanjem krivičnog spisa broj K-10/97, liječničke dokumentacije, potvrde SZR „Mramor“, saslušani tužitelj i tuženi kao stranka i vještačenjem po vještaku neuropsihijatru D.A.
Sud je ocjenjujući izvedene dokaze u smislu odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Među parničnim strankama je nesporno da je u štetnom dogođaju od 17.10.1992.godine, smrtno stradao sin tužitelja.
Sporna je visina naknade i pravo na rentu i štetnikovo pravo na sniženu naknadu.
Osnovom spisa broj K-10/97 sud je utvrdio da je okrivljeni I.R. dana 17.10.1992. godine oko 0,5 sati u mjestu Džinići na dijelu magistralnog puta Foča – Goražde na autobuskom stajalištu neoprezno spustio lovačku pušku, a u cijevi puške se nalazio patron i neobraćajući pažnju da li se u neposrednoj blizini nalaze lica, prilikom dodira puške sa asfaltom došlo je do opaljenja metka kojom prilikom je pogođen M.Z. u predjelu grudnog koša, kada su mu nanijete teške tjelesne povrede od kojih je na licu mjesta podlegao, čime je okrivljeni počinio ubistvo iz nehata pa ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci presudom Kantonalnog suda u Goraždu broj Kž-7/98 od 12.02.1999. godine.
Prema odredbi iz čl.12.st.3.ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim, pa osnovom čl.158. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima ( dalje ZOO) postoji krivica tuženog kao štetnika, jer osnov odgovornosti je utvrđen pravomoćnom presudom u krivičnom postupku.
Iskazom tužitelja, kojeg sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je usmrćeni bio sin jedinac, član porodice, emotivno blizak sa ocem i da tužitelju nedostaje privrženost sina zbog koje kao roditelj pati. Nadalje je utvrđeno je da mu je sin pomagao u izdržavanju, jer on prima penziju od iznosu 185,40 KM, da je udovac od 1984. godine, da ima još četiri kćerke od kojih su dvije u inostranstvu a dvije u Vogošći bez zaposlenja i imaju svoje porodice, pa nisu u mogućnosti da ga izdržavaju.
Iskazom tuženog, kojeg sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je raseljeno lice da živi u kući njegovog punca sa sedam članova domaćinstva među kojima je njegova žena i dvoje djece, otac, majka i sestra invalid, da su im primanja veoma mala, da se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne, te da ne može pomoći ni svojoj porodici a niti nadoknaditi štetu tužitelju.
Vještačenjem vještaka neuropsihijatra D.A., kojem stranke nisu prigovorile, a sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka nepristrasnim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da su kod tužitelja evidentne posljedice oštećenja u somatskom (20%) i psihičkom domenu (40%) koje su u direktnoj vezi sa tragičnom smrću sina jedinaca, odnosno da su ukupna psihoorganska oštećenja 60%.
U pogledu zahtjeva za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog lica sud je primjenio odredbu člana 201. stav 1. ZOO, pa tužitelju kao ocu ubijenog M.Z. pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za njegove duševne bolove zbog smrti sina.
Osnovom utvrđenih činjenica koje proizilazi iz iskaza tužitelja kao stranke i činjenice koje proizilazi iz nalaza vještaka neuropsihijatra da je smrt sina jedinaca prouzrokovala pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, da je ubijeni sin živio u porodičnom domaćinstvu sa tužiteljem, da je kao zaposleno lice pomagao ocu, to je sud stanovišta da je pravična novčana naknada za pretrpljene duševne bolove 7.000,00 KM. Ovo, jer je tužitelj dokazao da je prema sinu gajio snažno osjećanje ljubavi i privrženosti, jer se kao udovac a njega najviše oslanjao i da su takva njegova osjećanja uslijed smrti dovela do duševnog bola.
U ostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, jer je u smislu odredbe iz člana 191.ZOO tuženi dokazao da egzistiraju činjenice o sniženju naknade. Ovo, jer je sud našao utvrđenim da tuženi kao štetnik štetu nije prouzrokovao ni namjerno, ni krajnjom nepažnjom (nehat), da je njegovo imovno stanje slabo (izdržava suprugu dvoje mldb. djece i majku koja sa njim živi). U takvim okolnostima sud cijeni da bi isplata potpune naknade tuženog dovela u oskudicu.
Sud nije prihvatio osnovanim zahtjev tužitelja za plaćanje rente, jer nije dokazao pravno relevantne činjenice koje ima u vidu odredba iz člana 194. ZOO. Tužitelj kao oštećeni u ovoj odštetnoj parnici je dokazao da ima sopstvena primanja kao penzioner, a naknadu štete u pravcu izgubljenog izdržavanja odnosno pomaganja nije dokazao kao gubitak u odnosu na imovno stanje kako je bilo prije štetnog događaja.
Visina naknade materijalne štete koja je precizirana na iznos od 1.150,00 KM sud je u cijelosti prihvatio primjenom čl.193. ZOO, jer je iz priloženih dokaza i to potvrde SZR „Mramor“ Goražde utvrdio da je to ukupna cijena uobičajnih troškova sahrane i izrade nišana sa ugradnjom, a da je te troškove tužitelj imao i da su plaćeni.
Kamata na iznos naknade nematerijalne štete od 7.000,00 KM je dosuđena od dana podnošenja tužbe jer se smatra da je tim momentom dospjelo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženog po članu 277. stav 1. ZOO.
Odlučujući o kamati na materijalnu štetu sud je istu dosudio od dana donošenja sudske odluke po članu 189. stav 2. ZOO, što je u okviru i postavljenog zahtjeva (čl.2.st.1.ZPP).
O troškovima postupka sud je odlučio uzimajući u obzir uspjeh stranaka u parnici po članu 386. stav 2. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u parnici priznati troškovi sastava tužbe, zastupanja na ročištu, te takse na tužbu i presudu koji su precizirani na ukupno 2.380,00 KM. Kako je tužitelj uspio oko 12% to su mu priznati troškovi u od 270,00 KM. Visina troškova je određena na osnovu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH koja je važila u vrijeme izvršenja pojedinačnih radnji, te članu 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi FBiH . Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
S. N.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
Žalbu Kantonalnom sudu u Goražde u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u
tri primjerka putem ovog suda.
izvor: https://advokat-prnjavorac.com
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
BOSANSKO PODRINJSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U GORAŽDU
Broj: ___________________
Goražde, 28.11.2005. godine
Općinski sud u Goraždu, sudija S.N., u pravnoj stvari tužitelja M.Z. iz Vogošće, ul. Prvomajska 11, kojeg zastupa punomoćnica P.T, advokatica iz Goražda, Obala 10, protiv tuženog I.R. iz Goražda, Drinska 24, radi nakade štete v.s. 50.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 21.11.2005.godine, održane u prisustvu tužitelja i njegove punomoćnice i tuženog, donio je dana 28.11.2005.godine:
P R E S U D U
Tuženom se nalaže da tužitelju plati ukupno 8.150,00 KM (osam hiljada sto pedeset konvertibilnih maraka), na ime naknade štete i to:
- za nematerijalnu štetu, zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti sina, iznos od 7.000,00 KM (sedam hiljada konvertibilnih maraka),
- za materijalnu štete u iznosu od 1.150,00 KM (hiljadu sto pedeset konvertibilnih maraka),
sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 7.000,00 KM, počev od dana 26.02.1999. godine pa do isplate, a
- na iznos od 1.150,00 KM, počev od 28.03.2001. godine pa do isplate,
kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 270,00 KM( dvijesto sedamdeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.
Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 41.000,00 KM (četrdeset jedna hiljada konvertibilnih maraka).
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj u tužbi podnijetoj ovom sudu dana 26.02.1999. godine, tvrdi da je njegov sin M.Z. poginuo dana 17.10.1992.godine u mjestu Džinići, Općina Goražde, a da je za njegovu smrt isključivo odgovoran tuženi i oglašen krivim presudom tog suda broj K-10/97 koja je postala pravosnažna presudom Kantonalnog suda u Goraždu od 12.02.1999 godine. Zahtijeva da mu tuženi nadoknadi nematerijalnu štetu za teške duševne boli zbog smrti sina u iznosu od 50.000,00 KM, te materijalnu štetu u vidu mjesečne rente od 300,00 KM od podnošenja tužbe, kao i troškove sahrane i postavljanja nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.500,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
Tuženi u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, ali prigovara visini tužbenog zahtjeva i predlaže sniženje naknade navodeći da se nalazi na izdržavanju kazne u trajanju od osam mjeseci, da ima dvoje djece, ženu koja ne radi i bolesnu majku, te da nije u mogućnosti da plati traženu naknadu i da bi ga isplata dovela u oskudicu. Osporava zahtjev za plaćanje rente. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.
U dokaznom postupku je izveden dokaz čitanjem krivičnog spisa broj K-10/97, liječničke dokumentacije, potvrde SZR „Mramor“, saslušani tužitelj i tuženi kao stranka i vještačenjem po vještaku neuropsihijatru D.A.
Sud je ocjenjujući izvedene dokaze u smislu odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Među parničnim strankama je nesporno da je u štetnom dogođaju od 17.10.1992.godine, smrtno stradao sin tužitelja.
Sporna je visina naknade i pravo na rentu i štetnikovo pravo na sniženu naknadu.
Osnovom spisa broj K-10/97 sud je utvrdio da je okrivljeni I.R. dana 17.10.1992. godine oko 0,5 sati u mjestu Džinići na dijelu magistralnog puta Foča – Goražde na autobuskom stajalištu neoprezno spustio lovačku pušku, a u cijevi puške se nalazio patron i neobraćajući pažnju da li se u neposrednoj blizini nalaze lica, prilikom dodira puške sa asfaltom došlo je do opaljenja metka kojom prilikom je pogođen M.Z. u predjelu grudnog koša, kada su mu nanijete teške tjelesne povrede od kojih je na licu mjesta podlegao, čime je okrivljeni počinio ubistvo iz nehata pa ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci presudom Kantonalnog suda u Goraždu broj Kž-7/98 od 12.02.1999. godine.
Prema odredbi iz čl.12.st.3.ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim, pa osnovom čl.158. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima ( dalje ZOO) postoji krivica tuženog kao štetnika, jer osnov odgovornosti je utvrđen pravomoćnom presudom u krivičnom postupku.
Iskazom tužitelja, kojeg sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je usmrćeni bio sin jedinac, član porodice, emotivno blizak sa ocem i da tužitelju nedostaje privrženost sina zbog koje kao roditelj pati. Nadalje je utvrđeno je da mu je sin pomagao u izdržavanju, jer on prima penziju od iznosu 185,40 KM, da je udovac od 1984. godine, da ima još četiri kćerke od kojih su dvije u inostranstvu a dvije u Vogošći bez zaposlenja i imaju svoje porodice, pa nisu u mogućnosti da ga izdržavaju.
Iskazom tuženog, kojeg sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je raseljeno lice da živi u kući njegovog punca sa sedam članova domaćinstva među kojima je njegova žena i dvoje djece, otac, majka i sestra invalid, da su im primanja veoma mala, da se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne, te da ne može pomoći ni svojoj porodici a niti nadoknaditi štetu tužitelju.
Vještačenjem vještaka neuropsihijatra D.A., kojem stranke nisu prigovorile, a sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka nepristrasnim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da su kod tužitelja evidentne posljedice oštećenja u somatskom (20%) i psihičkom domenu (40%) koje su u direktnoj vezi sa tragičnom smrću sina jedinaca, odnosno da su ukupna psihoorganska oštećenja 60%.
U pogledu zahtjeva za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog lica sud je primjenio odredbu člana 201. stav 1. ZOO, pa tužitelju kao ocu ubijenog M.Z. pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za njegove duševne bolove zbog smrti sina.
Osnovom utvrđenih činjenica koje proizilazi iz iskaza tužitelja kao stranke i činjenice koje proizilazi iz nalaza vještaka neuropsihijatra da je smrt sina jedinaca prouzrokovala pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, da je ubijeni sin živio u porodičnom domaćinstvu sa tužiteljem, da je kao zaposleno lice pomagao ocu, to je sud stanovišta da je pravična novčana naknada za pretrpljene duševne bolove 7.000,00 KM. Ovo, jer je tužitelj dokazao da je prema sinu gajio snažno osjećanje ljubavi i privrženosti, jer se kao udovac a njega najviše oslanjao i da su takva njegova osjećanja uslijed smrti dovela do duševnog bola.
U ostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, jer je u smislu odredbe iz člana 191.ZOO tuženi dokazao da egzistiraju činjenice o sniženju naknade. Ovo, jer je sud našao utvrđenim da tuženi kao štetnik štetu nije prouzrokovao ni namjerno, ni krajnjom nepažnjom (nehat), da je njegovo imovno stanje slabo (izdržava suprugu dvoje mldb. djece i majku koja sa njim živi). U takvim okolnostima sud cijeni da bi isplata potpune naknade tuženog dovela u oskudicu.
Sud nije prihvatio osnovanim zahtjev tužitelja za plaćanje rente, jer nije dokazao pravno relevantne činjenice koje ima u vidu odredba iz člana 194. ZOO. Tužitelj kao oštećeni u ovoj odštetnoj parnici je dokazao da ima sopstvena primanja kao penzioner, a naknadu štete u pravcu izgubljenog izdržavanja odnosno pomaganja nije dokazao kao gubitak u odnosu na imovno stanje kako je bilo prije štetnog događaja.
Visina naknade materijalne štete koja je precizirana na iznos od 1.150,00 KM sud je u cijelosti prihvatio primjenom čl.193. ZOO, jer je iz priloženih dokaza i to potvrde SZR „Mramor“ Goražde utvrdio da je to ukupna cijena uobičajnih troškova sahrane i izrade nišana sa ugradnjom, a da je te troškove tužitelj imao i da su plaćeni.
Kamata na iznos naknade nematerijalne štete od 7.000,00 KM je dosuđena od dana podnošenja tužbe jer se smatra da je tim momentom dospjelo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženog po članu 277. stav 1. ZOO.
Odlučujući o kamati na materijalnu štetu sud je istu dosudio od dana donošenja sudske odluke po članu 189. stav 2. ZOO, što je u okviru i postavljenog zahtjeva (čl.2.st.1.ZPP).
O troškovima postupka sud je odlučio uzimajući u obzir uspjeh stranaka u parnici po članu 386. stav 2. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u parnici priznati troškovi sastava tužbe, zastupanja na ročištu, te takse na tužbu i presudu koji su precizirani na ukupno 2.380,00 KM. Kako je tužitelj uspio oko 12% to su mu priznati troškovi u od 270,00 KM. Visina troškova je određena na osnovu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH koja je važila u vrijeme izvršenja pojedinačnih radnji, te članu 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi FBiH . Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
S. N.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
Žalbu Kantonalnom sudu u Goražde u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u
tri primjerka putem ovog suda.
izvor: https://advokat-prnjavorac.com
- By LegaForum