BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#4389
Ayetullah Ay protiv Turske

Povreda člana 6. stav 1. EK
Povreda člana 6. stav 3. EK

Aplikant je Ayetullah Ay, državljanin Turske koji trenutno služi kaznu u Kırıkkaleu.

Predmet se tiče krivičnog postupka pokrenutog protiv njega u vezi sa aktivnostima i napadima Kurdistanske radničke stranke (PKK), ilegalne organizacije.

G. Ay je priveden u oktobru 2004. Protiv njega su podignute dvije optužnice, u februaru 2005. i januaru 2006. godine, zbog pokušaja uništavanja jedinstva turske države i odvajanja dijela zemlje od kontrole države.

Prva optužnica teretila ga je za učešće u tri incidenta koja su se desile između juna i septembra 2004. godine: prvo, ubistvo dva policajca na policijskom punktu; drugo, oružani napad na komandno mjesto bataljona u Haniju; i treće, prisiljavanje farmera M.Ç. da mu da svoj mobilni telefon i ličnu kartu.
Istražne vlasti pronašle su SIM karticu mobitela u bombi, kojom se upravljalo putem mobilnog telefona, kojom je PKK izvršila pokušaj napada tokom parade povodom Dana pobjede održane u
avgustu 2004. godine. Mobitel je navodno pronađen tokom pretresu aplikantovog stana u
Istanbulu nakon njegovog privođenja.
Druga optužnica podignuta je u januaru 2006. godine, nakon bilješki pronađenih kod aplikanta prilikom pretresa tijela u zatvoru, što je dovelo do drugog pretresa njegovog stana, te otkrića
plastičnog eksploziva, opreme za pravljenje bombi i pištolja.
Tokom suđenja aplikanta, u maju 2006. godine, tužilac se pozvao na drugi mobilni telefon, koji je aplikant kupio koristeći ličnu kartu M.Ç., i zatražio da aplikant bude osuđen i za pokušaj
bombaškog napada na Paradu povodom dana pobjede.

U aprilu 2007. godine prvostepeni sud je zaključio da u spisima predmeta nema dovoljno dokaza koji bi utvrdili krivicu aplikanta za ubistvo dvojice policajaca i oružani napad u Haniju, ali ga je proglasio krivim za dva incidenta koji uključuju M. Ç., ukradeni telefon i ličnu kartu i drugi mobitel i SIM karticu korišteni u pokušaju napada na Dan pobjede. Između ostalih dokaza, sudovi su se

oslonili na bilješke navodno otkrivene tokom pretresa tijela prilikom pritvaranja i drugog pretresa njegovog stana.
Aplikant je osuđen na teški doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog otpusta.
Aplikant je tokom cijelog postupka negirao optužbe. Konkretno, u žalbi iz januara 2008. godine tvrdio je da se njegova osuda temeljila na jednostranim navodima koji nisu uzeli u obzir njegove
zahtjeve, prigovore, dokaze i svjedoke. Dalje je tvrdio da je presuda dvosmislena jer nije dovoljno
jasno ukazala da li je proglašen krivim i za pokušaj napada na Dan pobjede. U februaru 2008. godine, Kasacioni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda
G. Ay je podnio nekoliko žalbi prema članu 6. EK koji se u osnovi odnose na način na koji su
izvedeni i ispitivani dokazi protiv njega. Konkretno, žali se na navodno neispravno prikupljanje dokaza, rezultirajuću upotrebu takvih nepouzdanih i, prema njemu, proizvedenih dokaza, te na propust domaćih sudova da koriste procesne zaštitne mjere u odnosu na takve dokaze i da odgovore na njegove prigovore. Također navodi nepravičnost jer su se osnovi za optužbe promijenili nakon podizanja optužnice, bez ikakve mogućnosti da pripremi dodatnu odbranu.

Sud je naglasio da ne zanemaruje postojanje dokaza koji su vrlo ozbiljne prirode, poput bilješki u vezi s izradom bombe ili sličnosti između navodne fotografije aplikanta i one jednog od najviših članova PKK. Ipak, zadaća Suda prema članu 6. Konvencije nije da se izjasni o dokaznoj vrijednosti ili dostatnosti dokaza za određeni ishod, već da procijeni je li ukupna pravičnost postupka osigurana kroz prizmu procesnih i institucionalnih jamstava i temeljna načela pravičnog suđenja svojstvena članu 6. Konvencije.

Sud je, između ostalog, istakao da konkretni i detaljni argumenti aplikanta u vezi s autentičnošću, istinitošću i kvalitetom dokaza na temelju kojih je osuđen na najvišu moguću kaznu u turskom kaznenopravnom sustavu nisu dobili dovoljan odgovor od nacionalnih sudova, koji se ili uopće nisu njima bavili ili su ih odbili bez davanja dovoljno obrazloženja. Prvostepeni sud je propustio obrazložiti je li (i zašto) aplikanta proglasio krivim za pokušaj bombardiranja parade povodom Dana pobjede 30. avgusta 2004. i pravilno izvršiti ispitivanje podnesaka stranaka i dokaza, posebno u vezi sa činjenicama da je aplikant povezanim s telefonskim brojem 2. Takva situacija očito nije udovoljila osnovnim zahtjevima pravičnog suđenja, prejudicirala je izgled pravičnog provođenja pravde i potkopala povjerenje da sudovi u demokratskom društvu moraju nadahnuti javnost. Prema tome, došlo je do kršenja člana 6. st. 1. i 3. Konvencije.

ZAKON O SPREČAVANJU SUKOBA INTERESA U INSTITUCI[…]

Službene novine Kantona Sarajevo, broj 10/24 Na os[…]