BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#1220
člana 61. a. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
GRAĐANSKO ODJELJENJE
Broj: 65 0 I 542217 16 Spp
Sarajevo, 09.06.2016. godine


Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, odlučujući o zahtjevu Opštinskog suda u Sarajevu za rješavanje spornog pravnog pitanja od 29.04.2016. godine, na osnovu odredbe člana 61c. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15-dalje ZPP), te odredbe člana 18. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta („Službeni glasnik BiH“ broj 66/12 i 40/14), na sjednici Građanskog odjeljenja održanoj 09.06.2016. godine donio je:


O D L U K U


Odbacuje se zahtjev Opštinskog suda u Sarajevu za rješavanje spornog pravnog pitanja broj: 65 0 I 542217 15 I od 29.04.2016. godine.


O b r a z l o ž e n j e

Dopisom od 26.04.2016. godine, koji je zaprimljen u ovom sudu dana 29.04.2016. godine, Opštinski sud u Sarajevu dostavio je ovom sudu Zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja u smislu odredbe člana 61. a. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

U zahtjevu se ističe da je tražilac izvršenja Saletović Suad iz Banovića podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo rada i socijalne politike Sarajevo, a na osnovu izvršne isprave donesene u upravnom postupku – rješenja Centra za socijalni rad Banovići broj 05-35-884-3-06-R2 od 06.05.2011. godine. Tim rješenjem tražiocu izvršenja priznato je pravo na ličnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica u ukupnom iznosu od 384,16 KM. U prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja navodi da je izvršenik u periodu od 01.05.2011. do 30.06.2012. godine isplaćivao tražiocu izvršenja umanjen iznos za svaki mjesec od 345,74 KM, te mu po tom osnovu duguje iznos od 537,88 KM. Prvostepeni sud je dana 14.12.2015. godine donio rješenje o izvršenju, na koje rješenje o izvršenju je izvršenik izjavio prigovor ističući da se radi o presuđenoj stvari. U prigovoru se ističe da je na osnovu iste izvršne isprave Opštinski sud u Sarajevu dana 16.11.2012. godine donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 303604 12 I na koje je izvršenik izjavio prigovor, te da je isti sud dana 08.01.2013. godine donio rješenje broj 65 0 I 303604 12 I kojim je usvojio prigovor izvršenika, ukinuo sve provedene radnje i obustavio izvršni postupak. Protiv tog rješenja tražilac izvršenja je izjavio žalbu koja je rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 303604 13 Gž od 16.03.2015. godine odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.

U odgovoru na prigovor tražilac izvršenja je istakao da je tačno da je na osnovu iste izvršne isprave vođen izvršni postupak pod brojem 65 0 I 303604 12 I, da je isti obustavljen i da u tom postupku tražilac izvršenja nije namirio glavni dug niti troškove izvršnog postupka, radi čega ponovo pokreće izvršni postupak, a što nije u suprotnosti sa odredbama ZPP, budući da član 95. stav 3. ZIP, a u vezi sa članom 135. ZIP, koji je lex specialis, jasno upućuje da se prijedlog za izvršenje može podnijeti drugi put, odnosno sve dok potraživanje ne bude namireno.

U zahtjevu za rješavanje spornog pravnog pitanja prvostepeni sud dalje navodi da je razlog za podnošenje prijedloga za izvršenja na osnovu iste izvršne isprave kao i u predmetu broj 65 0 I 303604 12 I promjena „stava“ Kantonalnog suda u Sarajevu koji je u identičnim slučajevima prvobitno potvrđivao rješenja Opštinskog suda u Sarajevu kojim je usvajan prigovor izvršenika i obustavljan izvršni postupak, dok je kasnije počeo da preinačava takva rješenja na način da odbija prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju ostavlja na snazi, kao i da potvrđuje odluke prvostepenog suda kojim je odbijen prigovor izvršenika. Kako u Opštinskom sudu u Sarajevu u Izvršnom odjeljenju ima 27 sudija koji imaju različito mišljenje da li se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari ili ne, jer jedni smatraju da se radi o presuđenoj stvari, a drugi smatraju da tražilac izvršenja može podnositi i nove prijedloge za izvršenje sve dok u cijelosti ne namiri svoje potraživanje, stoga podnosilac zahtjeva smatra da je bitno da Vrhovni sud zauzme stav o pravnom pitanju koga jasno ne definiše. Podnosilac zahtjeva u skladu sa odredbom člana 61. b. ZPP daje sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja iznoseći stav da se radi o presuđenoj stvari i da je u konkretnoj pravnoj stvari već jednom rješenjem tog suda broj 65 0 I 303604 12 I od 08.02.2013. godine odlučeno da je tražilac izvršenja u cijelosti namirio svoje potraživanje, zbog čega je obustavljen prethodni izvršni postupak, a to rješenje je potvrđeno i rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 303604 13 Gž od 16.03.2015. godine. Podnosilac zahtjeva smatra da radi promjene stava Kantonalnog suda u Sarajevu tražioci izvršenja ne mogu podnositi nove prijedloge za izvršenje pozivajući se na odredbe člana 95. stav 3. ZIP koja reguliše da obustava izvršenja ne spriječava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate tog potraživanja na istoj nepokretnosti, u vezi sa članom 135. istog zakona, koja se odnosi na izvršenje na pokretnim stvarima i reguliše da odredbe ovog zakona o izvršenju nad nepokretnostima, izuzev člana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku izvršenja na pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije drugačije određeno. U zahtjevu je navedeno ukupno po brojevima 15 spisa Opštinskog suda Sarajevo koji se odnose na isto pravno pitanje, te je uz zahtjev priloženo i rješenje Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 303604 12 I od 08.02.2013. godine a u spisu se nalaze rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 303604 13 Gž od 16.03.2015. godine, 65 0 I 299311 13 Gž od 21.07.2015. godine, 65 0 I 295974 14 Gži od 29.07.2015. godine i 65 0 I 318578 14 Gži od 16.11.2015. godine.
Članom 61.a stav 1. ZPP propisano je ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba za zauzimanje stava o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke zahtjevom pokrenutu postupak pred Vrhovnim sudom Federacije BiH, radi rješavanja spornog pravnog pitanja.

Članom 61. b stav 1. ZPP propisano je da zahtjev treba sadržavati kratak prikaz utvrđenog stanja u konkretnoj pravnoj stvari, razloge zbog kojih se sud obraća sa zahtjevom za rješavanje spornog pravnog pitanja kao i obavezu suda da uz zahtjev priloži i sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja.

Odredbom člana 61c. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Federacije odbaciti kao nepotpun ili nedozvoljen zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja, a prema stavu 2. iste odredbe zahtjev iz stava 1. ovog člana je nedozvoljen ako je o takvom zahtjevu Vrhovni sud Federacije već donio odluku.

Da bi Vrhovni sud F BiH mogao meritorno odlučivati o spornom pravnom pitanju u skladu sa odredbama člana 61.a do 61.f ZPP, uz ispunjenje svih drugih uslova iz tih zakonskih odredbi, sporno pravno pitanje mora biti određeno na jasan i nedvosmislen način od strane podnosioca zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja. Vrhovni sud F BiH ne može na osnovu sadržine zahtjeva i stanja u spisu ocjenjivati šta predstavlja sporno pravno pitanje ako ono nije na jasan i nedvosmislen način određeno u samom zahtjevu. Kako u konkretnom slučaju sporno pravno pitanje nije na takav način određeno od strane podnosioca zahtjeva to je zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja valjalo odbaci, a na osnovu odredbe člana 61.c ZPP.



Predsjednik Građanskog odjeljenja

Zdravka Grebo Jevtić

ZAKON O OČUVANJU KULTURNOG I ISTORIJSKOG NASLJEĐA[…]