BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#810
Poništenje nasljedničke izjave

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U FOČI
Broj: _________________
Foča, 20.03.2008. godine



Osnovni sud u Foči i to sudija pojedinac J. J., u pravnoj stvari tužioca J. V. iz Herceg Novog, Ul. Petra Bojovića 8, koga zastupa punomoćnik M. M., advokat iz Foče, Ul. Omladinska 4, protiv tuženih I. V. iz Plandišta, opština Foča i M. V. iz Foče, Ul. Ribarska 10, radi poništenja nasljedničke izjave, vrijednost spora 10.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 10.03.2008. godine, održane u prisustvu punomoćnika tužioca i tuženih lično, donio je dana 20.03.2008. godine



P R E S U D U


Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca, pa se poništava nasljednička izjava koju je tužilac dao 20.05.2006. godine pred Osnovnim sudom u Foči u postupku raspravljanja zaostavštine nakon smrti oca parničnih stranaka P. V. iz Foče u predmetu O. 36/06, tako da ista ne proizvodi pravne posljedice.

Tuženi su dužni nadoknaditi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.960,00 /hiljadudevetstotina i šezdeset / KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.


O b r a z l o ž e nj e


Tužilac je u tužbi podnesenoj 05.10.2007. godine naveo da su on i tuženi djeca pokojnog P. V. koji je umro 01.02.2005. godine. Istakao je da njihov otac iza sebe ostavio imovinu pa je pokrenut ostavinski postupak kod Osnovnog suda u Foči radi raspravljanja zaostavštine. Tužilac navodi da je dana 20.05. 2006. godine dao izjavu da se odriče od nasljedstva. To je uradio zato što se dogovorio sa tuženim, svojom braćom, da oni ocu podignu spomenik svojim sredstvima i to najkasnije do 01.09.2006. godine. Nije živio u Foči, a zbog posla je duže vremena bio odsutan i iz Herceg Novog, te nije dolazio u Foču niti kontaktirao s braćom sve do septembra 2007. godine kada je u Foču došao prvi put poslije očeve smrti. Prije nego što je svratio u dom braće, navratio je na groblje, ali je tada bio iznenađen da njegova braća nisu podigla spomenik ocu, niti su bilo šta radili oko podizanja spomenika. Grobno mjesto izgledalo je kao i kada im je otac sahranjen. To ga je jako povrijedilo, pa čim je ušao u kuću braće prekorio ih je zbog tog postupka. Oni su se pravdali da nisu bili u mogućnosti, pa je, ne vjerujući im i ne želeći s njima razgovarati napustio njihovu kuću. Zahtjevom iz tužbe tražio je da sud poništi nasljedničku izjavu koju je dao pred istim sudom 20. 05.2006. godine, jer da je dao u zabludi.
Tuženi su u odgovoru na tužbu istakli da nisu bili u mogućnosti podići spomenik jer su im djeca na školovanju izvan Foče i imaju puno finansijskih izdataka. Tužioca nisu obavještavali jer su znali da se nalazi, kao moreplovac, na brodu.

Tužilac je radi utvrđenja činjenice da se sa tuženim dogovorio da oni izrade spomenik, a da će se zauzvrat odreći nasljeđa iza pok. oca, predložio saslušanje njihove rođake M. P., te da se provede dokaz uvidom u spis Osnovnog suda u Foči br. O. 36/06.

Tuženi nisu ni osporili dogovor sa tužiocem da oni izgrade spomenik najkasnije do 01.09. te godine u kojoj je umro njihov otac, ali su pravdali neizvršavanje obaveze slabim materijalnim stanjem. U pogledu vanrednih obaveza u porodici izveli su dokaz čitanjem uvjerenja Univerziteta Istočno Sarajevo br. 11/07 od 12. 11.2007. godine, koji su priložili u spis, a iz koga se vidi da se njihovi sinovi C. i T. školuju na ovom univerzitetu.

Međutim, tuženi su prigovorili i da su oni uknjiženi kao vlasnici imovine koja je pripadala njihovom ocu i koju su oni naslijedili po ostavinskom rješenju Osnovnog suda u Foči broj O. 36/06, pa da je, stoga već davno protekao rok za izjavljivanje žalbe protiv rješenja o uknjižbi, a koji je propisan odredbom čl. 76. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (''Sl. glasnik'' RS broj 74/02, 46/04 i 109/05). Taj rok iznosi 15 dana od dana saznanja o uknjižbi. Tužilac je morao znati za uknjižbu jer je bio svjestan da se odrekao nasljeđa i da je tuženim pripao i njegov dio, pa da su i na taj dio uknjiženi u zemljišnim knjigama. Kao dokaz pročitali su zemljišnoknjižni izvadak.

Iz ostavinskog rješenja proizilazi da su tuženi naslijedili oca u pogledu njegove zaostavštine sa 1/2 dijela, a da se tužilac odrekao nasljeđa. Prema zemljišnoknjižnom izvatku proizilazi da je ostavinsko rješenje provedeno i u zemljišnim knjigama. Pošto tuženi ne spore dogovor sa tužiocem u pogledu njihove obaveze da izgrade nadgrobni spomenik ocu parničnih stranaka do 01.09.2006. godine, a nije sporno ni da se tužilac odrekao nasljeđa, to ove činjenice nije trebalo ni dokazivati pošto su ih tuženi priznali pred sudom u toku parnice. Naime, odredbom čl. 125.st.1. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP) propisano je da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice.

Odredbom čl. 139.st.3. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80- u daljem tekstu: ZN) propisano je da nasljednik može tražiti poništenje izjave o odricanju od nasljeđa ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom, ili je data usljed prevare ili u zabludi.

Prigovor tuženih da je protekao rok za podnošenje tužbe u ovoj parnici nije osnovan. Zakonom o nasljeđivanju nisu propisani rokovi u kojima se može tražiti poništenje izjave o odricanju od nasljeđa. U tom slučaju, shodnom primjenom čl. 117. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SRFJ'', broj 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', broj 17/93 i 3/96- u daljem tekstu: ZOO) imaju se primijeniti rokovi koji su propisani ovim zakonom za zahtijevanje poništenja rušljivih pravnih poslova. To znači da pravo na zahtijevanje poništenja nasljedničke izjave ističe po proteku roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, a u svakom slučaju po isteku roka od 3 godine od davanja nasljedničke izjave. Ni jedan od propisanih rokova nije protekao. Tuženi nisu ni sporili da tužilac nije znao da oni nisu podigli spomenik njihovom ocu sve dok nije došao u Foču 20-tak dana prije podnošenja tužbe.

U konkretnoj parnici, motiv tužioca da se odrekne od nasljeđa je relevantan, jer je bio razlog za davanje izjave o odricanju od nasljeđa. Tužilac se odrekao svog prava na nasljeđe imajući u vidu da će tuženi, kao sanasljednici do određenog roka podići spomenik njihovom ocu i to ga je opredijelilo da se odrekne nasljeđa. To njegovo očekivanje je iznevjereno, pa se ima uzeti da je kod njega postojala zabluda o motivu koja je bila odlučna za odricanje od nasljeđa, što je razlog za poništenje tako date nasljedničke izjave u smislu navedene zakonske odredbe .

Na osnovu iznesenih razloga ovaj sud je usvojio tužbeni zahtjev tužioca.

Pošto je tužilac uspio u sporu pripadaju mu i troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 320,00 KM, prisustva punomoćnika tužioca na dva ročišta u iznosu od po 320, 00 KM, u skladu sa Tar. br. 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad advokat (''Sl. glasnik RS'', broj 68/05), te sudske takse na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema Tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnom dijelu Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04).


SUDIJA

J.J.



POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Izvod: http://www.advokat-numanovic.com
Imenovanje za sekretara SO

Sve zavisi od vašeg trenutnog poslodavca. K[…]

Şık v. Turkey

Şık v. Turkey (No. 2) (br. 36493/17), 24.11.20[…]

Bardali vs Switzerland

Bardali v. Switzerland (br. 31623/17), 24.11.2020.[…]

RAZVOD BRAKA u BiH

Nema načina da dođe do neke prevare. Šta se[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja