BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#2502
Poduzimanje radnji poslodavca koji se ne smatraju diskriminacijom

Član 4. stav. 3. Zakona o zabrani diskriminacije

Kada su poduzete radnje poslodavca bile opravdane, zbog organizacije rada, unapređenja rada i radne discipline, nema osnova za primjenu odredbe člana 4. stav 3. Zakona o zabrani diskriminacije.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je pravilno utvrdio, da je tužena tokom postupka dokazala da prema tužiteljici nije preduzimala radnje koje je tužiteljica označila kao mobing, cijeneći specifične odredbe zna‐ čenja mobbinga kao sistematskih aktivnosti ili napada koji moraju trajati duže vrijeme i u određenom vremenskom intervalu (najmanje 6 mjeseci, a jednom sedmično), a usljed kojih je došlo do štetnih po‐ sljedica po zdravlje žrtve, odnosno nastupila je degradacija njenih radnih uslova ili profesionalnog statu‐ sa. Naime, mobbing ne predstavljaju pojedinačne, sporadične (ne) zakonite radnje tužene kojima je tužiteljica eventualno bila izložena na svom radnom mjestu, a usljed kojih je pretrpjela i pojavne oblike stresa koje proizilaze iz provedenog medicinskog vještačenja (koje radnje također moraju biti pojedina‐ čno ispitivane u smislu uzroka štete). te da riječ mobbing potječe od engleskih riječi "mob" i mobbish", a znači nekoga "prisilno, vulgarno, manirom ološa, prisilno dokrajčiti, društveno potpuno degradirati, uništiti ga i isljučiti iz društvenog života", a kao primjeri radnji mobbinga najčešće se navode: prekidanje žrtve u govoru, isključivanje iz društvenog života na poslu, premještanje u ured udaljen od radnih pro‐ storija ostalih kolega, oduzimanje osnovnih sredstava za rad, dobijanje nebitnih i besmislenih zaduženja i radnih obaveza koje su ispod žrtvine profesionalne razine ili davanje zadataka koje ne može riješiti, sta‐ lno dobijanje novih zaduženja, često kritiziranje i pretjerana kontrola rada, otpuživanje za propuste koji se nisu dogodili, neraspolaganje važnim informacijama, izloženost ismijavanju i šalama na račun govora, držanja, hoda, odijevanja, privatnog života i slično, izloženost različitim spletkama, poniženjima, prije‐ tnjama usljed čega žrtva gubi ugled, potporu, pravo glasa, te postaje dežurni krivac za sve propuste i ne‐ uspjehe kolektiva, uskraćivanje slobodnih dana ili godišnjeg odmora. Dakle, mobbing predstavlja složen socijalno‐medicinski problem moralnog zlostavljanja na poslu koji ostavlja posljedice na psihičko i tjele‐ sno zdravlje žrtve, a koje se ogledaju u: učestalim glavoboljama, kroničnom umoru, poremećajima spa‐ vanja, poremećaja u probavnom sustavu, vrtoglavicama, osjećaju pritiska u prsima i nedostatku zraka, promjenama raspoloženja, anksioznosti, prisustvu opće tuge, krize plača, stalnog razmišljanja o proble‐ mima, gubitku koncentracije, osjećaju depersonalizacije, socijalne izolacije, nedostatku interesa za po‐ rodicu i druge ljude, emocionalnoj otupljenosti, smanjenju ili povećanju apetita, učestalom korištenju alkohola, cigareta i lijekova...a što sve dovodi do potpunog psihičkog i tjelesnog iscrpljenja. Pravilno sud zaključuje da tužena tužiteljici nije davala radne zadatke koje je nemoguće izvršiti ili koji su izvan sposo‐ bnosti i mogućnosti tužiteljice, čak što više iz niza provedenih materijalnih dokaza vidljivo je da su slična ili ista zaduženja prema opisu radnog mjesta dobijali svi rukovodioci ekpozitura, nije uporno i redovno








isključivala tužiteljicu iz poslovnog života oduzimanjem ovlasti koje je imala prema opisu svog radnog mjesta, prenoseći iste na drugu uposlenicu, dok je od tužiteljice zahtijevala odgovornost i, nije samo tu‐ žiteljici namjerno smanjio platu (radilo se o 28 uposlenih) u više navrata, nije tužiteljici uskratio godišnji odmor niti bolovanje (tužiteljica je koristila godišnji odmor u drugom rasporedu, a bolovanje je redovito koristila), niti radnje mobbinga mogu predstavljati eventualno nepoštivanje propisa za zaštitu na radu če‐ mu su svi uposleni eventulano bili izloženi, niti je tužena tužiteljicu nezakonito stalno premiještala na no‐ va radna mjesta, niti da radnju mobbinga predstavlja zahtjev za komisijsko vještačenje njenog zdravstvenog stanja. Također je pravilan zaključak suda da je tužena tokom postupka dokazala da prema tužiteljici nije preduzimala radnje koje je tužiteljica označila kao mobing, odnosno da je tužiteljica prili‐ kom pljačke banke od 02.07.2007. godine doživjela akutno strasnu situaciju visokog intenziteta, koje su dovele do pojave simptoma PTSP od koga tužiteljica boluje, a koji se pri tome ne može dovesti u vezu sa mobing ponašanjem na radu nadređene odnosno podređene osobe, budući da su poduzete radnje tuže‐ ne bile opravdane zbog organizacije rada i unapređenja rada i radne discipline.

Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 063946 12 Gž od 11.05.2015. godine, potvrđena pre‐ sudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 063946 15 Rev od 23.03.2017. godine

Pozdrav imam sljedeći upit: put do naše p[…]

Prijedlog za izvršenje Dostavljam uz pri[…]

U R E D B U O USLOV1MAI NAČINU POLAGANJA STRUČNO[…]

Uredba O NAČINU FINANSIRANJA I UPRAVLJANJA GARANC[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja