BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#2349
Otkaz ugovora o radu

SENTENCA
U petnaestodnevni rok iz odredbe člana 89. stav 1. Zakona o radu ne računa se dan u koji je ovlašteno lice poslodavca saznalo za činjenicu zbog koje se daje otkaz.



PRAVNA OBLAST Radno pravo
PRAVNI INSTITUTI Otkaz ugovora o radu
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Član 89. stav 1. Zakona o radu („Službene novine F BiH“ broj 43/99, 32/00 i 29/03)

PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Opštinski sud u Lukavcu broj: 126 0 Rs 149285 13 Rs od 12.06.2014. godine
Kantonalni sud u Tuzli broj: 126 0 Rs 149285 14 Rsž od 22.01.2015. godine

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 126 0 Rs 149285 15 Rev
Sarajevo, 18.01.2018. godine


Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatime Imamović, kao predsjednice vijeća Radenka Blagojevića i Marijane Omerčaušević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. E. iz Ž..., koga zastupa punomoćnik O. N., advokat iz L., protiv tuženog S. S. d.o.o. L., koga zastupa punomoćnik H. Z., advokat iz T., radi utvrđenja ništavosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, v.s. 10.101,00 KM, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 126 0 Rs 149285 14 Rsž od 22.01.2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18.01.2018. godine, donio je sljedeće:


R J E Š E N J E

Revizija se usvaja, drugostepena presuda ukida i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.


O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Opštinskog suda u Lukavcu broj: 126 0 Rs 149285 13 Rs od 12.06.2014. godine odlučeno je:
„I – Utvrđuje se da je nezakonito rješenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužitelju broj 7021/12 od 23.11.2012. godine, pa se nalaže tuženom da tužitelja vrati na posao i rasporedi na radno mjesto na koje je bio raspoređen do otkaza ugovora o radu.
II – Obavezuje se tuženi da tužitelju na ime dospjelih, a neisplaćenih plaća za period 27.11.2012. godine pa do 20.01.2014. godine isplati ukupan iznos od 11.369,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate, te Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar KAS Tuzla uplati na ime doprinosa na plaću za utuženi period iznos od 3.789,77 KM, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.811,40KM, sve u roku 15 dana od dana dostavljanja presude.
Sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa tužitelj se odbija”.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 126 0 Rs 149285 14 Rsž od 22.01.2015. godine žalba tuženog je odbijena i potvrđena prvostepena presuda, te je odbijen zahtjev punomoćnika tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da revizijski sud usvajanjem revizije preinači drugostepenu presudu na način da usvoji žalbu tuženog i preinači prvostepenu presudu tako što će u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP-a), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe iz člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku , ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti rješenja o otkazu ugovora o radu, vraćanja tužitelja na radno mjesto na koje je bio raspoređen do otkaza ugovora o radu i za isplatu naknade plata i doprinosa za PIO za period za koji tužitelj zbog otkaza ugovora o radu nije radio kod tuženog.

Među parničnim strankama nisu sporne činjenice da se štetni događaj zbog koga je tuženi otkazao ugovor o radu tužitelju dogodio u trećoj smjeni u noći između 07. i 08.11.2012. godine, da je ovlašteno lice tuženog za činjenicu zbog koje je tužitelju otkazan ugovor o radu saznalo 08.11.2012. godine i da je rješenje o otkazu ugovora o radu tuženi donio 23.11.2012. godine.

Na osnovu ovakvog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi usvajaju tužbeni zahtjev iz razloga što, prema stavu nižestepenih sudova, tuženi nije u roku propisanom odredbom člana 89. Zakona o radu (Službene novine F BiH broj 43/99, 32/00 i 29/03; u daljem tekstu ZOR) otkazao tužitelju ugovor o radu. Pri tome nižestepeni sudovi zauzimaju pravni stav da se i dan kada je ovlašteno lice tuženog saznalo za činjenicu zbog koje je tužitelju dat otkaz ugovora o radu računa u roku propisanom odredbom člana 89. ZOR koja reguliše da se ugovor o radu u slučaju iz člana 88. tog Zakona (otkaz ugovora o radu bez poštivanja otkaznog roka) može otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz. Kako je ovlašteno lice tuženog za činjenicu zbog koje je tužitelju dat otkaz ugovora o radu saznalo 08.11.2012. godine i kako taj dan nižestepeni sudovi uzimaju kao dan kada je rok iz odredbe člana 89. ZOR počeo teći, to je posljednji dan roka u kome je tuženi kao poslodavac mogao otkazati tužitelju kao zaposleniku ugovor o radu istekao 22.11.2012. godine. Kako je tuženi rješenje o otkazu ugovora o radu donio 23.11.2012. godine, to je isto, po stavu nižestepenih sudova, doneseno izvan roka propisanog odredbom člana 89. ZOR, pa iz tog razloga nižestepeni sudovi usvajaju tužbeni zahtjev. Pri tome drugostepeni sud se poziva i na rješenje Vrhovnog suda F BiH broj 70 0 Rs 000996 10 Rev od 24.05.2011. godine u kojem je, po mišljenju drugostepenog suda, iznesen stav da se u rok iz odredbe člana 89. ZOR računa i dan kada je poslodavac saznao za činjenicu zbog koje se daje otkaz ugovora o radu.

Osnovano revizija tuženog ukazuje na pogrešnost ovakvog pravnog stava nižestepenih sudova.

Iz odredbe člana 89., niti neke druge odredbe ZOR, ne proizilazi da se u petnaestodnevni rok u kojem poslodavac mora otkazati ugovor o radu zaposleniku računa i dan kada je poslodavac saznao za činjenicu zbog koje daje otkaz ugovora o radu. U takvoj situaciji primjeniće se opšte pravilo računanja rokova, sadržano u svim procesnim zakonima, pa i u ZPP, koje predviđa da se dan u koji pada događaj od koga treba računati trajanje roka ne uračunava u rok, već se za početak roka uzima prvi naredni dan. Dan saznanja za činjenicu od koje se računa rok ne uzima se kao prvi dan početka roka, nego prvi naredni dan. Kada bi se rok iz odredbe člana 89. ZOR računao na način kako to čine nižestepeni sudovi došlo bi do skraćivanja petnaestodnevnog zakonskog roka na rok od 14 dana. Pri pravilnom računanju početka trajanja roka iz odredbe člana 89. ZOR u konkretnom slučaju za prvi dan se ima uzeti 09.11.2012. godine i posljednji dan roka je padao dana 23.11.2012. godine, kada je tuženi i donio sporno rješenje o otkazu ugovora o radu tužitelja. Dakle, sporno rješenje je doneseno u okviru zakonskog roka iz odredbe člana 89. ZOR, pa su nižestepeni sudovi nepravilno primijenili tu zakonsku odredbu kada su usvojili tužbeni zahtjev, a na šta revizija osnovano ukazuje.

Suprotno ocjeni drugostepenog suda, Vrhovni sud F BiH u rješenju broj 70 0 Rs 000996 10 Rev od 24.05.2011. godine se nije izjašnjavao da li se kao dan početka roka iz odredbe člana 89. ZOR računa i dan kada je poslodavac saznao za činjenicu zbog koje daje otkaz ugovora o radu, nego se izjašnjavao o tome koje je to ovlašteno lice poslodavca koje treba da sazna za činjenicu zbog koje se daje otkaz ugovora o radu da bi počeo da teče rok iz odredbe člana 89. ZOR.

Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava od strane nižestepenih sudova činjenično stanje nepotpuno utvrđeno (nisu utvrđene činjenice od kojih zavisi odluka o opravdanosti otkaza ugovora o radu iako su pred prvostepenim sudom radi utvrđenja ovih činjenica izvedeni dokazi), pa zbog toga nema uslova za preinačenje drugostepene presude, valjalo je primjenom odredbe iz člana 250. stav 2. ZPP drugostepenu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Drugostepeni sud će u ponovnom postupku, imajući u vidu razloge ovog rješenja, prilikom odlučivanja o žalbi tuženog na prvostepenu presudu, donijeti pravilnu i zakonitu odluku za koje će dati potpuno i pravilno činjenično i pravno obrazloženje.


Predsjednica vijeća
Fatima Imamović, s.r.




www.medijator-prnjavorac.com

PRAVILNIK VISOKOG SUDSKOG I TUŽILAČKOG VIJEĆA BOS[…]