BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#5169
Službeni glasnik BiH, broj 44/21
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3760/19, rješavajući apelaciju Miloša Obradova i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Miloša Obradova, Stefana Samardžije i Srđana Sokolovića.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu broj T09 0 KTA 0129303 18 Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.

Nalaže se Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo da bez daljeg odlaganja preduzme radnje radi otklanjanja povrede prava apelanata iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Miloš Obradov, Stefan Samardžija i Srđan Sokolović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Bojan Veselinović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 1. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) po krivičnoj prijavi koju su podnijeli apelanti.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, te je zatim Ustavni sud pozvao Tužilaštvo da dostavi spis predmeta. Tužilaštvo je u oba navrata dostavilo odgovor na apelaciju bez spisa.

III. Činjenično stanje


3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice koje navode apelanti


4. Apelanti su se 26. oktobra 2018. godine odazvali na poziv pripadnika Agencije za istrage i zaštitu BiH (u daljnjem tekstu: Sipa), koja ih je lišila slobode. Sipa je predala apelante pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUPKS) uz zapisnik o predaji lica na kojem je konstatirano da ne postoje povrede. Kako apelanti navode, nalog za hapšenje odnosio se na slučaj u kojem su ubijena dva pripadnika MUPKS rano ujutro tog dana.

5. Apelanti navode da su odmah nakon što su uvedeni u prostorije MUPKS pretučeni, zlostavljani, vrijeđani, mučeni.

6. Dana 1. novembra 2018. godine apelanti su na osnovu čl. 229. i 230. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) podnijeli krivičnu prijavu Tužilaštvu protiv više NN lica "zbog postojanja osnovane sumnje da su s direktnim umišljajem počinili krivično djelo, nanošenje teške tjelesne povrede st. 1. i 4. član 172, u vezi sa KD zlostavljanje u obavljanju službe iz člana 182. KZFBiH, a u vezi s KD zloupotreba položaja ili ovlaštenja, stav 1. člana 383. KZFBiH u vezi sa članom 387. st. 1. i 2. KZFBiH, nesavjestan rad u službi, te u vezi sa članom 31. KZFBiH, saučesništvo".

7. Dalje je navedeno: "Krivično djelo je izvršeno na sljedeći način:", pa je na stranici i po navedeno kako se događaj desio, te je predloženo da se utvrdi identitet lica koja su nosila maske na licu u prostorijama MUPKS i koja su pretukla apelante, da se protiv prijavljenih lica hitno otvori istraga i da se oni saslušaju na okolnosti navoda iz prijave, da se pribavi medicinska dokumentacija za apelante, da se sasluša medicinsko osoblje Službe hitne pomoći u Palama koje je pružalo zdravstvenu njegu i pomoć apelantima, da se na okolnosti iz prijave saslušaju apelanti, da se saslušaju pripadnici Sipe na okolnosti u kakvom su stanju predati apelanti, da se pribave drugi dokazi na okolnosti iz prijave, da se protiv prijavljenih lica podigne optužnica za počinjena krivična djela.

8. Dana 29. novembra 2018. godine (u apelaciji greškom navedeno 2019. godine) apelanti su Tužilaštvu dostavili fotografije četiri lica koja su prepoznali sa TV kao lica koja su ih zlostavljala.

9. Dana 23. jula 2019. godine apelanti su se obratili Tužilaštvu sa zahtjevom da im dostavi podatke da li je postupano po prijavi.

10. Tužilaštvo je apelantima (advokatu) dostavilo Rješenje broj A-I-129/19 od 31. jula kojim se udovoljava zahtjevu za pristup informacijama. Navedeno je: "Dostavlja se statističko-analitički podatak: Predmet ovog tužilaštva broj T09 0 KTA 0129303 18 nalazi se u fazi provjera navoda iz prijave."

Činjenice koje proizlaze iz dostavljenog odgovora Tužilaštva


11. Tužilaštvo je navelo da nije donijeta naredba o provođenju istrage.

12. Tužilaštvo je navelo da su 9. novembra 2018. godine pribavljeni službeni izvještaji MUPRS – PU Istočno Sarajevo, u čijem sastavnom dijelu se nalaze i zapisnici o prikupljanju izjave od lica u svojstvu svjedoka (apelanti).

13. Dana 4. juna 2020. godine Tužilaštvo je uputilo zahtjev kojim je zatražena i pribavljena medicinska dokumentacija za apelante.

14. Tužilaštvo je navelo da je (po zahtjevu Tužilaštva od 15. oktobra 2020. godine) 30. oktobra 2020. godine primljena informacija MUPKS koja se odnosi na podatak o tome ko je bio prisutan u prostorijama MUPKS na dan kada je vršeno ispitivanje apelanata.

15. Dana 17. februara 2021. godine zatražena je određena dokumentacija iz drugog predmeta tog tužilaštva koja bi mogla imati poveznicu s predmetnim spisom, a koja će po dostavljanju biti predmet analize s ciljem donošenja odluke u ovom predmetu.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


16. Apelanti u apelaciju ukazuju na povrede prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3, 6, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelanti navode da su se odazvali na poziv pripadnika Sipe, te da ih je Sipa predala pripadnicima MUPKS. Nakon što su uvedeni u prostorije MUPKS, odmah nakon zatvaranja ulaznih vrata, lica u tamnim uniformama, koja su nosila maske na licu, zajedno s inspektorima MUPKS, koja su Obradov, Sokolović i Samardžija prepoznali, počela su da udaraju Obradova, Sokolovića i Samardžiju stisnutim pesnicama, nogama i palicama u trajanju od oko 15 minuta. Udarani su pretežno u predjelu glave, leđa i stomaka, što je rezultiralo lomovima, obilnim krvarenjem iz usta i nosa, te nebrojenim podlivima. Osim inspektora, uniformisanih lica i krim. tehničara s kojima su i poslije komunicirali, oštećeni (apelanti) nisu uspjeli da saznaju identitet lica koja su nosila maske dok su ih zlostavljala. Nakon toga su (apelanti) odvedeni u posebne prostorije "gdje je zlostavljanje nastavljeno", te je u apelaciji detaljno navedeno šta im je rađeno kliještima, konstantno su vrijeđani i prijećeno im je odsijecanjem udova i likvidacijom, udarani su pištoljima, noževima su im zarezivane uši i drugo, kako apelanti detaljno navode, što je trajalo do jutra kada su pušteni da idu kući. Apelanti ukazuju da su prisiljavani da klanjaju, da im je puštan ezan za dženazu i da su vrijeđani na nacionalnom i vjerskom osnovu.

17. Apelanti navode da su pretrpjeli teške tjelesne povrede, da je jednom apelantu polomljena ruka i nagnječen bubreg, te je silovan kišobranom, da je za vrijeme torture tri puta gubio svijest, te je navedeno da će to potvrditi lice koje je bilo prisutno prilikom zlostavljanja (ovaj dio je nečitko naveden u apelaciji). Apelanti navode da su podnijeli krivičnu prijavu i da im u trenutku podnošenja prijave nije bio poznat identitet počinilaca, "ali je identitet sasvim sigurno poznat službenicima MUPKS i tužiocima Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu jer je istraga, s obzirom na to da se radi o krivičnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora preko pet godina, vođena uz stalni i neposredni nadzor postupajućih tužilaca". U apelaciji je dalje navedeno da su apelanti na TV prepoznali nekoliko lica koja su ih "zlostavljala", te su dostavili fotografije Tužilaštvu. Tražili su da im se dostave informacije da li je postupano u skladu s prijavom, te su dobili akt A-I-129/19 od 31. jula 2019. godine da Tužilaštvo provjerava navode iz prijave, "što je notorna laž jer od dana podnošenja prijave pa do podnošenja ove apelacije [apelante] niko iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu nije saslušao, niti tražio njihovu medicinsku dokumentaciju. Sve što je Tužilaštvo učinilo je da su lica koja su prepoznata kao zlostavljači obaviještena o tome, što su mi direktno saopštili". U apelaciji se dalje navodi da je jedan od apelanata još jednom, mjesec dana kasnije, ispitivan u prostorijama MUPKS, gdje su ga ovlaštena službena lica tjerala da skoči sa četvrtog sprata. Apelanti u apelaciji napominju da nisu saslušavani, da im nisu postavljena pitanja u vezi s predmetom zbog kojeg su lišeni slobode, da su samo zlostavljani. Također je navedeno da se u ovaj slučaj "zlostavljanja od strane policijskih službenika" uključio Evropski komitet za prevenciju mučenja i nečovječnog postupanja ili ponižavanja ili kažnjavanja, koji je saslušao apelante i preuzeo medicinsku dokumentaciju.

18. Apelanti ukazuju na period od podnošenja prijave, da je nekoliko počinilaca identificirano, a da u istrazi niti jedna jedina radnja nije izvršena, te da se istraga opstruira. Osim činjenice da su oštećeni apelanti "lica srpske nacionalnosti, ne postoji drugi razlog za opstruisanje ove istrage, posebno u svjetlu činjenice da se postupci za nasilno ponašanje pred ovim tužilaštvom završavaju u roku od šest mjeseci, te da je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu vršilo nadzor nad radom policijskih službenika koji su mučili apelante".

b) Odgovori na apelaciju


19. U odgovoru na apelaciju od 16. oktobra 2020. godine Tužilaštvo je najprije ukazalo na navode apelanata, te je istaklo:

"Vezano za navedeno, Tužilaštvo smatra da su navodi iz apelacije, broj gornji, u potpunosti netačni s obzirom na to da u predmetu, broj gornji, nije donesena naredba o provođenju istrage, te samim tim nije preduzeta ni jedna radnja kojom bi se navedena istraga opstruirala, kako to navodi advokat Veselinović, te se samim tim na predmetni spis ne odnose ni odredbe člana 240. stav 2. ZKPFBiH, u kojima se navodi da ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, preduzet će se potrebne mjere da bi se ona okončala, i to od strane Kolegija Tužilaštva, na šta je pretpostavljamo branilac Veselinović mislio kada se u apelaciji pozvao na rokove od šest mjeseci u kojima se navodno završavaju postupci za nasilno ponašanje.

Također nisu tačni ni navodi podnosioca apelacije o tome da apelanti nisu saslušani kao svjedoci, odnosno da nije zatražena medicinska dokumentacija za njih. Naime, dana 4. 6. 2020. godine upućen je zahtjev ovog tužilaštva u predmetu broj gornji kojim je zatražena i pribavljena medicinska dokumentacija za apelante, dok su dana 9. 11. 2018. godine pribavljeni službeni izvještaji MUPRS – PU Istočno Sarajevo, u čijem sastavnom dijelu se nalaze i zapisnici o prikupljanju izjave od lica u svojstvu svjedoka Stefana Samardžije, Miloša Obradova i dr.

Ovo tužilaštvo će u daljnjem toku rada na ovom predmetu preduzeti i druge potrebne radnje u što kraćem roku radi donošenja tužilačke odluke.

Navode apelacije koji se odnose na to da su apelanti fizički i psihički zlostavljani zbog toga što su pripadnici srpske nacionalnosti je nepotrebno i komentirati iz razloga jer za to nema nikakvog osnova i spomenuti navodi se baziraju isključivo na pretpostavci advokata Veselinovića, za koje nije dao nikakav osnov, niti dokaz, uz napomenu da u MUPKS, kao i u bilo kojoj drugoj agenciji na teritoriji BiH nepobitno rade pripadnici sva tri konstitutivna naroda u BiH, te pripadnici ostalih naroda, pa je i samim tim ovakva teza podnosioca apelacije potpuno neosnovana i paušalna, te može predstavljati obilježje krivičnog djela izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz člana 163. KZFBiH.

Kada je u pitanju navod iz apelacije koji se odnosi na to da su o svim radnjama koje se vežu za predmetni spis bili upoznati tužioci ovog tužilaštva, odnosno, kako se radnje u istom provode uz nadzor Kantonalnog tužilaštva KS, navodim da je upravo činjenica da se, kako to navode odredbe člana 233. ZKPFBiH, nad radom ovlaštenih službenih lica uspostavlja nadzor tužioca, garancija da oni moraju postupati u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku FBiH i drugim zakonima koji ih obavezuju.

Uzimajući u obzir sve navedeno, smatram da je navedena apelacija neosnovana, te predlažem da se ona odbije."

20. Dana 21. aprila 2021. godine Ustavni sud je primio odgovor Tužilaštva (po zahtjevu Ustavnog suda da Tužilaštvo dostavi spis predmeta) u kojem je navedeno da Tužilaštvo ostaje pri ranije datom odgovoru. U odgovoru je navedeno: "Kada je u pitanju dio predmetne apelacije koji se odnosi na rad Kantonalnog tužilaštva KS u predmetnom spisu, navodim da nije tačno da se u njemu ne provode istražne radnje, odnosno da se istraga opstruira", te su dalje navedene dvije preduzete radnje (vidi tač. 14. i 15. odluke). Također je navedeno: "Kada je u pitanju dio apelacije koji se odnosi na to da se rad u ovom predmetu opstruira zbog toga što su apelanti pripadnici srpske nacionalnosti, navodim da Tužilaštvo i u ovom, kao i u svim drugim predmetima, postupa u skladu s načelima KZFBiH, odnosno u krivičnom postupku FBiH, tj. u skladu s odredbama člana 15, člana 16. i dr. ZKPFBiH." Konačno, u odgovoru je navedeno: "Predmetni spis je pod nadzorom Ureda GKT ovog tužilaštva, te se informacije o radu u njemu dostavljaju Uredu GKT [Tužilaštva]."

V. Relevantni propisi


21. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja apelacije. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 230. stav (1)
Podnošenje prijave

(1) Prijava se podnosi tužitelju, pisano ili usmeno.

Član 231.
Naredba o provođenju istrage

(1) Tužitelj naređuje provođenje istrage ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo.

(2) O provođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o učinitelju krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti.

(3) Tužitelj donosi naredbu da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

(4) O neprovođenju istrage, kao i o razlozima za to tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnositelja prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnositelj prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu tužitelja.

Član 232.
Provođenje istrage

(1) U toku provođenja istrage tužitelj može preduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja, preduzimanje posebnih mjera koje osiguravaju sigurnost svjedoka i informacija i naređivanje potrebnih vještačenja.

(2) O poduzetim istražnim radnjama sastavlja se zapisnik u skladu s ovim zakonom.

(3) Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru naredbu za dovođenje radi ispitivanja izdaje tužitelj i o tome obavještava sudiju za prethodni postupak.

Član 233.
Nadzor tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba

(1) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku.

(2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlaštena službena osoba dužna je u slučaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlaštena službena osoba dužna je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlaštena službena osoba dužna je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz.

(3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti tužitelja o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnovane sumnje da je krivično djelo učinjeno.

Član 234.
Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza

(1) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. ovog zakona, ovlaštena službena osoba može: prikupljati potrebne izjave od osoba; izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta; raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.

(2) Pri prikupljanju izjava od osoba, ovlaštena službena osoba može izdati pisani poziv osobi da dođe u službene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. Osoba ne mora dati nikakvu izjavu ni odgovarati na pitanja koja joj ovlaštena službena osoba postavlja, osim davanja osobnih podataka, o čemu će je ovlaštena službena osoba poučiti.

(3) Prilikom prikupljanja izjava od osobe ovlaštena službena osoba će postupiti u skladu s članom 92. ovog zakona, odnosno u skladu s članom 100. ovog zakona. U tom slučaju se zapisnici o prikupljenim izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u krivičnom postupku.
https://advokat-prnjavorac.com

(4) Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu tužitelju u roku od tri dana. Tužitelj će provjeriti osnovanost pritužbe i ako utvrdi da su se u preduzetim radnjama ili mjerama stekla obilježja krivičnog djela ili povreda radne obaveze postupit će prema pritužbi u skladu sa zakonom.

(5) Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlaštena službena osoba sastavlja izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o preduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. Ako ovlaštena službena osoba poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužna je prikupljati potrebna obavještenja i izvještaj o tome kao dopunu prethodnog izvještaja odmah predati tužitelju.

(6) Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja.

Član 240.
Okončanje istrage

(1) Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala poduzet će kolegij tužilaštva.

(3) Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije bio ispitan.

22. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)

Ustavni sud primjećuje da nakon izmjena i dopuna Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 74/20) član 240. glasi:

Član 240.
(Okončanje istrage)

(1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, tužilac će obavijestiti glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac će odrediti novi rok za okončanje istrage koji ne može biti duži od šest mjeseci, odnosno koji ne može biti duži od jedne godine za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna, te naložiti poduzimanje potrebnih mjera da bi se istraga okončala.

(3) Ukoliko istragu nije bilo moguće završiti u roku iz stava (2) ovog člana, tužilac će o razlozima zbog kojih istraga nije završena, u roku od osam dana obavijestiti glavnog tužioca, osumnjičenog i oštećenog.

(4) Osumnjičeni i oštećeni mogu u roku od 15 dana od dana dostavljanja obavijesti iz stava (3) ovog člana podnijeti pritužbu glavnom tužiocu zbog trajanja postupka. Ukoliko glavni tužilac utvrdi da je pritužba osnovana, odrediće novi rok u kojem se, ukoliko postoje procesne pretpostavke, istraga mora okončati, o čemu će obavijestiti podnosioca pritužbe.

(5) Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije bio ispitan.

VI. Dopustivost


23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U konkretnom slučaju apelacija je podnijeta zbog nezadovoljstva apelanata postupanjem Tužilaštva po njihovoj krivičnoj prijavi od 1. novembra 2018. godine. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelanti predmetnom apelacijom zapravo ne osporavaju meritornu odluku – presudu bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini koja bi, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, mogla biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom, pa se postavlja pitanje dopustivosti predmetne apelacije.

26. Ustavni sud, slijedeći svoju dosadašnju praksu u predmetima koji su pokretali slična pitanja u kontekstu kršenja prava na život koja su zaštićena članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije u kontekstu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda smatra da u konkretnom slučaju postoji njegova nadležnost.

27. Naime, Ustavni sud podsjeća i na praksu Ustavnog suda zauzetu u predmetu broj AP 862/10, od 16. maja 2013. godine (odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda ) u kojem je Ustavni sud utvrdio da odredbama ZKP-a Republike Srpske nije predviđena mogućnost da, u slučaju kada tužilaštvo donese odluku o neprovođenju istrage, stranke koje su nezadovoljne takvom odlukom mogu izdejstvovati meritornu odluku – presudu bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini koja bi, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, mogla biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom. Također, kao i u konkretnom slučaju, nedonošenje tužilačke odluke u određenom vremenskom periodu ili nepostupanje može pokrenuti pitanja po čl. II/3.a) i II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 2. i 3. Evropske konvencije. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, proizlazi da je u takvim slučajevima jedini pravni lijek koji stranke mogu koristiti apelacija Ustavnom sudu. Kako je propisano članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


29. Apelanti ukazuju na povredu prava iz člana II/2. Ustava i čl. 3, 6, 13. i 14. Evropske konvencije zbog nepostupanja Tužilaštva po njihovoj prijavi. U suštini, apelanti se žale što Tužilaštvo nije ispitalo navode iz njihove krivične prijave (u momentu podnošenja apelacije) u roku od 11 mjeseci od podnošenja krivične prijave. Apelanti, također, iznose tvrdnju da je tako postupano (odnosno nije postupano) zbog činjenice da su apelanti srpske nacionalnosti. Konačno, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu (vidi Odluku o dopustivosti broj AP 3357/19 od 19. februara 2020. godine, dostupnu na ) u kojoj je Ustavni sud naveo da nije vezan pravnom kvalifikacijom iz apelacije, te da je, shodno pravilu iura novit curia, ovlašten da na činjenice predmeta primijeni relevantno ustavno i konvencijsko pravo. Stoga će u okolnostima konkretnog slučaja ispitati najprije navode apelanata u vezi sa članom II/3.b) Ustava i članom 3. Evropske konvencije.

Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni


30. Član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2.ovog člana, što uključuje:

b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.

31. Član 3. Evropske konvencije glasi:

Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

32. Ustavni sud podsjeća da član 3. Evropske konvencije obuhvaća jednu od fundamentalnih vrijednosti demokratskih društava. Za razliku od većine materijalnih klauzula Evropske konvencije, član 3. ne sadrži odredbu kojom se predviđaju izuzeci ili odstupanja, te prema članu 15. stav 2. on ne predviđa nikakva odstupanja, čak ni u slučaju da javna opasnost prijeti opstanku nacije (vidi Selmouni protiv Francuske [VV] broj 25803/94, stav 95, ECHR 1999-V i Labita protiv Italije [VV] broj 26772/95, stav 119, ECHR 2000-IV). Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) potvrdio je da čak i u najtežim okolnostima, kao što je borba protiv terorizma i organiziranog kriminala, Konvencija zabranjuje na apsolutan način mučenje i neljudske ili ponižavajuće postupke ili kažnjavanje nezavisno od ponašanja navedenog lica (vidi Chahal protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 15. novembra 1996. godine, stav 79, Izvještaji 1996-V i Labita, gore citirana, stav 119).

33. Nadalje, prema stavu Evropskog suda, tvrdnje o zlostavljanju suprotnom članu 3. moraju biti potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Prilikom ocjene ovih dokaza sud usvaja standard dokazivanja "van razumne sumnje", ali dodaje da ti dokazi mogu da proisteknu iz koegzistencije dovoljno jakih, jasnih i saglasnih zaključaka ili sličnih nespornih činjeničnih pretpostavki (vidi, među ostalim presudama, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978, Labita protiv Italije, Jalloh protiv Njemačke, aplikacija broj 54810/00, stav 67, Ramirez Sanchez protiv Francuske, aplikacija broj 59450/00, stav 117, Gäfgen protiv Njemačke, presuda od 1. juna 2010. godine, stav 92).

34. Ustavni sud konstatira da apelanti navode da su se, nakon ubistva dva pripadnika MUPKS tog dana (rano ujutro), odazvali na poziv Sipe, koja ih je predala MUPKS. Čim su uvedeni u prostorije MUPKS, "odmah nakon zatvaranja vrata", službenici MUPKS počeli su da udaraju apelante, te su kasnije odvedeni u prostorije gdje je "zlostavljanje" nastavljeno, na način kako to apelanti detaljno opisuju u apelaciji (i krivičnoj prijavi). Apelanti su podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica 1. novembra 2018. godine. Uz apelaciju su apelanti dostavili specijalistički nalaz (JZU Bolnica Istočno Sarajevo) od 27. oktobra 2018. godine u kojem (tri nalaza, za svakog apelanta) su konstatirane određene povrede. Također, u specijalističkom nalazu za sva tri apelanta je navedeno da su se javili zbog povreda zadobivenih od strane organa MUP-a.

35. Ustavni sud podsjeća da, prema stavu Evropskog suda, ako pojedinac iznese uvjerljivu tvrdnju da je pretrpio ozbiljno zlostavljanje protivno članu 3. Evropske konvencije od državnih vlasti, ta odredba, u vezi s općom dužnošću države iz člana 1. Konvencije da "svakom licu pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode određene u Konvenciji", zahtijeva provođenje djelotvorne službene istrage. Obaveza da se provede istraga "nije obaveza rezultata, nego sredstava": svaka istraga ne mora nužno biti uspješna ili dovesti do zaključka koji se podudara s tražiočevim opisom događaja. Međutim, ona, u načelu, treba biti prikladna da dovede do utvrđivanja činjenica predmeta i, ako se dokaže da su navodi istiniti, do identifikacije i kažnjavanja odgovornih (vidi, pored ostalih, Evropski sud, Mađer protiv Hrvatske, presuda od 21. juna 2011. godine, stav 111).

36. Evropski sud je u predmetu Krsmanović protiv Srbije (presuda od 19. decembra 2017. godine, stav 74. sa referencama na relevantnu praksu Evropskog suda) sumirao kriterije koje mora zadovoljiti istraga da bi zadovoljila zahtjeve iz čl. 2. i 3. Evropske konvencije na sljedeći način: prvo, efektivna istraga mora biti adekvatna, što znači istraga koja je u stanju dovesti do identifikacije i kažnjavanja onih koji su odgovorni; drugo, da bi se istraga mogla smatrati djelotvornom, generalno se može smatrati neophodnim da lica koja su odgovorna za provođenje istrage budu nezavisna od onih koji su uključeni u događaje, što znači ne samo nedostatak hijerarhijske ili institucionalne veze već i praktičnu nezavisnost; treće, istraga mora biti temeljita, što znači da vlasti uvijek moraju napraviti ozbiljan pokušaj da saznaju šta se dogodilo i ne bi trebalo da se oslanjaju na brzoplete ili neosnovane zaključke da bi zatvorili istragu ili na njima zasnovali odluku; četvrto, postoji obaveza da se odmah reagira i preduzmu mjere čim se podnese zvanična pritužba. Strogo govoreći, istraga mora biti pokrenuta ako postoje dovoljno jasni pokazatelji da je korišteno zlostavljanje, čak i kada nijedna pritužba nije podnesena. I peto, efikasna istraga je ona koja daje dovoljan element javnog nadzora kako bi se osigurala odgovornost. Iako se stepen javnog nadzora može razlikovati, podnosiocu žalbe mora biti omogućen efikasan pristup istražnom postupku u svim slučajevima.

37. Dakle, apelanti su podnijeli krivičnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca 1. novembra 2018. godine, a 29. novembra 2018. godine apelanti su Tužilaštvu dostavili slike (navedeno lošeg kvaliteta) lica koja su prepoznali kao lica koja su ih zlostavljala. Ustavni sud, također, zapaža da su apelanti u krivičnoj prijavi predložili da se pribavi medicinska dokumentacija za apelante i sasluša medicinsko osoblje koje je apelantima pružalo pomoć, a Ustavnom sudu su dostavljeni specijalistički nalazi izdati 27. oktobra 2018. godine, te Ustavni sud nalazi da su navodi apelanata dovoljno potkrijepljeni i da je Tužilaštvo trebalo ispuniti svoju obavezu koju nameće član 3. Evropske konvencije.

38. Što se tiče radnji koje je preduzelo Tužilaštvo u vezi s krivičnom prijavom apelanata Ustavni sud na osnovu navoda iz apelacije, kao i iz odgovora koje je dobio od Tužilaštva (16. oktobra 2020. godine) zaključuje sljedeće: Tužilaštvo je 31. jula 2019. godine obavijestilo apelante "da se predmet nalazi u fazi provjera navoda iz prijave […]". Dalje, kako je Tužilaštvo navelo u odgovoru, Tužilaštvo nije donijelo naredbu o provođenju istrage, "te samim tim nije preduzeta nijedna radnja kojim bi se navedena istraga opstruirala". U istom odgovoru (oktobar 2020. godine) navedeno je da nisu tačni navodi apelanata da oni nisu saslušani kao svjedoci, odnosno da nije zatražena medicinska dokumentacija za njih, te je Tužilaštvo navelo: "Naime, 4. 6. 2020 godine upućen je zahtjev ovog tužilaštva u predmetu broj gornji [T09 0 KTA 0129303 18] kojim je zatražena i pribavljena medicinska dokumentacija za apelante, dok su 9. 11. 2018. godine pribavljeni službeni izvještaji MUPRS – PU Istočno Sarajevo u čijem sastavnom dijelu se nalaze i zapisnici o prikupljanju izjave od lica u svojstvu svjedoka Stefana Samardžije, Miloša Obradova i dr. Ovo tužilaštvo će u daljnjem toku rada na ovom predmetu preduzeti i druge potrebne radnje u što kraćem roku radi donošenja tužilačke odluke."

39. U odgovoru od 20. aprila 2021. godine Tužilaštvo navodi (u odnosu na postupanja Tužilaštva u predmetnom spisu) da "nije tačno da se u njemu ne provode istražne radnje, odnosno da se istraga opstruira", te dalje navodi: "Naime, 30. 10. 2020. godine primljena je informacija MUPKS po zahtjevu ovog tužilaštva od 15. 10. 2020. godine koja se odnosi na podatak o tome ko je bio prisutan u prostorijama MUPKS na dan kada je vršeno ispitivanje apelanata. Dana 17. 2. 2021. godine zatražena je određena dokumentacija iz drugog predmeta ovog Tužilaštva koja bi mogla imati poveznicu s predmetnim spisom, a koja će po dostavljanju biti predmet analize s ciljem donošenja odluke u ovom predmetu."

40. Iz svega navedenog Ustavni sud može da konstatira da je po krivičnoj prijavi apelanata, koja jeste pokrenula veoma ozbiljna pitanja, Tužilaštvo, prema dostupnim informacijama, preduzelo nekoliko radnji s ciljem provjere navoda iz krivične prijave. Čini se da je prva radnja preduzeta 9. novembra 2018. godine, te naredna u junu 2020. godine (i to, može se reći, jedan od ključnih podataka – zatražena je medicinska dokumentacija za apelante) nakon godinu dana i deset mjeseci od događaja, dok je podatak o tome ko je bio prisutan prilikom događaja zatražen skoro dvije godine nakon događaja.

41. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo, koje je u obavezi da provede istragu o ovom događaju, te da donese adekvatnu tužilačku odluku, u odnosu na navode da su apelanti fizički i psihički zlostavljani zbog toga što su srpske nacionalnosti u odgovoru navelo da za to nema nikakvog osnova (neosnovan navod, te da može predstavljati obilježje krivičnog djela izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 163. KZFBiH), kao i da je nadzor nad radom službenih lica (član 233. ZKP-a) garancija da oni moraju postupati u skladu sa zakonom. Također, Ustavni sud ovdje konstatira da je na traženje spisa (a ovaj zahtjev je upućen Tužilaštvu) dobio odgovor da je spis "pod nadzorom Ureda GKT, te se informacije o radu dostavljaju Uredu GKT", odnosno nije dobio spis. Kako je navedeno u Pravilima Ustavnog suda, Ustavni sud može donijeti odluku i bez dostavljanja odgovora (član 23. stav (5) Pravila Ustavnog suda), što se analogno primjenjuje i na spis koji je zatražen od nadležnog organa, konkretno Tužilaštva, bez obzira na to ko je njime zadužen i gdje se on nalazi.

42. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je (u trenutku donošenja ove odluke), prema informacijama koje ima Ustavni sud, po krivičnoj prijavi apelanata Tužilaštvo provelo svega četiri radnje, pri čemu je očit veliki vremenski razmak među njima, odnosno očigledno je da se one ne preduzimaju u kontinuitetu, te nema nikakve tužilačke odluke, povrijeđeno pravo apelanata da se utvrdi da li su stvarno odgovorna lica za koja apelanti tvrde da su preduzela određene radnje prema njima, a kamoli da se ta lica eventualno (ako su navodi apelanata tačni) krivično procesuiraju. Ustavni sud opet podsjeća da svaki nedostatak istrage koji podriva (znatno umanjuje) njenu sposobnost da utvrdi okolnosti slučaja ili odgovorno lice rizikuje da prekrši traženi standard djelotvornosti. S obzirom na gore navedeno, Ustavni sud smatra da postupanje Tužilaštva po krivičnoj prijavi apelanata u ovom slučaju, odnosno ispitivanje navoda apelanata nije prvenstveno bilo brzo (ažurno), a rezultat navedenog je da dvije godine i šest mjeseci nakon događaja Tužilaštvo "analizira" predmet "s ciljem donošenja odluke u ovom predmetu".

43. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđen član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije. Ustavni sud također ističe da je u ovom trenutku dovoljno da se utvrdi povreda u odnosu na proceduralni aspekt člana 3. Evropske konvencije. Također, iako je utvrdio povredu prava apelanata iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud nalazi da je utvrđena povreda (pogotovo jer se odnosi na proceduralni aspekt navedenog člana) u ovom trenutku dovoljna satisfakcija, kao i da je potrebno naložiti Tužilaštvu da u što kraćem roku preduzme potrebne korake s ciljem otklanjanja utvrđene povrede.

44. Imajući u vidu utvrđenu povredu, Ustavni sud ne nalazi za potrebno dodatno ispitati navode apelanata da zbog njihove nacionalne pripadnosti Tužilaštvo nije postupalo po njihovoj prijavi.

VIII. Zaključak


45. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije zbog načina na koji je Tužilaštvo postupalo po krivičnoj prijavi apelanata u vremenskom periodu od dvije i po godine od dana podnošenja krivične prijave.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.
Odluka Ustavnog suda BiH U 8/21

Službeni glasnik BiH, broj 63/21 Ustavni sud Bosne[…]

Odluka Ustavnog suda BiH U 4/21

Službeni glasnik BiH, broj 63/21 Ustavni sud Bosne[…]

Vjerujem da ima osnova, jer je napravljen prekrsaj[…]

Odluka Ustavnog suda AP 1805/21

Službene novine Federacije BiH, broj 82/21 Ustavni[…]